Zašto bi svakom Hrvatu 18. studeni trebao biti svetinja
Niti jedan dan u novijoj povijesti hrvatskog naroda, bez obzira s koje strane granice i u kojem dijelu svijeta živjeli njegovi pripadnici, nije toliko važan kao što je to 18. studeni. Kao niti jedan drugi podsjeća nas na žrtve koje su u temeljima Republike Hrvatske i BiH, kao i na odluke kojima Hrvati u BiH mogu zahvaliti svoj opstanak u BiH. Ovaj datum ujedno bi nas kao niti jedan drugi trebao potaknuti da budemo ponosni na ono što smo krvlju branili i obranili, te da nikad ne dopustimo sebi izgubiti za pregovaračkim stolom bitku za jednakopravnost od onih koji negiraju naše žrtve.
Zašto bi svakom Hrvatu, ma gdje živio 18. studeni trebao biti svetinja? Prije svega u spomen na Grad Heroj i njegove žrtve, na branitelje Vukovara koji su Grad na Dunavu branili 87 dana, izdražavši opsadu i strahovite tenkovske i zračne, a na kraju i pješadijske napade desetorostruko nadmoćnije JNA i srpskih paravojnih snaga. 18. studenog srpskom agresoru koji je planirao slomiti otpor hrvatskih branitelja za sedam dana, uspijeva ući u Vukovar započeti krvavi obračun s preživjelima. U tom obračunu nisu pošteđeni ni ranjenici iz vukovarske Bolnice koji su noću s 20. na 21. studeni pobijeni na Ovčari. Godinu dana nakon pada Vukovara, srpski agresor protjeruje oko tri tusuće Hrvata iz travničkih župa Turbe i Potkraj, a potom i župa Dobretići i Korićani. Slijedi već viđen scenarij pljačke i uništavanja imovine.
Žrtve i stradanja Hrvata od Vukovara i Škabrnje do Travnika u središnjoj Bosni nisu jedini razlozi zbog kojih bi 18. studeni svakome Hrvatu trebao biti svetinja. Na dan pada Vukovara, čelnici Hrvata u BiH osnivaju Hrvatsku zajenicu Herceg Bosnu. Nastala je udruživanjem hrvatskih zajednica diljem Bosne i Hercegovine, bila je i ostala mehanizam zaštite bosanskohercegovačkih Hrvata od tadašnje agresorske JNA, a kasnije još brutalnije agresije Armije R BiH. Tamo gdje su postojale strukture Herceg Bosne Hrvati su ostali na svome i to je više nego dovoljan razlog koji opravdava njezino osnivanje. Ne može ga niti smije zasjeniti niti jedan zločin pojedinaca niti se zbog njih Herceg Bosna smije zvati zločinačkom organizacijom. Oni koji je takvom etiketiraju moraju znati da je Herceg- Bosna ugrađena u temelje BiH, jednako kao što je i hrvatstki jedan od tri konstitutivna naroda u ovoj zemlji u kojoj već tri desetljeća traje njegova borba za jednakopravnost.
No, vratimo se nakratko Travniku, Herceg Bosni i obrani BiH od srpske agresije. Nju su predvodili upravo Hrvati koji nakon krvavog rata u Hrvatskoj i napada na Ravno, za razliku od muslimanskih političara u to vrijeme ne dvoje ni trenutka čiji je rat koji je zahvaćao i BiH. Dok Muslimani u Turbetu mirno spavaju, crte obrane prema srspkom agresoru na Vlašiću drže hrvatski dragovoljci iz svih krajeva središnje Bosne, od Lepeničke do Lašvanske doline. Dok Hrvati ginu u obrani BiH, muslimani i njihove političke vođe kalkuliraju aktivno do posljednjeg trena surađujući s agresorskom JNA. Nikada nisu niti će prizinati to kao jedan od razloga koji su sabotirali zajednički sustav obrane. Herceg Bosna muslimanima nije smetala dok su Hrvati branili BiH od srpske agresije, ali im je zasmetala kad su se počeli vraćati na svoje. I opet su to na najperfidniji način pokazali poslijeratnim ubojstvima hrvatskih povratnika i policajaca u Travniku. Počinitelji i nalogodavci ubojstava kojima je cilj bio mininirati povratak Hrvata nikad nisu otkriveni ni kažnjeni kao što ni Armija R BiH ni njezini politički vrh nisu kažnjeni za brojne zločine nad Hrvatima u središnjoj Bosni, od Bugojna preko Travnika do Vareša. Negator tih zločina bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, danas će, kojeg li apsurda, biti dio Kolone sjećanja u Vukovaru.
Da su Hrvati narod koji zaista drži do svojih svetinja nikad to ne bi dopustili, ne samo zbog toga što su Držaferovićeva Armija R BiH i mudžahedini koji su bili u njezinom sastavu, protjerali na desetine tisuća Hrvata iz središnje Bosne i Hercegovine, već i zato što je politika čiji je Džaferović akter od samog početka surađivala sa JNA, čak i dok je napadala Vukovar, ubijala civile i branitelje ovog grada, ne štedeći ni ranjenike i zarobljenike. U svetinje se ne dira, one se poštuju i nikom se ne dopušta da ih uprlja. Džaferović će danas svojim odlaskom u Vukovar učiniti upravo to, uprljati dostojanstvo žrtvava Vukovara i to samo dan nakon što je negirao zločine nad Hrvatima u BiH, te po tko zna koji put udario na temelje BiH nazvavši Herceg- Bosnu zločinačkom. Džaferović i politika koju zastupa nikad Herceg Bosni neće oprostiti njezin najveći „zločin“, obranu i opstanak Hrvata u BiH, ponajprije u središnjoj Bosni, srcu Herceg- Bosne ponosne.
AP/artinfo.ba
