Republika Srpska do kraja mjeseca namjerava odbaciti sve ono što nije predviđeno daytonskim Ustavom BiH, a naknadno je nadograđeno odlukama visokih predstavnika ili zakonima usvajanim uz prijetnje i pritiske međunarodne zajednice. Prema daytonskom Ustavu na razini BiH predviđeno je samo šest institucija- dvodomna Parlamentarna skupština BiH, Predsjedništvo BiH, Vijeće ministara, Centralna banka BiH, Ustavni sud BiH i Stalni komitet, a BiH ih danas ima više od šezdeset, piše Hrvatski Medijski Servis.
Dok traže hitnu intervenciju Tužiteljstva BiH, visokog predstavnika, NATO-a, Amerike,.. da zaustave Dodika u “rušenju Daytronskog sporazuma i ustavnog poretka”, bošnjački političari godinama gorljivo rade upravo ono zašto optužuju druge- podrivaju i Daytonski sporazum i njegov Aneks 4- Ustav BiH. Bore se za građansku BiH, traže ukidanje konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, kao temeljnog nadkrovljujućeg načela Ustava BiH i Daytonskog sporazuma, opstruiraju provedbu presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić koja nalaže izmjene Izbornog zakona BiH kojima bi se osiguralo ustavno pravo Hrvata da mogu izabrati svog člana Predsjedništva i sve izaslanike u Klub Hrvata Federalnog i državnog doma naroda. Bošnjačka politika tri puta je majorizirala Hrvate u izboru hrvatskog člana Predsjedništva i u dva navrata formirala vlast u hrvatsko-bošnjačkoj FBiH bez izabranih hrvatskih predstavnika, rušeći time sporazume iz Washingtona iz Daytona, uz blagoslov Zapada.
Ni Hrvati ne žele ovakvu BiH, u kojima će ih Bošnjaci majorizirati i ponižavati, nazivati ih manjinom koja terorizira većinu, bošnjačke stranke i mediji podupirati ponovni izbor Komšića bošnjačkim glasovima na dužnost hrvatskog člana PredsjedništvaBiH i prijetiti ponovnim formiranjem vlasti u Federaciji bez hrvatskih predstavnika.
Nameće se pitanje može li onda, uz ove tri suprostavljene vizije države, BiH opstati? Izgledi za postizanje dogovora o budućnosti zemlje, nakon 26 godina od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, su gotovo nikakvi. Iz Sarajeva vjeruju da samo unutarnja prisila, “hapšenje Dodika” i “mobilizacija patriotskih snaga”, ili vanjska intervencija “sankcije” ili “intervencija NATO-a” može spasiti BiH. Povijest nas, međutim, uči da sila nije spasila ni jednu državu, ukoliko ne postoji unutarnja voljnost njezinih konstituenata da ona opstane. To se pokazalo i na primjeru Jugoslavije.
