× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • Analiza

l_3d37576269dd617ce443609f7db03518.jpeg

Brexit, trgovinski ratovi između Sjedinjenih Američkih Država i Kine i pandemija Covida-19 nanijeli su uzastopne udare zemljama na globalnoj razini, a rat u Ukrajini donio je nove izazove.

Brzina i ozbiljnost bez presedana kojom su američki i europski s jedne  i ruski dužnosnici s druge strane izbacili iz kolosijeka lance snabdijevanja upozorenje je zemljama koje su tek izašle iz pandemije.

Prijetnja predsjednika Rusije Vladimira Putina da će smanjiti snabdijevanje Europe energijom i njegov dekret o zabrani izvoza određenih proizvoda i sirovina kao odgovor na sankcije moćna su ilustracija zamki povjerenja u slobodnu trgovinu.

Ruske kompanije više ne mogu kupovati poluvodiče od najvećeg svjetskog dobavljača TSMC-a, a Rusi ne mogu koristiti svoje Visa i Mastercard kartice u inozemstvu.

Da Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu, ograničenja se ne bi primjenjivala, a djelomično bi bila ukinuta ako Moskva pristane na povlačenje, piše Reuters.

No, za vlade koje su zabrinute da će jednog dana biti podvrgnute sličnom tretmanu ili one koje su jednostavno zaglavljene u unakrsnoj vatri, prizor Zapada koji uništava ekonomiju G20 tokom samo nekoliko tjedana daje prostora za zaštitničko razmišljanje.

Tijekom pandemije, dužnosnici koji su se suočili s nedostatkom ključne medicinske opreme ili elektroničkih komponenti preusmjerili su ključne lance snabdijevanja koliko god su mogli, s različitim uspjehom.

Sada, s upozorenjem Moskve da će cijene nafte biti od 300 dolara po barelu i panikom poljoprivrednika da će nedostatak đubriva prepoloviti prinose usjeva ovaj trend razdvajanja sada će se vjerovatno i ubrzati.

Zemlje ne mogu brzo smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima, pa bi to moglo potaknuti zelene tranzicije jer vlade pojačavaju napore da se odviknu od uvoznih fosilnih goriva.

To je dobra stvar, ali je također vjerojatnije da će uvesti veće poreze na uvezenu robu kako bi potaknuli lokalnu proizvodnju, da će uvesti više politike koja favorizira domaću proizvodnju i pomno ispitati ili zaustaviti prekogranične poslove i ulaganja.

Samodrživost također podrazumijeva veću globalnu neučinkovitost jer zemlje udvostruče robu i usluge koje se uvoze, te će dodatno povećati cijene ključnih roba.

Kinesko nastojanje da se osloni na sebe, na primjer, dovelo je do ogromnog prekomjernog kapaciteta koje je plasirala na izvozna tržišta što je dovelo do trgovinskog rata.

Ako svi krenu u istom smjeru, mogli bi brzo ostati bez izvoznih kupaca. Želja političara da izoliraju svoje ekonomije od prekomorskih sukoba je sasvim razumljiva, ali i zabrinjavajuća.

Današnji kontekst je takav da je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao 8. ožujka dekret kojim se ograničava uvoz i izvoz neke robe i sirovina kako bi se garantirala sigurnost Ruske Federacije, ali nije precizirao koja će roba i materijali biti ograničeni.

Istog dana, američki predsjednik Joe Biden zabranio je uvoz ruske nafte u znak odmazde za invaziju na Ukrajinu. Sjedinjene Države nisu vodeći kupac ruske nafte. Europljani, koji se daleko više oslanjaju na to, oklijevali su slijediti njihov primjer.

Velika Britanija je, međutim, rekla da će također postepeno ukinuti uvoz ruske nafte i naftnih derivata do kraja 2022. godine, dok je Europska unija objavila planove za smanjenje svoje ovisnosti o ruskom plinu za dvije trećine ove godine.

artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • Analiza

l_3d37576269dd617ce443609f7db03518.jpeg

Brexit, trgovinski ratovi između Sjedinjenih Američkih Država i Kine i pandemija Covida-19 nanijeli su uzastopne udare zemljama na globalnoj razini, a rat u Ukrajini donio je nove izazove.

