Početak godine obilježen tragedijama, kraj krizama i pokušajima zabrane proslave Božića i Nove godine
U međuvremenu se zveckalo i oružjem, a kraj godine začinile bezočne laži bošnjačkih akademika i političara
Iza nas je još jedna turbulentna godina, puna različitih vrsta kriza, od političkih do ekonomskih. Za BiH ništa novo. Ipak, 2021. godina po mnogo čemu je drugačija od svih poslijeratnih i u pravilu kriznih godina za ovu zemlju. Od početka obilježenog tragedijom, smrću osmero mladih kod Posušja, do kraja i kulminacije političke krize koja sa sobom nosi brojne neizvjesnosti, 2021. godina za mnoge neće biti upamćena ni po čemu dobrom! Dodamo li svemu i epidemiju koronovirasa, prirodne nepogode i sušnu godinu, onda je 2021. definitivno godina za zaborav!
Blokade
Red blokada, red optužbi tko je za blokade kriv i tako unedogled. Sve dok odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko nije nametanjem izmjena Kaznenog zakona blokadama dao novi smisao i osim blokada državnih institucija dao nemjerljiv doprinos najvećoj političkoj krizi u Daytonskoj BiH. Kako se u BiH sve tumači onako kamo kome odgovara, Bošnjaci su Inzkov potez pozdravili tumačeći ga na način da je njime zabranjeno jedino negirati genocid u Srebrenici. Za to vrijeme Selmo Cikotić i dalje je ministar, Šefik Džaferović član Predsjedništva BiH iako bi i jedan i drugi imali što reći pravosuđu. Cikotić gdje su nestali Hrvati kojima se gubi trag na Rostovu, a Džaferović kako je dovodio mudžahedine koji su ih najvjerojatnije pogubili, zajedno s pripadnicima Armije R BiH te kako ih je nakon rata zaštitio, pomogao im da se „integriraju“ do novih zadataka po svijetu. Na jedan od njih vrlo vjerojatno poslani su u Ameriku 11. rujna 2001. godine. S Cikotićem i Džaferovićem u vlasti nije nikakvo čudo što su brojni zločini nad Hrvatima i Srbima u BiH, ostali nekažnjeni.
Izborni zakon i građanska BiH
Ni u godini na izmaku BiH nije dobila novi Izborni zakon tako da se najveća politička štetočina u poslijeratnoj BiH Željko Komšić može opet ustoličiti u Predsjedništvo BiH. Hutbe su već spremne samo valja sačekati povoljan trenutak u nikad neizvjesnoj izbornoj godini u kojoj se ne zna ni hoće li izbora biti. Kod otimanja kao i bilo koje druge krađe je nezgodno što se više ne možete zaustaviti. Upravo to se događa bošnjačkim unitaristima koji bi nakon hrvatskog člana Predsjedništva BiH Hrvatima oteli i Dom naroda Parlamenta Federacije BiH, posljednju branu zaštite vitalnih nacionalnih interesa u Federaciji BiH za čijim mehanizmom su usput rečeno, najviše puta posegnuli Bošnjaci! Sljedeće je na redu brisanje konstitutivnih naroda i njihovo pretvaranje u građane u zemlji u kojoj će se znati tko su građani prvog, a tko drugog reda. Ovima u drugom redu ostaje nestati ili asimilirati se. Kakve je to vizija građanske BiH i oni koji dosad nisu, imali su priliku vidjeti krajem godine. Za to se najprije pobrinula Benjamina Karić, sarajevska gradonačelnica koja je Božić i Novu godinu zamijenila novim kalendarom, a potom i bužimska SDA i načelnik ove općine Mersudin Nanić s porukama kako božićne čestitke vrijeđaju Bošnjake. S protjerivanjem Božića i Nove godine nastavilo se u Zenici, ali glas razuma je u ovom slučaju reagirao i sramotni plakati su prefarbani.
Milanović i Dodik
Tko to uništava BiH, tko je kriv za najveću krizu nakon rata u BiH koja je obilježila 2021. godinu s tendencijom nastavka u 2022.-oj? Odgovor na pitanje ovisi o tomu koga pitate. Za bošnjačke unitariste i medije kojima bi na količini mržnje i laži i Slobodan Milošević pozavidio, glavni su krivci Miloran Dodik i Dragan Čović. Između ove dvojice političara odavno stoji znak jednakosti jer oni razaraju BiH, prvi izrečenim prijetnjama o odcjepljenju, drugi mislima o trećem entitetu. A što Dragan misli Mile izgovara. A bome i Zoran Milanović koji je zauzeo prvo mjesto po omraženosti među bošnjačkim unitaristima i medijima koji propagiraju njihove ideje. Milanović je „kriv“ jer naglas izgovara ono što vidi, bez straha da će ostati bez pozicije u Bruxellesu ili bilo gdje. Milanoviću se za karijeru jednostavno fućka te je mandat odlučio iskoristiti i kako bi ukazao na majorizaciju, otimanje i grubo kršenje političkih prava Hrvatima u BiH. Najprije nebuloze akademika Abdulaha Sidrana, a potom i bezočne laži Bakira Izetbegovića u intervjuu kojeg je krajem godine dao HRT-u samo su potvrdile da Milanović govori istinu jer Bakir nije nikakav paša bosanskog pašaluka pa daje prava i pozicije kako kome hoće. On je čelnik jednog od tri konstitutivna naroda koji bi u svemu trebali biti ravnopravni. To što nisu očito nije nikakav problem, problem su oni koji to primijete!
