Iako je i 2021. bila pandemijska godina koja je kao takva, pored na zdravlje ljudi, ostavila traga i na ekonomiji, BiH se zasad uspješno bori s globalnim ekonomskim izazovima te je u prošloj godini povećala obim vanjskotrgovinske razmjene. Podatci su to Vanjskotrgovinske komore BiH koja i u vremenu oporavka ekonomije vidi mnoštvo prilika za bh. ekonomiju, samo ih valja prepoznati i iskoristiti. O statističkim pokazateljima ostvarene vanjskotrgovinske razmjene u prošloj godini, prilikama i mogućnostima razvoja bh. ekonomije u godini na čijem smo početku, u intervjuu za Večernji list govori dr.sc. Vjekoslav Vuković, dopredsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.

Za koliko je BiH u prošloj godini povećala obim vanjskotrgovinske razmjene, imamo li razloga za optimizam kad je u pitanju ekonomija, pogotovu imamo li u vidu da smo ušli u još jednu politički kriznu godinu, a politička kriza neminovno se održava i na ekonomiju?

- Ostavimo li politiku po strani i promatramo ekonomiju isključivo kroz statističke pokazatelje, čnijenica je da smo u godini iza nas imali povećanje obima vanjskotrgovinske razmjene za 5 %, što znači da smo u odnosu na 2020. -tu više uvozili roba i usloga, ali više i izvozili. Povoda za optimizam, makar i blagi, pronalazimo u činjenici da smo u prvih 11 mjeseci prošle godine zabilježili porast izvoza za gotovo 35%, odnosno za 13,5 mlrd KM. U istom razdoblju uvoz nam je porastao za 26 %, odnosno za oko 20 mlrd KM.

Gdje smo i koje robe najviše izvozili, koji su nam najvažniji vanjskotrgonsjki partneri?

- Najveći rast bilježimo u metalskoj i elektro industriji, izvozu električne energije, proizvodnji namještaja te agroindustrijskom sektoru. Najviše smo izvezli na tržište EU i to malo manje od 10 mlrd KM, što ukazuje na činjenicu da su naše robe dosegle kvalitetu i standarde koje zahtijeva tržište Unije, te je ukupan izvoz na ova tržišta dosegao 73%, od ukupnog izvoza iz BiH. Naš glavni trgovinski partner u EU po obimu razmjene i dalje je Hrvatska s kojom je obim razmjene iznosio 4,9 mlrd KM. Pored Hrvatske naš najvažniji vanjskotrgovinski partneri ostali su Njemačka, Srbija, Italija, Austrija i Slovenija.

Iako kako sami kažete imamo razloga za barem blagi optimizam, prostora za unaprijeđenje obima razmjene itekako ima. U kojim oblastima i što se radi konkretno kako bi se otklonile prepreke koje imamo u povećanju izvoza određenih roba ali i pružanju usluga?

-Postoji još niz barijera kao što je nemogućnost izvoza crvenog mesa na tržište EU, konzumnih jaja, a zbog pandemije dobar dio turističkih kapaciteta je neiskorišten. Ukoliko otklanjanju postojećih barijera pristupimo analitički i strukturalno, uvjeren sam da ćemo ih ne samo otkloniti već stvoriti i nove prilike, čak i u vremenu pandemije.

Otvaraju li se za BiH u vremenu pandemije nove prilike i koje?

-Prilika ima uvijek, samo ih treba na vrijeme prepoznati i iskoristiti. Jedna od njih je i zastoj u izvozu kojeg bilježimo u godini maksimalne opterećenosti problemima pandemije. U pitanju je zastoj u isporuci sirovina i repromaterijala, a samim time i kašnjenju realiziranja ugovorenih obveza prema inozemnim kupcima. Iako se takvo stanje stalno mijenja, i dalje bilježimo kašnjenja u isporuciodređenih repromaterijala i roba. Lanci opskrbe i dalje su preopterećeni, „traži se kontejner više“, jer proizvođači kupuju veće količine repromaterijala i skladište ih, kako ne bi imali ranije opisane zastoje u proizvodnji, a samim time i kašnjenja u isporuci proizvedenih roba. Obzirom da se Kinesko tržište i Kina kao vodeći dobavljač određenih sirovina otvorila nakon pandemije, porasli su zahtjevi za nabavom roba prema tržištu EU, a samim time je i povećana proizvodnja unutar EU, kako bi se stigla pandemijom uzrokovana kašnjenja. Zbog dužine čekanja isporuke određenih roba i materijala, dugotrajnosti u transportu, kašnjenju u lancima opskrbe, BiH se ukazuje prilika, te se dio povećanih zahtjeva za dostavom robe i repromaterijala preusmjerava na BiH iz koje se isti mogu dobiti u puno kraćem roku u odnosu na recimo Kinu. To okretanje ka BiH vidim kao šansu u sadašnjem vremenu pojačane potražnje za repromaterijalima i robom, ali i jednim od razloga povećanja izvoza iz BiH. Bez detaljnih analiza strukture izvezene robe, njezinog ne samo kvaniteta već i kvaliteta, jasno je da je pred nama šansa koju sa sobom nosi svaka kriza.

Od čega ponajviše ovisi koliko ćemo mi tu šansu iskoristiti na najbolji mogući način?

