Sveučilišni profesor dr. sc. Robert M. Hayden sa Sveučilišta u Pittsburghu, koji se bavi međunarodnim odnosima s fokusom na bivšu Jugoslaviju, ocijenio je kako sve reforme u Bosni i Hercegovini mogu biti uspješne jedino ako uvažavaju realnosti triju konstitutivnih naroda i njihove interese.
Profesor Hayden uputio je komentare na dokument “Novi dogovor” koji su u okviru Wilson Centera izlobirali bošnjački unitaristi kako bi pokušali utjecati na poglede i modelirati novi američki stav prema BiH koji bi u suštini vodio dominaciji Bošnjaka. – Još uvijek postoji malo, ako ikakvih, pouzdanih dokaza da su mnogi, da ne govorimo o većini, Hrvati i Srbi spremni prihvatiti upravljanje centraliziranom državom iz Sarajeva – navodi Hayden u analizi, piše Večernji list BiH.
Protiv nametanja
Prema njegovim navodima, pokušaj da se ostvari unitaristička platforma u BiH s dominacijom Bošnjaka vodila bi sukobu. – Svaki napor da se stvori “novi dogovor” za BiH mora se temeljiti na stvarnosti ove duboko podijeljene zemlje. Demokracija se, uostalom, mora temeljiti na pristanku vladajućih, a nema naznaka da će Hrvati ili Srbi u BiH pristati na “new deal”. To ne znači da su promjene nemoguće, već da se ne mogu nametnuti 50% stanovništva, koje dominira, demografski i politički, Ustavom priznatim politikama koje pokrivaju oko 60% teritorija. Ako netko želi proizvesti sukob u BiH, vrlo obećavajući način za to bio bi pokušati centralizirati državu protiv opetovano demonstriranog protivljenja otprilike polovine njezina stanovništva, nasumično teritorijalno i etnonacionalno raspoređena među ta tri konstitutivna naroda – kaže profesor Hayden.
Po njegovim riječima, ključna pogreška svih dosadašnjih politika međunarodne zajednice prema BiH, ali i određenih domaćih inicijativa svodi se na ignoriranje izborne volje Hrvata i Srba. – Izvješće o “popravljanju Daytona” zastupa stajalište koje su dugo zauzimali gotovo isključivo bošnjački politički akteri, a kojem su se protivili više puta reizabrani predstavnici Hrvata i Srba u BiH, od prije početka rata, u svim pregovorima tijekom rata i u Daytonu: bosanski je Ustav strukturiran na način na koji jest jer ni Hrvati ni Srbi ne bi prihvatili nametanje centralizirane bosanske države (vidi Hayden 1999, 2005). To je također stav koji u posljednje vrijeme zastupa stranka s vrlo malo izborne potpore među Hrvatima ili Srbima u BiH – smatra američki profesor. On dodaje kako se u BiH ne može graditi samo dogovor s “građanima” jer će onda odražavati volju Bošnjaka. Da u BiH zapravo i ne postoje anacionalni građani, pokazao je popis pučanstva 2013. prema kojemu se više od 96% popisanih izjasnilo kao Bošnjak, Hrvat ili Srbin, a oko 99% onih koji su se tako izjasnili naveli su i očekivani odgovarajući jezik i vjeroispovijest.
Realnost zemlje
Podsjeća kako se i u Osmanskome Carstvu vodilo računa o zastupanju muslimana, kršćana i Židova, a identično je nastavljeno i u austrougarskom razdoblju. Profesor Hayden smatra da Zapad najučinkovitije može pomoći BiH ako prihvati realnost ove zemlje s trima konstitutivnim narodima. – Teško je shvatiti zašto bi Hrvati odustali od zahtjeva za zasebnim hrvatskim entitetom sve dok nisu u mogućnosti birati hrvatske predstavnike. Politički legitimitet ne ovisi, u konačnici, o tome što stranci govore, već o tome što sami ljudi prihvaćaju kao takve. BiH nije takva kakva jest zbog Daytona, nego je Dayton takav kakav je zbog prirode bosanskohercegovačkoga društva – smatra američki profesor.
