Kukavičje (bošnjačko) zveckanje oružjem
Oni koji se sjećaju početka 90-ih prošlog stoljeća i ozračja pred krvavi rat i raspad bivše države, sjetit će se i mnogih do zuba naoružanih manekena koji su prodefilirali ovim prostorima uoči rata i nestali. Niti jedan od njih nije branio ni svoj dom ni obitelj, a ni Domovinu. Branili su je tihi i samozatajni ljudi koji su silom neprilika uzeli oružje, provodili dane u rovovima, vodili najteže akcije. Mnogi od njih nisu se vratili s ratišta ili su se vraćali ranjavani, bez dijelova tijela, s traumama koje još uvijek nisu izliječene niti su ikad liječene. Gdje su za to vrijeme bili predratni manekeni? Negdje na zapadu ili su se skrivali po trezorima. Takvi ratovali nisu, ali ljubav prema oružju ostala je i pomno je njeguju. Svako malo iz minhenskih ili frankfurtskim bojni jave se zveckajući oružjem kojeg nikad nisu imali hrabrosti uzeti u ruke kad je trebalo. U tom duhu mogla bi se promatrati i skandalozna objava konzula BiH u Frankfurtu Admira Atovića dok nabraja pogone za proizvodnju oružja koji su u rukama Bošnjaka, od Goražda, preko Konjica i Hadžića do Travnika.
Upravo je Travnik jedan od najboljih primjera ratnog kukavičluka Bošnjaka kojim se diči konzul Atović, pripadnik frankfurtske twitter bojne. Dok su hrvatski dragovoljci iz cijele središnje Bosne branili BiH od srpske agresije držeći crte obrane na Vlašiću, Bošnjaci su mirno spavali u Travniku te se lagano pripremali za jedan drugi rat, onaj s Hrvatima. Izjava Alije Izetbegovića kako napad JNA na Ravno nije njegov rat, jedna je od rijetkih iskrenih koje je dao ratnih 90.-tih. Nije ni bio, jer Bošnjaci na mejdan ne izlaze jačima od sebe. Oni su tu da pokore slabije i malobrojnije, Hrvate. To su i napravili, etnički čisteći središnju Bosnu od Hrvata, za rat se pripremajući dok su im Hrvati tu istu središnju Bosnu branili od agresije JNA. Do danas se ništa promijenilo nije, bošnjačka politika i dalje je svo oružje okrenula isključivo prema Hrvatima kojima žele oduzeti sva prava. Pri tome svaku priliku koriste kako bi demonstrirali vlastiti kukavičluk, zveckali oružjem kojeg nikad neće imati hrabrosti iskoristiti protiv istinskih neprijatelja, samo protiv slabijih i malobrojnijih. Niti jedan bošnjački političar nije se ogradio od objave konzula Atovića koji je daleko skandalozniji od izjava Milorada Dodika i poziva da se u Predsjedništvu BiH uz harmonikaše zapjeva „Nema te više Alija“. Koliko god Dodika izjava bila degutantna i neprimjerena, zveckanje oružjem je jednostavno nedopustivo i traži sankcije, u najmanju ruku smjenu pokvarenog konzula čiji je rok trajanja istekao davno, prije slatkiša s istaknutim rokom koje je svojedobno podijelio djeci u Banja Luci.
Jedino na čemu Bošnjacima treba odati priznanje je da su vlastiti ratni i poratni kukavičluk vješto zapakirali u omot „časti i patriotizma“. Čak su i bezličnu Benjaminu Karić iskoristili u ove namjene. Jedna od njezinih najvećih blamaža spomenik je Srbima ubijenim na Kazanima kojim bi Benjamina odala počast, ali zločin ne bi nazvala pravim imenom. Uzalud joj sva izvrsnost i desetke na fakultetu, Benjamina Karić za vrlo je kratko vrijeme postala marioneta velikobošnjačke politike kojoj očito odgovara za svoje postupke jer Benjaminu Karić nisu birali ni narodi ni građani. Ona je na dužnosti gradonačelnice Sarajeva osvanula ni kriva, ali očito dužna onima koji su joj ovu priliku dali. A oni su posljednje vrijeme mobilizirali sve raspoložive snage, od Frankfurta do Sarajeva kako bi se izborili za ono što im u ratu nije uspjelo. Glavno oružje i ovaj im je put kukavičluk koji se ogleda ponajviše u nespremnosti suočavanja s vlastitim zločinima od Kazana, Sarajeva, Tarčina, Kaknja, Vareša, Fojnice, Bugojna preko Konjica, Uzdola, Grabovice do Viteza, Travnika i brojnih drugim mjesta po središnjoj Bosni i Hercegovini u kojima su ostavili pečate svoji zločina i etničkog čišćenja.
AP/artinfo.ba
