U prvom dijelu intervjua je pričao o ratu u Ukrajini, izrazio uvjerenje da u BiH neće biti rata, kazao da se plaši ruskog utjecaja te komentirao izbore u Srbiji i tamošnju političku vrhušku.

Zatim su ga pitali o Izbornom zakonu. Rekao je da je hrvatska politika zlo, da Escobar ne predstavlja američku politiku nego da to čini veleposlanik SAD-a, da Hrvati nisu majorizirani, itd.

Radiosarajevo.ba: Vi ste kazali kako je praktično teško očekivati postizanje sporazuma o Izbornom zakonu u BiH. To se i obistinilo. Kako gledate na ovaj ishod poslije nekoliko dana? Je li ovo definitivno kraj tog procesa?

Komšić: Ne znam što kome može ponovo pasti na pamet. Može li ljudima prije svega iz EU, jer ne očekujem više Sjedinjene Američke Države (SAD) potpuno aktivno uključene u tu priču, pasti na pamet da još nešto pokušaju u smislu nekog nastavka pregovora, vjerojatno izlobirani ili pritisnuti od strane službenog Zagreba ili nekih struktura u zemljama EU. Jasno je bilo od početka da je to ćorav posao. Sve je bilo pogrešno postavljeno, s pogrešne osnove se krenulo u to.

Jednostavno gurnuto je u stranu ono što od nas traži Europska unija (EU), Europska komisija (EK), onih čuvenih 14 prioriteta iz Mišljenja EU iz 2019. Pokušalo se izaći u susret politici koju personificira Dragan Čović i vladajuća struktura u Zagrebu.

Bez obzira na to što se Milanović i Plenković tu, kao, svađaju. Bez obzira na to što Plenkoviću tu izgleda pristojniji, u odnosu na Milanovića koji, blago rečeno, izgleda vrlo čudno, u Zagrebu postoji apsolutno jedinstvo o projektu u koji su oni sad krenuli.

Dakle, bilo je jasno da je, narodski rečeno, to nakrivo nasađeno. A što je nakrivo nasađeno ne može nikako ispasti pravo. Bilo je logično očekivati da će to propasti. Naravno, razumijem i one koji su sudjelovali u pregovorima s probosanske strane.

Teško je odbiti i te pregovore jer će vas onda optužiti da niste konstruktivni, kooperativni, da nećete razgovarati. Ali nije bilo dileme da će to završiti ovako kako će završiti.

Radiosarajevo.ba: Ali neki sudionici su poslije ovih posljednjih razgovora u Sarajevu pitali koliko je pametno reći "ne" strancima?

Komšić: Ja mislim da je uvijek pametno reći "ne" ako je nešto pogrešno. Prije skoro mjesec dana - je li Ukrajincima bilo pametno reći „ne“ Rusima. Možemo i tako stvari postaviti. Ja mislim da je uvijek pametno reći „ne“ pogrešnoj stvari, zlu je uvijek pametno reći „ne“.

Bez obzira tko je nosilac te priče. Kada govorimo o strancima, što to znači? Koji stranci? Koja struktura stoji iza tih stranaca. Kakva je njihova podrška, moram tako reći, u „matici“ za to što oni guraju. Uvijek je pametno reći „ne“ ako su stvari loše i pogrešne. I tu vrstu diplomatske finoće, uvjetno, ne isplati se prakticirati takve stvari. Dakle, ako je nešto pogrešno - uvijek se kaže „ne“!

Radiosarajevo.ba: Kako gledate na ideje o tzv. elektorskom modelu koji bi podrazumijevao bitno reduciranje vrijednosti glasa dijela bh. građana, konkretno Bošnjaka, u onom smislu da njihov glas ne bi bio vrijedan kao glas drugih građana. Zašto je dio međunarodne zajednice pristao da se pozicija dijela građana BiH reducira, dovodi u pitanje i da se ono što nije standard međunarodnih demokracija nameće ovdje?