-Ovisi najprije o cjelokupnom državnom aparatu, svim razinama vlasti koje grade i kreiraju poslovno okruženje, a od kojih se očekuje olakšavanje ili uklanjanje administrativnih barijera, ali i više angažiranja na promidžbi BiH kao zemlje podobne za investiranje, domaćih kao i inozemnih ulagača.

U novu godinu ušli smo s najavom brojnih poskupljenja, prije svega energenata čiji rast cijena u pravilu izaziva lančana poskupljenja svih drugih roba i usluga. Ima li načina da se najavljena poskupljenja ublaže?

-Poskupljenje energenata na svjetskom tržištu, poskupljenje transporta roba, dovelo je i do poskupljenja u BiH koji kako i sami kažete lančano izazivaju poskupljenje svih roba. Ipak, svakom problemu treba pristupiti analitički i sagledati ga malo dublje te u tom kontekstu tragati za rješenjima. Prije svega, porast cijene električne energije u enormnim iznosima treba promotriti s aspekta struke, a ne politike, te uzeti sve parametre okruženja kao i domaće proizvodnje u obzir. Ako se osvrnemo na Europsku energetsku zajednicu, sporazume koje smo potpisali, količinu proizvedene električne energije, primjerice u BiH, koju smo za prošlu godinu samo u Hrvatsku izvezli u vrijednosti od oko 280 mil KM, te Direktive EU da se s karbonskom energijom staje do konca 2040. godine, slika postaje drugačija i jasno ukazuje da se već danas energetska strategija BiH mora mijenjati i okretati alternativnim izvorima energije, traženjem novih izvoznih tržišta za ugljen, te jačanjem ulaganja u obnovljive izvore energije.

Što VTK radi na tom planu i općenito planu pomoći gospodarstvu s naglaskom na izvoznike čiji ste servis?

-VTK se u proteklom razdoblju okrenula upravo uočenoj entropiji sustava, i usmjeravanju vlastitih aktivnosti s ciljem jasne pomoći gospodarstvu. Aktivno smo radili na digitalizaciji naših usluga, uključivanju u tokove cirkularne ekonomije, odnosno zelenih lanaca energije. Dali smo doprinos otvaranju i traženju novih tržišta, posebno u metalnom i elektro sektoru, kao i povećanju interesa za svjetske investicijske fondove, ali i pomoći turizmu i promoviranju izvoza.

Uključili smo se u procese dekarbonizacije, promoviranju obnovljivih izbora energije (OiE), proizvodnje tekućeg vodika. Pomagali smo i onima koji rade na oplemenjivanju metala i drugih energenata, jačali potražnju za zelenom energijom i proizvodima koji nastaju uporabom zelene energije kako bi dobili veći izvozni potencijali, posebno na tržište EU. Naše uključenje u potporu turizmu, kroz nadgradnju i osuvremenjivanju Vinske ceste Hercegovine, dalo je velike rezultate. Promoviranje domaćih proizvoda poput vina i sireva našle su svoje mjesto počevši od Salona Žilavke u Trebinju, Blaž vino festa u Međugorju, te velikim aktivnostima grupacije vinara pri VTK u Istambulu, Zagrebu, Beogradu i Sarajevu.

Za kraj, imamo li razloga za optimizam u 2022.-oj kad je ekonomija BiH u pitanju, hoće li stanovnici ove zemlje moći osjetiti učinke pozitivnih kretanja koje je u prošloj godini zabilježila VTK BiH?

-Blagi optimizam i oporavak gospodarstva ovog trenutka je vrlo varijabilan. Rast cijena uzorokovao je povećano prikupljanja PDV-a, a ono opet rast proračuna na razini entiteta i države. Povećanje proračuna ne smije biti razlogom uspavanosti nego signal za uzbunu i djelovanje na planu ekonomskog oporavka zemlje, odnosno povećanje mora biti iskorišteno za mjere ekonomskog oporavka koje će rezultirati rastom industrijske proizvodnje, a samim time i rastom BDP-a, te plaća u realnom i administrativnom sektoru. Iznimno važnim smatram i osiguranje značajnije potpore mladim poduzetnicima kroz mreže start up-ova, kojima se daju olakšice i bolje prilike za početak poslovanja, ujedno poticanja i razvoj kreativnosti te posljedično na ostanak mladih i ulaganje vlastito uloženih znanja u BiH.

U kojim ekonomskim aktivnostima vidite najveću šansu za zadržavanje mladih u BiH?

- Veći dio gospodarstvenika, a posebice mladih shvatio je da je digitaliziranje i informatizacija,brzorastuća grana gospodarstva te da sve ozbiljne kompanije moraju proći tu tranziciju. Tu do izražaja dolazi „domaća pamet“. Dapače tu su i veliki infrastrukturni projekti, povezanost BiH sa zemljama okruženja, no ujedno i potpora transportnom sektoru, kako bi umanjenje određenih administrativnih davanja usmjerili u bolje plaćenog vozača, koji uskoro postaje deficitarna radna snaga. U proteklom pandemijskom vremenu uvjerili smo se da čine operativni temelj opskrbe BiH svim potrebnim robama i repromaterijalima. Neki su to od modela kojim bi vlasti u BiH mogle u značajnoj mjeri ubrzati rast ekonomije, zaustaviti odlazak mladih i poboljšati životni standard svih stanovnika ove zemlje.