Afere
Osim političke krize, godina na izmaku bit će obilježena i brojnim aferama. U središtu najveće one zbog uvoza respiratora iz Kine je nitko drugi do federalni premijer Fadil Novalić. Jedan dan vodi sjednicu Vlade F BiH, drugog sjedi na optuženičkoj klupi pred Sudom BiH. Na ostavku ni ne pomišlja jer onda bi kontrolu nad Federacijom BiH preuzela HDZ-ova Jelka Milićević. Fadil mora ostati dok Bošnjaci ne preuzmu sve poluge i ne budu brojniji izgleda. A dotad će narod koji ga je birao kao i onaj koji nije trošiti 37 posto manje ulja. I nije samo poskupilo ulje, cijene rastu vrtoglavo ne samo kao posljedica epidemije koronavirusa već i zbog političke krize koja je potencijalne investicije učinila neizvjesnim. Zveckanje oružjem od Željka Komšića preko Šefika Džaferovića do Zukana Heleza dodatno destabilizira stanje u BiH, jer samo mi koji ovdje živimo znamo o kakvim je ljudima riječ i da su im prijetnje isprazne. Investitori to ne znaju, oni žele sigurnost. A ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić pronevjerio je milijune proračunskog novca i još je migrante nazvao poželjnim i seksi. Eto to se dogodi kad netko ne odgovara za ono što je u ratu učinio!
Nedostižna pravda
Šta o ratu misle oni koji su u njemu najviše stradali, poput Hrvata središnje Bosne? Njihove žrtve i dalje vape za pravdom i istinom, od Jajca, Bugojna, Uskoplja, preko Travnika, Novog Travnika, Viteza, Zenice i Busovače, sve do Kiseljaka, Fojnice, Vareša, Kaknja i Žepča. Priliku da ispričaju svoje teške ratne priče nikad nisu dobili, Jasmila Žbanić o tragediji osmero ubijene viteške djece nikad neće snimiti film jer hrvatska djeca „ne prodaju priču“ niti otvaraju vrata europskih filmskih festivala. Predstava HNK Mostar „Kroz proces 10-6-1993“, potresna drama o obijenoj djeci njihovim obiteljima bez sumnje je najvrjednije ostvarenje hrvatskih kulturnih institucija koje djeluju u BiH u 2021. godini. Zaslužuje sve pohvale jer o tragediji se govori, za nju se zna i izvan središnje Bosne. Prvi je to korak ka izgradnji bolje budućnosti koje nema bez istine i pravde, a na nju itekako imaju pravo i Hrvati središnje Bosne i njihova borba za opstanak u kojoj su spriječili barem deset novih Srebrenica. Ohrabruje činjenica da je veo zaborava skinut i s mnogih drugih ratnih događaja u kojima su žrtve Hrvati. Govorilo se i pisalo o snazi zajedništva koja je pokrenula i realizirala humanitarni konvoj „Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu“, završen i premijerno prikazan film „Zidine“ koji govori o stradanju hrvatskih logoraša. Možda se i većina udruga proizašlih iz Domovinskog rata konačno probudi pa počnu raditi svoj posao, promicati istinu o stradanju hrvatskog naroda, a ne samo polagati vijence i paliti svijeće s političarima.
Nek' je sretna
Ipak, nije sve u 2021. bilo tako crno. Smisao za humor nije nas napustio te su najčitanije objave bez sumnje bile one Sabita Iztarčina i njegove Fadile. Ponosnim nas je učinila Lana Pudar, Mostarka prekrasnog osmijeha koji budi nadu u bolju BiH dok uplovljavamo u još jednu kriznu godinu, prvu nakon rata u kojoj nam je uspjelo dovesti u pitanje i obilježavanje jedinog praznika u BiH oko kojeg je dosad postojala suglasnost, Nove godine. Neka je sretna onima koji je slave, a nemoguće je ne primijetiti da proslavu na otvorenom imaju Kiseljak i Kreševo, ali ne i Sarajevo. Možda je usporedba neprimjerena, ali Sarajevo se više i ne uspoređuje s velikim gradovima poput Mostara i Banja Luke. Benjamina ga je vratila u neku drugo vrijeme. Po svemu sudeći u hidžretske godine!
P.S. BiH je ipak jedinstvena u svijetu jer u godini koja je na izmaku do savršenstva je izgradila vlastiti pristup epidemiji COVID-a 19. Bolje da cjepiva propadnu već da se iskoriste, moto je kojim smo u 2021.-oj plovili koronakrizom. Maske smo negdje zagubili, a umirat nam je svakako, s koronom ili bez nje kao da je bitno.
AP/artinfo.ba