Komšić: Zašto su stranci nastupili kako su nastupili? Što je u pozadini toga? Činjenica jest da su nastupili na jedan nefer način. Jer da je prihvaćeno sve ono što su oni zagovarali u smislu dalje etničke podjele bh. društva...

Elektorski model koji su oni nudili je samo maska za etničku podjelu i ništa drugo. Nejednaka vrijednost glasa je nešto što nije prihvaćeno u njihovim zemljama. Sve to bilo postavljeno na lošim osnovama. Zašto su to sve radili? Ko je iza toga sve stajao, vjerojatno će nam vrijeme pokazati. Da li su to bile solo akcije? Solo akcije krugova određenih struktura pojedinih centara moći na Zapadu, vidjet ćemo.

Uglavnom dobro je da je to po meni završena priča. Mada nije isključeno da će, ali ovaj put samo Europljani, probati još nešto. Mislim da su svi digli ruke od tog puta koji je bio potpuno pogrešan.

Jer, da je prihvaćeno to što je tad traženo, i elektorski model i taj svenarodni sabor oko biranja izaslanika u Domu naroda, BiH bi definitivno krenula dalje u podjelu. Ta podjela bi u jednom trenutku završila zahtjevom za etnoteritorijalizaciju takve vrste podjele u smislu stvaranja administrativnih jedinica, vjerojatno federalnih i konfederalnih, i onda bi, na kraju, uslijedio zahtjev da BiH više ne postoji kao država, da se namire Zagreb i Beograd.

Kad već nisu mogli u ratu, da se namire sada. To bi sigurno onda vodilo ka konfliktu itd. Potpuno pogrešan put, potpuno izvan standarda koje zagovara zapadna, liberalna demokracija. Prosto rečeno, to je bilo zlo u najavi.

Radiosarajevo.ba: Ali, g. Gabriel Escobar, specijalni predstavnik SAD-a, kazao je da američka administracija podržava tzv. elektorski model? Kazao je to, indikativno, nakon Prvog američkog-hrvatskog dijaloga, gdje se o tome, također, razgovaralo. Znači li to da Bosna gubi saveznike ili…?

Komšić: Ne, Bosna ne može izgubiti saveznike na temeljnim vrijednostima, to je sigurno. Bez obzira na to što bilo koji službenik bilo koje institucije u jednom trenutku kaže. Nije prvi put da vi imate takve izjave kao što ih daje Escobar.

Ono što ja mislim da ni Escobar nije shvatio što je rekao. Usporedite Escobareve izjave kad je riječ o BiH i izmjenama Izbornog zakona s onim što je rekao ruski veleposlanik Igor Kalabuhov ovdje u BiH.

Primjećujete li nevjerojatnu sličnost? Čovjek ne može povjerovati da su se Escobar i Igor Kalabuhov uz ovom trenutku našli na istom fonu kad je riječ o BiH. Isto priča Igor Kalabuhov. Ja mislim da to nije službeni stav State Departmenta, niti Bijele kuće, niti politike koja dolazi iz Washingtona. Zašto je on to rekao? I meni stoji upitnik iznad glave. Pitat ću ga prvom prilikom kada dođe ovdje u Sarajevo, kad se sretnemo.

Ukazati mu koliko je promašio metu takvim stavom. I koliko je nelogično to što je rekao. Dakle, nije to tupo prošlo u našoj javnosti, primijećeno je to. I kod mnogih ljudi se nametnulo pitanje što sad govori…

Dopustite, ipak. SAD imaju ovdje veleposlanika, on je jedini ovlašten da govori u ime svoje zemlje u BiH. Ja to od njega nisam čuo. Zašto netko nešto radi, kako vidi rješenje u BiH.... To ne bi moglo predstavljati službeni stav SAD-a.