Brzina i ozbiljnost bez presedana kojom su američki i europski s jedne  i ruski dužnosnici s druge strane izbacili iz kolosijeka lance snabdijevanja upozorenje je zemljama koje su tek izašle iz pandemije.

Prijetnja predsjednika Rusije Vladimira Putina da će smanjiti snabdijevanje Europe energijom i njegov dekret o zabrani izvoza određenih proizvoda i sirovina kao odgovor na sankcije moćna su ilustracija zamki povjerenja u slobodnu trgovinu.

Ruske kompanije više ne mogu kupovati poluvodiče od najvećeg svjetskog dobavljača TSMC-a, a Rusi ne mogu koristiti svoje Visa i Mastercard kartice u inozemstvu.

Da Rusija nije izvršila invaziju na Ukrajinu, ograničenja se ne bi primjenjivala, a djelomično bi bila ukinuta ako Moskva pristane na povlačenje, piše Reuters.

No, za vlade koje su zabrinute da će jednog dana biti podvrgnute sličnom tretmanu ili one koje su jednostavno zaglavljene u unakrsnoj vatri, prizor Zapada koji uništava ekonomiju G20 tokom samo nekoliko tjedana daje prostora za zaštitničko razmišljanje.

Tijekom pandemije, dužnosnici koji su se suočili s nedostatkom ključne medicinske opreme ili elektroničkih komponenti preusmjerili su ključne lance snabdijevanja koliko god su mogli, s različitim uspjehom.

Sada, s upozorenjem Moskve da će cijene nafte biti od 300 dolara po barelu i panikom poljoprivrednika da će nedostatak đubriva prepoloviti prinose usjeva ovaj trend razdvajanja sada će se vjerovatno i ubrzati.

Zemlje ne mogu brzo smanjiti svoju ovisnost o fosilnim gorivima, pa bi to moglo potaknuti zelene tranzicije jer vlade pojačavaju napore da se odviknu od uvoznih fosilnih goriva.

To je dobra stvar, ali je također vjerojatnije da će uvesti veće poreze na uvezenu robu kako bi potaknuli lokalnu proizvodnju, da će uvesti više politike koja favorizira domaću proizvodnju i pomno ispitati ili zaustaviti prekogranične poslove i ulaganja.

Samodrživost također podrazumijeva veću globalnu neučinkovitost jer zemlje udvostruče robu i usluge koje se uvoze, te će dodatno povećati cijene ključnih roba.

Kinesko nastojanje da se osloni na sebe, na primjer, dovelo je do ogromnog prekomjernog kapaciteta koje je plasirala na izvozna tržišta što je dovelo do trgovinskog rata.

Ako svi krenu u istom smjeru, mogli bi brzo ostati bez izvoznih kupaca. Želja političara da izoliraju svoje ekonomije od prekomorskih sukoba je sasvim razumljiva, ali i zabrinjavajuća.

Današnji kontekst je takav da je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao 8. ožujka dekret kojim se ograničava uvoz i izvoz neke robe i sirovina kako bi se garantirala sigurnost Ruske Federacije, ali nije precizirao koja će roba i materijali biti ograničeni.

Istog dana, američki predsjednik Joe Biden zabranio je uvoz ruske nafte u znak odmazde za invaziju na Ukrajinu. Sjedinjene Države nisu vodeći kupac ruske nafte. Europljani, koji se daleko više oslanjaju na to, oklijevali su slijediti njihov primjer.

Velika Britanija je, međutim, rekla da će također postepeno ukinuti uvoz ruske nafte i naftnih derivata do kraja 2022. godine, dok je Europska unija objavila planove za smanjenje svoje ovisnosti o ruskom plinu za dvije trećine ove godine.

artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više