Piše: Miroslav Vasilj / Pogled.ba
Kod nas na Balkanu stvari stoje drukčije jer ovdje umjesto građanstva, čak i u državama jednog naroda i nacionalnih manjina kao što su Hrvatska, Slovenija, Srbija, Bugarska, Rumunjska…, prednost ima nacionalité naspram citoyenneté. U pluralnim državama kao što su BiH, Crna Gora, Sjeverna Makedonija ili u Europskoj uniji Belgija i Finska nacionalité posebno dolazi do izražaja bez obzira na to što i te države itekako imaju i moraju imati notu građanskoga. Ali onog istinskog građanskog koje promovira slobodu, jednakost i bratstvo, a ne građanskoga koje je krinka za hegemoniju i uništenje malobrojnijeg, drugog i drugačijega. I to su procesi koji su se formirali još u doba Romantizma.
Podatak da se čak 97 posto pozicija u tijelima vlasti BiH bira po načelu građanskoga, a svega tri posto po načelu nacionalnoga govori kako i kod nas dominira građansko. I tako treba biti! Zato su providni pokušaji unitarista da sataru, istrijebe i unište i to svega tri posto koje se odnosi na kolektivno. Posebice pokušaji da se potpuno derogira i Dom naroda u Federaciji po uzoru na Vijeće naroda u Republici Srpskoj te i to tijelo pretvori u mjesto poraza, poniženja i podsmijeha kao što je učinjeno s krnjim Predsjedništvom. U pluralnim državama kakva je BiH to je izravan udar kako na one koji su malobrojniji tako i na sam temelj države.
Zagovaratelji istinskog građanskog i republikanizma, kakvi su francuski filozofi, ne bez razloga su pisali kako: „Imati zajedničku slavu u prošlosti, zajedničku volju u sadašnjosti; imati zajednički učinjena velika djela i želju da se i dalje takva djela čine: eto bitnog uvjeta da se bude narod… U prošlosti, baština slave i žalosti; u budućnosti, jedan te isti program za sve… Postojanje jedne nacije je jedan svakodnevni plebiscit“, pisali su francuski filozofi. I kada bismo analizirali ovu svojevrsnu misao o narodu i naciji i primijenili je na BiH onda vidimo da mi nemamo nikakvu zajedničku slavu u prošlosti. Zajedničku volju u sadašnjosti još manje. A ponajmanje jedan program za sve u budućnosti.
A ako je postojanje nacije zaista svakodnevni plebiscit naš se dogodio na posljednjem popisu stanovništva 2013. godine. A on glasi u BiH živi 50,11 % Bošnjaka, 30,78 % Srba, 15,43 % Hrvata, manje od tri posto ostalih u što spadaju nacionalne manjine. I obratite pozornost na ovaj podatak: svega 0,77 posto stanovništva se nije htjelo izjasniti po nacionalnoj osnovi. Dakle ljudi u Hercegovini i ljudi u Bosni jednostavno u nacionalnom smislu žele biti ono što jesu Hrvati, Srbi, Bošnjaci ili nacionalne manjine Židovi. Romi, Ukrajinci, Crnogorci, Česi, Slovaci, Rusini…
I ništa su pariška Sorbonne, prestižni College de France i najstarija Akademija znanosti i umjetnosti na svijetu ona francuska te njihovi filozofi kao glavni zagovaratelji istinskog građanskog jer u jednoj maloj brdovitoj zemlji na Balkanu i u njenom glavnom gradu obavijenom maglom postoji puno utjecajnija filozofska škola okupljena oko Stranke demokratske akcije, SDP-a i DF-a koja zagovara novo „građansko“. Ne ono koje promovira slobodu, jednakost, bratstvo. Nipošto! Nego novo „građansko“ koje promovira preglasavanje, hegemoniju i uništenje malobrojnijeg, drugog i drugačijeg.
Nastavi li navedena trojka Izetbegović, Komšić i Nikšić promovirati svoju verziju „građanskoga“ to jest unitarističko-nacionalističko,g sve su prilike da će se to građansko i onima koji se istinski tako osjećaju zgaditi. Tako bi i tih manje od jedan posto moglo odustati od bosanstva i hercegovstva u nacionalnom smislu.