Nikada se, naravno, State Department neće odreći onog što je rekao njihov službenik. Ali ja nemam dojam da je to službenika politika SAD-a. To je prošlo tako jer BiH nije top tema u Washingtonu pored svega što se događa s Ukrajinom. Pored posvećenosti SAD-a Pacifiku, Kini… BiH nije top tema ni u State Department, ni u Vijeću za nacionalnu sigurnost, Bijeloj kući pa da možete precizno detektirati što je ta politika. Za mene je politika SAD-a ono što njezin veleposlanik izjavljuje: teritorijalni integritet, suverenitet BiH, BiH u EU i NATO kada bude vrijeme, nemiješanje susjeda, liberalna demokracija, borba protiv korupcije, pravna država, neovisno pravosuđe… sve što možemo slušati od ljudi koji su ovlašteni da govore u ime SAD-a.

Radiosarajevo.ba: Dobro, što dalje?

Komšić: Postavlja se pitanje što raditi dalje, jer očigledno imamo problem. Imamo problem kao država i kao društvo i valja tražiti neke odgovore na situaciju, odnosno izazov koji je pred nama. Jer niti će Zagreb, niti ta UZP politika popustiti u svojim zahtjevima. Ne treba njima popustiti zato što su oni uporni, jer je to UZP politika. Treba naći neki odgovor koji je realan i koji bi mogao biti prihvatljiv svima.

Evo, ja ću iznijeti jedan prijedlog. A oko toga prijedloga samo se poodavno svi složili - Travanjski paket. Hoćemo nešto promijeniti nabolje u ovoj državi. Na Travanjski paket pristao je Dragan Čović, pristala je SDA, pristao je SDP, pristao je Milorad Dodik tada. To je bilo prihvatljivo kao rješenje u tom trenutku. Zašto to ne bi bila osnova oko koje ćemo sad razgovarati? Ali cijeli Travanjski paket. A ne vaditi pojedina rješenja iz tog paketa i plasirati ih kao nešto što je dobro i što se može realizirati. Hajde da se vratimo na priču oko Travanjskog paketa. Ne vjerujem da bi i američka administracija imala nešto protiv, jer ona bila angažirana tu, bila je sponzor te priče. Dogovor je bio skoro postignut. Propao je, nažalost.

Ali je to nešto na čemu bi se svi mogli naći. Što bi zadovoljavalo sve u političkom smislu. Imamo problem. Način na koji smo pokušali riješiti taj problem nije dao rezultat. Evo, nudim vam rješenje. Neki kompromis za koji ste daleke 2006. godine svi rekli da je to dobro. Zašto sad ne mislite tako? Ja sam 2006. godine mislio da je to dobar kompromis, mislim i sada. Daje zdravu osnovu da ova zemlja na nekom drugom temelju krene naprijed. Hoće li to biti prihvaćeno kao moguće rješenje, ne znam. Ali meni se čini da bi se moglo pokušati na taj način. Ponavljam. Svi igrači danas koji su tada sudjelovali u političkoj areni, svi su pristali tada na Travanjski paket. Što se promijenilo u odnosu na ono vrijeme? U ustavno-pravnom smislu nije ništa. Što se promijenilo pa danas to ne bismo mogli ponovo…

Radiosarajevo.ba: Je li to realno?

Komšić: Ne znam koliko je realno. Ja to nudim kao rješenje. Da bi bilo realno svi oni koji su 2006. sudjelovali, a gotovo su isti likovi sudjelovali 2006. godine u tom procesu, iste političke strukture, i pristali na to.

Danas te iste političke strukture imaju dovoljnu većinu da to usvoje i ne bi nitko to mogao obarati u Parlamentu BiH. Ako se hoće. Ako ne postoje neki drugi planovi, a planovi koji idu na daljnjoj podjeli BiH. Sve do trenutka kada će postojati ustavno-pravna osnova za disoluciju BiH. Ako hoćemo i ako smo dobronamjerni. Vratimo se na priču oko Travanjskog paketa. Dajte da to usvojimo kao rješenje na koje smo jednom bili pristali.

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate pozive iz Mostara na obnavljanje tzv. HR Herceg-Bosne?

