Na održanoj sjednici Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske izlaganje je imao i predsjednik Županijskog odbora HDZ BiH Županije Središnja Bosna i zastupnik u Saboru Republike Hrvatske Radoje Vidović. Tema njegovog govora bila je analiza političkog položaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te vanjska politika Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini.

"Poštovana predsjednice Bušić, članovi Odbora, uvaženi ministre Radman, tajniče Milas prije svega vas pozdravljam i koristim prigodu da se zahvalim Republici Hrvatskoj, vodstvu Republike Hrvatske na čelu s premijerom Plenkovićem, predsjednikom Milanovićem, vama ministre, tajniče i svima koji ulažu napore kako bi osigurali politički, a i biološki opstanak Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Želim iskazati svoje žaljenje što Vlade Republike Hrvatske u prethodnim mandatima od 2000. godine do ove Vlade Republike Hrvatske na čelu s premijerom Plenkovićem nisu posvetile dovoljno pozornosti na događanja u Bosni i Hercegovini, ali i na gaženje prava Hrvata kao konstitutivnog naroda. Siguran sam da su uradile 30 posto onog što čini ova Vlada Republike Hrvatske, stanje u Bosni i Hercegovini danas ne bi bilo ovako teško, osobito za Hrvate. Zbog toga mi zastupnici iz XI. izborne jedinice i podržavamo Vladu Republike Hrvatske na čelu s premijerom Plenkovićem, dobrim djelom zahvaljujući kojoj se razgovori o izmjeni Izbornog zakona Bosne i Hercegovine još uvijek događaju. Bilo kakvo izazivanje nestabilnosti u Republici Hrvatskoj je u interesu samo onih koji ne žele dobro Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Poštovani, vrijeme je da se potpuno otvoreno, temeljem činjenica razgovara o ovoj strateški važnoj temi za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, ali i za cijelu Republiku Hrvatsku, tj. da razgovaramo o položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Naime, od 90-ih godina 20. stoljeća pa sve do danas na prostoru Bosne i Hercegovine traje realizacija dva nacionalna projekta. S jedne strane ujedinjenje Republike Srpske sa Srbijom i s druge strane stvaranje muslimanske, odnosno bošnjačke države.

Ne postoji niti jedan relevantan politički subjekt u Srbiji i Republici Srpskoj koji ne samo da podržava ovaj projekt, već na njemu intenzivno radi. Zbog nepostojanja međunarodnih okolnosti da se u ovom vremenu realizira ovaj projekt poduzima se niz mjera (infrastrukturnih, kulturnih, obrazovnih, gospodarskim itd.) kako bi došlo do stvarne integracije ovih prostora te čekale pogodne međunarodne okolnosti da se to ujedinjenje i formalno prizna.

S druge strane, realizira se projekt stvaranja bošnjačke (muslimanske) države, kojeg podržava većina bošnjačke političke elite. U devedesetim godinama 20. stoljeća cilj je bila cjelovita Bosna i Hercegovina, a nakon rata osobito od 2000. godine taj cilj se reducira te se od Federacije Bosne i Hercegovine nastoji stvoriti bošnjačka država.

Smetnja u realizaciji ovog projekta je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini koji se unatoč velikim žrtvama tijekom rata obranio na značajnom djelu Federacije Bosne i Hercegovine. U ovaj projekt se ulaže mnogo energije, ali i novca, pa je on u pojedinim razdobljima (svjesno ili nesvjesno) imao potporu i djela međunarodne zajednice.

Tako su intervencijama visokih predstavnika na Washingtonski i Daytonski sporazum Hrvatima oduzeta prava koji su im tim sporazumima jamčila ravnopravnost odnosno mogućnost suodlučivanja. Da bi se postigao postavljeni cilj radi se sustavno i sveobuhvatno, a kako to izgleda u praksi navest ću samo jedan primjer.

Dovoljno je kratkom analizom sadržaja vidjeti kako se u javnom prostoru etiketiraju Hrvati kao ustaše, fašisti, ratni zločinci, rasisti, secesionisti, djelitelji Bosne i Hercegovine, privilegirana manjina, kriminalci, oni koji Bošnjake drže u okovima, kočnica razvoju Bošnjaka, itd.

Cilj ovakvog etiketiranja je stvoriti takvu percepciju da bilo koji postupak protiv takvog naroda je ne samo opravdan nego i nužan. S druge strane cilj je kod Hrvata stvoriti nepovjerenje prema Bošnjacima, ali i prema državi Bosni i Hercegovini, kako bi im se u takvoj atmosferi ogadila Bosna i Hercegovina i dodatno ih se potaklo na iseljavanje.
Nažalost ovakva politika daje rezultate osobito nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju te se broj Hrvata počinje brzo smanjivati.

Tako prema podacima Katoličke crkve od 2015. do 2020. godine, broj katolika se smanjio za 60 000 ili skoro 15 posto.

Iseljavanje Hrvata odnosno katolika je osobito izraženo u onim krajevima gdje su Hrvati manjina te se tako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u ovih 6 godina broj katolika smanjio za 26 posto.

Tako su se u 2020. godini u Tuzlanskoj županiji rodila 44 Hrvata, u Unsko-sanskoj županiji 7, a u Sarajevskoj županiji 72 Hrvata. Odnosno, na jedno rođeno hrvatsko dijete u Tuzlanskoj županiji premine 9 Hrvata, u Unsko sanskoj županiji 8 Hrvata... Moramo sve učiniti da se ovaj trend zaustavi!

Pozitivno je što se unatoč tim naporima hrvatski narod još uvijek u značajnom broju održao prije svega na većinskim hrvatskim područjima te zahvaljujući djelovanju kroz Hrvatski narodni sabor i politički opstao kao relevantan čimbenik. Da Bošnjaci neće odustati od projekta stvaranja svoje nacionalne države pokazali su i propali pregovori oko izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Stoga je bošnjački nacionalizam, odnosno težnja stvaranju bošnjačke nacionalne države danas realna opasnost koja prijeti opstanku hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Poštovani pred svima nama je povijesna odgovornost kako odgovoriti ovim izazovima, ne samo zbog Hrvata u Bosni i Hercegovini, već i zbog sigurnosti i budućnosti Republike Hrvatske.

Uvjeren sam da naš put treba ići u čvrstom zalaganju da se kroz izmjene Ustava i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine vrate mehanizmi koji su Hrvatima jamčili konstitutivnost i ravnopravnost. Na sve ovo imamo pravo kao supotpisnici Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma, kao međunarodnih ugovora koji se drastično krše na štetu Hrvata.

Također, predano moramo raditi na osmišljavanju i provođenju sveobuhvatne strategije koja će jamčiti opstanak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini kao konstitutivnog i ravnopravnog s druga dva naroda, Bošnjacima i Srbima.

Bosna i Hercegovina samo kao država tri ravnopravna i konstitutivna naroda, s poštivanjem prava svakog građanina, ima budućnost, te je kao takva brana realizaciji velikosrpskog i velikobošnjačkog nacionalnog projekta.

Samo takva Bosna i Hercegovina je u dugoročnom interesu sva tri konstitutivna naroda, svih njenih građana, u interesu Republike Hrvatske te svakako u interesu mira i stabilnosti cijele regije."

Radoje Vidović

Zastupnik u Saboru Republike Hrvatske iz XI. Izborne jedinice

Notra.ba