Za Vareš, srednjobosanski gradić bogate povijesti  i iznimnih prirodnih ljepota, u kojemu su Hrvati prije rata bili većina, mnogi će kazati da je „Bosna u malom“. I vrlo vjerojatno imaju pravo, stoga vrijedi kroz najsvježije primjere zatiranja prava hrvatskom narodu, vidjeti kakva je to uloga namijenjena Hrvatima u Bosni.

Borba za zastave

 Da je u pitanju uloga građana drugog reda, podanika od vremena El Fatiha,  postoji bezbroj primjera. Najsvježiji je trganje  obilježja hrvatskog naroda, zastave i rušenja jarbola,  ispred župne crkve sv. Mihovila i spomen obilježja poginulim hrvatskim branitelji i civilima s imenima 125 žrtava Domovinskog rata. Zastave hrvatskog naroda koja je skinuta krajem rujna prošle godine ispred crkve i dalje nema. U istoj ulici koja, koje li ironije, nosi naziv Put mira je i Čaršijska džamija ispred koje se pored zastave BiH vijori i zastava Armije R BiH. Slika je to Bosne i položaja hrvatskog naroda u njoj kakvu žele i godinama pomno grade bošnjački unitaristi, nastavljajući tradiciju turskih osvajača u kojima je sultan katolicima određivao koja prava i u kolikoj mjeri smiju uživati.

Odgovor SDA iz 1996.

Nakon progona Hrvata s njihovih stoljetnih ognjišta u Varešu, posebno iz sela u kojima su bili u većini poput Borovice i Kopijara, koji su i danas sablasno pusti, jedan od prvih primjera napada na Hrvate katolike Vareša kojim se ratno stanje po svaku cijene željelo održati,  dogodio se početkom 1996. godine.  Na blagdan Bogojavljenja policajci Policijske stanice Vareš zbog prometnog prekršaja, fizički su nasrnuli na tadašnjeg župnog vikara fra Ivu Brezovića. Prosvjedno pismo Policijskoj stanici, Ratnom predsjedništvu i OO SDA uputio je tadašnji župnik fra Mato Topić. Uslijedio je nevjerojatan odgovor SDA u kojemu se, pozivajući se na teze iz knjige „Islam i zapad“ doslovno nabrajaju rane  koje su kršćani, za koje u SDA konstatiraju da odavno nisu Kristovi sljedbenici,  nanijeli muslimanima po cijelome svijetu. U odgovoru na prosvjed zbog neopravdanog napada na katoličkog svećenika  zaziva se i osvajač Bosne Mehmed El Fatih. „Gdje si sultan Mehmede El- Fatih, da vidiš šta rade oni čiji su pradjedovi klekli pred tvoje veličanstvo i zamolili milost i zaštitu, pa si im je dao. Gdje si Mehmede El- Fatihu, da vidiš kako se tvoje dobro i milost uzvraćaju!?“, stoji u odgovoru OO SDA Vareš iz 1996. u kojemu se  na perfidan način opravdava napad na katoličkog svećenika ali i svi budući napadi na Hrvate i katolike u Varešu i BiH.

Nema promjena

Da se ni 25 godina poslije ništa u odnosu bošnjačkih nacionalista nije promijenilo potvrdio je sportaš Farik Muhić koji je javno pozdravio nedavno skidanje obilježja hrvatskog naroda ispred crkve u Varešu.  Status „građana drugog reda“ potvrđuje i činjenica da u  protekla skoro tri desetljeća, za razliku od zločina nad Bošnjacima u Stupnom Dolu, niti jedan zločin nad Hrvatima Vareša nije procesuiran.  Hrvatske žrtve očito su manje vrijedne od bošnjačkih, a hrvatski narod nema pravo na svoja obilježja kao što ih ima bošnjački koji uredno uz zastavu BiH ispred vjerskih objekata ističe zastavu Armije R BiH koja je za vareške kao i Hrvate BiH, posebice središnje Bosne, bila agresorska vojska od koje su branili svoje obitelji i domove.

Bosna u malom

U gradiću kojeg nazivaju „Bosnom u malom“ očigledno je kakvu ulogu i položaj bi imali Hrvati u građanski uređenoj zemlji, istu onu kao i za vrijeme sultana Mehmeta El- Fatiha, podanika koji bi imali onoliko prava koliko im sultan dodjeli. Isti sultan koji im je ubio kralja i protjerao kraljicu, a čiji su sljedbenici, u ime borbe za Islamsku državu, stoljećima poslije protjerali  cijeli jedan narod s njegovih ognjišta braneći mu, pored prava na pravdu i istinu za žrtve i pravo na vlastita obilježja. Od  ponašanja bošnjačkih unitarista koji u Varešu pokazuju kakvu BiH žele, vraćajući je stoljećima unazad,  sramotna je i hrvatska šutnja,  prije svih udruga proizašlih iz Domovinskog rata čija je reakcija na trganje i zabranu obilježja hrvatskog naroda, izostala. Obilježja pod kojim su brojni hrvatski branitelji Vareša položili život na oltar Domovine BiH u kojoj je njihovim potomcima namijenjena uloga podanika nekih novih sultana.

AP/artinfo.ba