Komšić: Herceg-Bosna je već presuđena kao „udruženi zločinački pothvat“. Sad zamislite što bi to značilo kad bi se krenulo u tom pravcu. To je isto kada bi sad u Europi zagovarali politiku obnove Trećeg Reicha. Već osuđeno, presuđeno… Koliko je to mudro i koliko je to pametno od tih koji to guraju? Ja mislim da nije mudro. Nema onog tko bi stao uz to. Onaj tko predlaže takve ideje bio bi usamljen. Kako sada stvari stoje, za razliku od 1992.-1994. godine, ne bi imao ni podršku Zagreba.

Radiosarajevo.ba: Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović kaže da sada nema uvjeta za Opće izbore 2022. Kako to komentirate? Hoće li izbora biti?

Komšić: Bojkot izbora je demokratska stvar. Svatko ima pravo odlučiti da ne sudjeluje na izborima. Bojkot je jedno. Ako SDA, SDP, DF… misle da ne trebaju sudjelovati u izborima, to mogu probati. To ne daje rezultate u političkoj borbi, što pokazuje primer u Srbije nedavno.

Blokada izbora je nešto sasvim drugo, blokada održavanja izbora u BiH u konačnici predstavlja krivično djelo. Izvršenje krivičnog djela. Jer naš SIP  mora raspisati izbore. Da bi se izbori mogli provesti moraju postojati osigurana sredstva da se izbori realiziraju. Svaka opstrukcija tog procesa koji u konačnici vodi tome da se održavanje izbora blokira predstavlja krivično djelo. E sad, hoće li netko usuditi da ide u tom pravcu, to je druga stvar. Ali ako netko odabere to kao oblik političkog djelovanja, to je kriminalno djelovanje, uvijek postoji osigurač na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma, a to je visoki predstavnik koji može proglasiti budžet institucija BiH kojim su predviđena sredstva za održavanje izbora.

Na osnovi izjava koje dolaze od Čovića nisam siguran da je on donio odluku da će blokirati izbore. On će i dalje raditi na jednoj vrsti propagande, optužujući sve i svakoga za, kako on kaže, majorizaciju Hrvata.

Radiosarajevo.ba: A jesu li Hrvati majorizirani?

Komšić: Hrvati nisu majorizirani. Pozicije koje su ustavom garantirane za pripadnike hrvatskog naroda su popunjene od strane Hrvata. Druga je stvar što to nisu Hrvati koji podržavaju UZP i Čovića i koji slijepo slušaju Zagreb. Hrvati kao narod nisu oštećeni. Oštećenim se može smatrati UZP, HNS, Dragan Čović, službeni Zagreb, jer ne mogu upravljati svim procesima. Što će uraditi Čović, vidjet ćemo. Blizu je trenutak, to je 2. svibanj, kada SIP mora raspisati izbore. Po zakonu moraju biti osigurana sredstva za održavanje izbora. Svako probijanje tog roka nosi krivičnu prijavu onome tko to opstruira i na kraju krajeva uvijek postoji visoki predstavnik.

Radiosarajevo.ba: Zanimljivo, i premijer i predsjednik Hrvatske Andrej Plenković i Zoran Milanović, također, kažu da su upitni listopadski izbori 2022. godine. Kako vidite poziciju Zagreba?

Komšić: U svakoj normalnoj komunikaciji između zemalja, u svakoj normalnoj diplomatskoj komunikaciji čak je bespotrebno spominjati da se to zove miješanje u unutarnje stvari druge suverene države. Ali Zagreb to kontinuirano radi. Pa čak i Escobar im daje pravo da to rade. Tko im god daje pravo mi ćemo se potruditi da im to ne dozvolimo.

Radiosarajevo.ba: Hoćete i se Vi kandidirati?

Komšić: Otom-potom ja sam rekao u ovim okolnostima dok na BiH kidišu s dvije strane opet, moja obveza je da se borim kako znam i umijem, ovisno o okolnostima. Ja nemam nikakvih dilema personalne naravi šta treba da radim. Ja ću da se borim do kraja za ono u šta vjerujem. Ja u ovu zemlju vjerujem bez obzira koliko izgleda teško.