Pisati o lažima i licemjerju bošnjačkih političara koji bi Hrvatima određivali ne samo koliko prava mogu uživati nego bi im određivali i tko su i što su, postaje besmisleno. Jer oni koji vide, ili su nemoćni ili su kasno progledali, a oni koji ne žele vidjeti plaćenici su velikobošnjačke politike oduzimanja prava Hrvatima, marionete koje ponavljaju ono što se na sarajevskim minderima piše. A piše se i govori o građanskoj BiH, a snuje se i radi sve da kako bi se u srcu Europe, na tlu današnje Federacije BiH, formirala islamska, makar i fildžan država. Samo je još korak ostao do ostvarenja ovog cilja, a to je preslikat slučaj „Komšić“ na sve razine vlasti, ugraditi trajno tu mogućnosti u izborno zakonodavstvo tako da će Bošnjaci moći birati svoje „halal“ Hrvate sve dok i oni ne ostanu bez certifikata, dok i posljednji Hrvat iz BiH ne odseli jer ne može više podnijeti toliku količinu licemjerja i laži, gaženja prava i zatiranja cijelog jednog naroda, ukratko scenarija već viđenog na ovim prostorima u doba osmanlijske vladavine.
Da su u pripremanju Hrvata za scenarij podjele na one koji imaju ahdnamu ili halal certifikat, i one koji nemaju nijedno od navedenog te su osuđeni na progon s ovih prostora upregnute sve političke snage odavno je jasno. No, jedna sasvim obična priča o uspjehu dvoje mladih ljudi iz Tuzle Alme i Emraha Softića možda ponajbolje ilustrira koliko je učinka postigla kampanja dvostrukih kriterija, obmana i laži koja je na kraju i ovo dvoje mladih otjerala iz BiH, a da ni sami ne znaju koji su stvarni uzroci zbog kojih je BiH danas tu gdje jest, na samome europskom dnu. Emrahu je tako zasmetala katolička Poljska jer je konzervativna. A nisu mu zasmetali običaji arapskih zemalja zbog kojih se njegovi vršnjaci masovno pokušavaju dokopati neke od zapadnoeuropskih zemalja. S druge strane njegova supruga Alma s tugom konstatira kako je konzervativna, katolička Poljska ostvarila fascinantan ekonomski napredak u odnosu na Jugoslaviju koja je 1990. bila razvijenija od Poljske. Kako to da tako konzervativna i još pri tome katolička zemlja nudi tolike mogućnosti te je i Almi i Emrahu i njihovoj kako oni kažu „prvoj Bosanski rođenoj u Poljskoj“ otvorila vrata boljeg života u razvijenim europskim zemljama! Budući da se to ni Alma ni Emrah nisu zapitali, niti mogu čuti u bošnjačkim medijima, jer drugih u BiH skoro da i nema ili im je utjecaj ograničen na područja u kojima Hrvati čine većinu, evo im i odgovora. Poljaci znaju tko su i što su, nitko im to ne brani, a budući da su nemaju neriješenih nacionalnih pitanja posvećeni su ekonomiji i stvaranju prilika, pa i za razne Alme i Emrahe. Da su tako konzervativni kao što tvrde ovo dvoje nezahvalnih pridošlica, ne bi im se prilika za posao snova u ovoj zemlji ni ukazala ali jest i itekako su je iskoristili.
Je li zbilja Jugoslavija bila naprednija od Poljske 90.-ih prošlog stoljeća. Možda i jest, u doba totalitarizma koji je funkcionirao na istom principu kakvog Bošnjaci danas žele u BiH, samo bi srpsku dominaciju zamijenila bošnjačka! Eto im i odgovora zašto se bivša država tako krvavo raspala, jer je bila umjetna tvorevina nezadovoljnih nacija i privilegiranih građana koji nisu smjeli reći ni tko su ni što su. Upravo se tu krije i odgovor zašto BiH uporno propada. Urušava se jer nema temelje, a temelje čine zadovoljni narodi i građani, nikako većina koja dominira manjinom i bira joj predstavnike i oduzima prava, dodvoravajući se međunarodnim predstavnicima. Kad shvate ga je građanska BiH o kojoj govore Bakir Izetbegović s istim žarom kao i Nermin Nikšić tek alat kojim se pokušava stvori islamska država u srcu Europe, onda će BiH imati šansu postati napredna država, a umjesto laži i licemjerja, političkom scenom dominirat će ekonomske teme. To je trenutak kojeg priželjkuju svi normalni ljudi u ovoj zemlji, ne samo Alma i Emrah.
AP/artinfo.ba