BiH kao talac velikobošnjačke politike koja po svaku cijenu želi ocrniti Hrvate i Srbe
Politička kriza u BiH, ali i ekonomska s kojim žive narodi i građani ove zemlje, obilježila je i tjedan iza nas. Dok se u Predsjedništvu BiH razvlačila harmonika, pljuštale su optužbe da je Milorad Dodik srozao i ponizio ovu državnu instituciju. U njima naravno ima istine, ali najglasniji u optužbama morali bi konačno shvatili da je Predsjedništvo BiH osmišljeno i poniženo puno prije nego što je Dodik u njemu zapjevao uz harmoniku, nametanjem Željka Komšića Hrvatima! U tri izborna ciklusa, Predsjedništvo BiH kao institucija s tri člana koje biraju predstavnici konstititivnih naroda potpuno je obesmišljeno i danas poput pijanca Komšića tetura te mu je Dodikova harmonika zapravo prikladan instrument u kasne pijanske sate, nadati se konačnog propadanja ideje nametanja predstavnika bilo komu u BiH.
Patriote BiH nisu se međutim zapitale što je to dovelo do prošlotjednog razvlačenja harmonike u Predsjedništvu BiH i još jedne epizode pravljenja cirkusa od ove institucije? To su prije svega višegodišnji pokušaji velikobošnjačke politike za stvaranjem crno- bijele slike o BiH u kojoj su Bošnjaci jedini čisti i ispravan narod, bez mrlje u proteklom ratu, dok je Srbima i Hrvatima namijenjena uloga negativaca, separatista i UZP-ovaca, dakle njihova je boja u ovoj priči crna. Za to godinama kmeče pred OHR-ovima i stranim ambasadama, dok istodobno o Hrvatima i Srbima govore isključivo jezikom mržnje, istodobno šireći propagandu o „časnoj“ Armiji R BiH koja ni „mrava zgazila ne bi “. Ali jest etnički očistila od Hrvata i Srba Travnik, Bugojno, Zenicu, Sarajevo, Grabovicu, Uzdol, Fojnicu, Kakanj, Vareš i brojna druga mjesta. Upravo je Vareš dobar primjer odnosa velikobošnjačke politike prema Hrvatima.
Zastava hrvatskog naroda pred crkvom sv. Mihovila u Varešu više se ne vijori. Tako su odlučili bošnjački ekstremisti. I kapak! Tko su Hrvati da ističu svoja obilježja u ovom malenom gradiću u kojem su prije rata činili većinu? Tko su Hrvati da govore o svojim stradanjima u Varešu, o sablasno pustim Kopjarima, jednoj od najtužnijih ratnih priča koju je ispisala Armija R BiH, o Borovici, Miru i drugim mjestima stradanja i progona Hrvata. Ta je priča rezervirana samo za Stupni Dol. I tu dolazimo do ogromne razlike između velikobošnjačke unitarne i hrvatske politike koja je pokazala puno više spremnosti suočiti se sa zločinima. Za razliku od Kopjara, Borovice i drugih sela iz kojih su u Varešu prograni Hrvati, a kojima se nit govori niti piše, za Stupni Do i stradanje Bošnjaka zna cijeli svijet. Žrtvi se svojedobno poklonio i sadašnji načelnik Vareša Zdravko Marošević očekujući valjda isti potez druge bošnjačke strane.
No, umjesto priznanja i naklona hrvatskim žrtvama, zasmetalo im je i obilježje ovog naroda ispred prelijepe vareške crkve koja bez zastave i dalje stoji ponosna, kao najljepši ukras središta Vareša. Kilometrima dalje u selu Dragići stoji netaknuta zastava s ljiljanima, istaknuta na gospodarskom objektu, štali. Jadno i tužno izgleda oteti simbol na još jadnijem objektu, ali on upravo takav simbolizira ono u što će se BiH pretvoriti nastave li se pokušaji velikobošnjačke politike da se o BiH stvori crno- bijela slika. Zahvaljujući takvim pokušajima ponajviše, BiH je danas zavijena u crno, a političari su zbog igrokaza s harmonikom i još jedne epizode kmečanja i prizivanja bonskih ovlasti zvijezde na tmurnom nebu BiH nad kojim su se nadvili crni oblaci ekonomske krize i besperspektivnosti koji rezultiraju sve masovnijim odlaskom naroda i građana ove zemlje. Jer crno- bijela slika o BiH jednostavno je nemoguća i to konačno trebaju shvatiti oni koji i dalje na njoj inzistiraju zavijajući BiH sve više u crno!
AP/artinfo.ba
