Nakon dolaska američkog izaslanika za izbornu reformu u Bosnu i Hercegovinu, činilo se kako histerija stvorena u bošnjačkim političkim krugovima ima dimenziju prepoznatljivog rukopisa AID-a ili, pak, pregovarački taktičkog podizanja ljestvice nezadovoljstva, koje je graničilo s radikalizmom, kako bi se u predstojećoj političkoj tržnici isposlovao što bolji ishod, piše Večernji list.
No, kako su odmicali sati, a mediji sa sjedištem u Sarajevu nastavljali stvarati gotovo neprijateljsko ozračje, uspjelo se nazrijeti kako se zapravo u pozadini ovoga nezadovoljstva nalaze akumulirane višegodišnje frustracije zbog neostvarenog ratnog, ali i poratnog cilja – potpune dominacije ovoga naroda. Najprije nad Hrvatima.
Doktorand Ivan Ćubela, asistent na studiju politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, kaže za Večernji list, kako je iznimno važno za BiH da se ponovno našla u fokusu najvažnije sile svijeta – SAD-a, ali i administracije Europske unije, čiji je cilj očuvati Dayton koji je sazdan od formule – jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
Mitovi o nenacionalistima
– Panika i svojevrsno ludilo koje je nastalo u istim redovima znak su njihove nemoći da sruše Ustav BiH koji, u biti, i jest proizvod SAD, smatra Ćubela. On tvrdi kako je ovo apsolutni poraz bošnjačke politike koja godinama svoje nacionalno tijelo hrani manipulacijama koje niti su realne niti ostvarive.
– Bošnjačka politička elita i mantre kojima je trovala ovo društvo postaju svrha samima sebi jer je došlo vrijeme da bošnjačkom narodu jasno kaže – ovo je stvarno zemlja triju naroda, huškamo vas bez ikakva uporišta i rušimo sve ono što je omogućilo neovisnost, cjelovitost i mir u našoj zemlji – dodaje Ćubela.
Po riječima ovoga mladog politologa, upravo su stajališta SAD nedvosmislena te građansko, sarajevsko ili bosansko spinovanje ovoga puta ne može imati uspjeha.
– Gospodin Izetbegović nema što kome davati, bilo Hrvatima ili nekome drugom. Ulazimo u zanimljivo razdoblje u svakom segmentu, prostor za manevar i obmane praktički više i ne postoji. Mislim da konačan dogovor dolazi jako brzo jer status quo više nije održiv na bilo koji način – smatra Ćubela.
Predsjednik Hrvatskog studentskog politološkog foruma (HSPF) Martin Mikulić navodi kako reakcija na navodni Palmerov dokument “označava propast dugo izgrađivane, samoobmanjujuće iluzije kako će SAD preurediti BiH po mjeri većinskog nacionalizma”.
– Možda je najznačajnije to što je političke subjekte sa središtem u Sarajevu nazvao pravim imenom – probošnjačkim strankama. To se suprotstavlja spinu kako se radi o nekakvim “probosanskim” strankama, a što za cilj ima predstaviti hrvatsku i srpsku stranu kao antidržavnu, što apsolutno ne odgovara istini. Ako kao najmjerodavniji parametar uzmemo dosljedno poštivanje i privrženost Ustavu BiH, onda ćemo brzo doći do zaključka kako jedino probošnjačke stranke mogu biti “antibosanske” jer im je ultimativni politički cilj stvaranje monolitne BiH u kojoj bi Hrvati i Srbi izgubili svoja dogovorena prava – smatra Mikulić.
Po njegovim riječima, važno je da se demistificira kako presude Europskog suda za ljudska prava zahtijevaju odbacivanje načela konstitutivnosti, što se u dokumentu eksplicitno negira.
Dom naroda i Senat SAD
– Probošnjačkoj strani stoga je jedino preostala taktika tvrdolinijaškog inzistiranja na reduciranju ovlasti domova naroda, što ne traži apsolutno ni jedna odluka bilo kojeg suda. Time nastoje proces ustavnopravne reforme pretvoriti u političku trgovinu. Međutim, tu se ne bi smjelo raditi o bilo kakvom trgovanju, nego isključivo o primjeni odluka sudova te usklađivanju s Ustavom BiH kako bi se uklonio svaki oblik diskriminacije. Svaki zahtjev koji nije u skladu s Ustavom treba u startu biti odbačen – jasan je predsjednik HSPF-a.
Po njegovim riječima, probošnjačke stranke trebalo bi upitati kako da SAD, Belgija, Švicarska i Italija mogu biti konsolidirane demokracije, a imaju simetrični bikameralizam poput BiH. Pri izboru Senata u SAD, glas iz Wyominga ima 68 puta veću vrijednost od onoga iz Kalifornije pa s tim nitko ozbiljan nema problema.
– Možda bi i Palmeru trebalo plastično objasniti da će Hrvati pristati na slabljenje Doma naroda onog trenutka kada to Amerikanci učine sa Senatom. Dakle, nikada – kaže Mikulić.
