Foto: Ilustracija
Priliku za opstanak BiH ruše oni koji se u nju najviše zaklinju
Na sjevernoj Zemljinoj polutki, u područjima umjerene klime kojima pripada i BiH jučer je počelo proljeće. Kalendarski početak za mnoge najljepšeg godišnjeg doba u kojemu se priroda budi, pratilo je pravo proljetno vrijeme. U isto vrijeme u BiH nastupila je politička jesen koja je nagovijestima dugu i hladnu zimu s krajnje neizvjesnim dolaskom proljeća. Politički pregovori o promjeni Izbornog zakona BiH i ograničenim ustavnim promjenama vođeni između čelnika šest političkih stranaka u Federaciji BiH uz posredovanje međunarodnih dužnosnika, Europske unije i SAD-a, propali su. Ovog puta čini se definitivno!
Na pitanje zašto, od pregovarača stižu dijametralno suprotni odgovori. Dok najbrojniji i najradikalniji bošnjački mediji uporno lopticu odgovornosti prebacuju na Hrvate, čelnik najveće bošnjačke stranke Bakir Izetbegović u maniru paše Bosanskog pašaluka kojeg smatra da je mu je rahmetli babo Alija u amenet ostavio, priča što su i koliko Bošnjaci spremni dati Hrvatima te što će učiniti ako Čović nastavi ljutiti bošnjački korpus. Čak se u jednom trenutku toliko pogubio da je pred međunarodnim predstavnicima zavapio i kako će sad narodu objasniti da oni, Bošnjaci, više ne mogu birati člana Predsjedništva BiH i Hrvatima. No, vrhunac licemjerja Bakira Izetbegovića i bošnjačke politike pretvaranja Federacije BiH u entitet jednog naroda bilo je u „zauzimanju“ za Hrvate Sarajeva, Tuzle, Zenice, Goražda. U prve tri sredine politika koju danas zastupa Izetbegović junior, potrudili se u ratu i nakon njega svesti Hrvate na statističku pogrešku koja će već u idućem popisu ako ga ikad bude, biti popravljena, odnosno Hrvati iz ovih sredina potpuno izbrisani. U Goraždu je broj Hrvata i prije rata bio zanemariv tako da Bakir bespotrebno brine o onima kojih skoro i nema ali uredno biraju izaslanike u Klub Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. I baš su ti Hrvati kojih nema ili se bošnjačka politika dominacije potrudila da nestanu, danas najveća briga Bakiru Izetbegoviću. Zbog brige za zastupljenost onih koje je njegova politika protjerala, što u ratu, što u miru, Bakir je eto žrtvovao politički dogovor. Izjava je to koja na najbolji način oslikava licemjerje bošnjačke politike u BiH, posebice u Federaciji BiH, politike patriota kojoj su puna usta BiH koju ruše ne svakom koraku jer je uporno odbijaju vidjeti onakvom kakva ona jest.
A BiH može postojati samo kao zajednica ravnopravnih naroda i građana, nikako kao tvorevina u kojoj brojniji diktiraju koliko će prava dati drugima. Takav odnos vraća nas barem pet stotina godina unatrag i čini se da je to jedina politika oko koje su sve bošnjačke stranke, uključujući i one koje se predstavljaju građanskim, postigle suglasnost. Valjalo je još samo međunarodne predstavnike u to uvjeriti. No, nakon jučerašnjih ispada i nastupa Bakira Izetbegovića teško. Kako drukčije objasniti da su od najvećih prijatelja i zaštitnika Bošnjaka čije su intervencije i nametanja stalno prizivali, predstavnici međunarodne zajednice „preko noći“ postali neprijatelji Bosne i bošnjačkog naroda kojima se poručuje da idu urediti svoje države. O stavu bošnjačke politike prema Hrvatskoj i Srbiji suvišno je i govoriti. Svi koji vide i ukazuju na destruktivnu bošnjačku politiku koja je najveća prijetnja opstanku BiH, proglašavaju se državnim neprijateljima, vrijeđa ih se, prijeti te u konačnici zvecka oružjem kojeg su se upravo oni koji njime danas zveckaju nerado prihvaćali kad je trebalo od srpske agresije braniti BiH. Na njezin branik prvi staju Hrvati dok je Alija Izetbegović tvrdio da to nije njegov rat. Uskoro su kolone muslimanskih izbjeglica krenule put Hrvatske koja im je pružila utočište, a Hrvatska vojska zajedno s HVO-om oslobađajući BiH od srpske okupacije stvorila je uvjete za prestanak rata u BiH. Danas su Hrvatska i Hrvati u BiH za bošnjačke radikalne unitariste neprijatelj broj 1. i dok je takvog stava teško će na političkoj sceni BiH, stići proljeće.
U mogućnost dogovora više ne vjeruje čak ni vječiti optimist Dragan Čović. Vidno razočaran vratio se jučer s pregovora u Sarajevu poručivši kako uvjeta za održavanje izbora u BiH nema. „Nažalost opet nismo uspjeli“, kazao je Čović uz jasno upiranje prstom u SDA, jedinu stranku koja je odbila ono što je ostalih pet pregovarača bilo spremno prihvatiti, a to je dogovor.
AP/artinfo.ba
