Foto: lustracija

U tjednu iza nas: Bošnjački unitaristi i nacionalisti na aparatima

      Iako nije za pohvalit, vrlo se dobro sjećam prvog slučaja nametanja Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, naravno glasovima Bošnjaka. Jedan od njegovih prvih, ali nikako i najtežih propusta bio je slanje božićnih čestitki  načelnicima Hrvatima s motivima sarajevskih džamija, odnosno slika čiji je autor poznati sarajevski slikar Fuad Arifhodžić. Ukazavši na propust Komšića, našla sam se na meti kritika mnogih u BiH ali i Hrvatskoj. Jer tko sa ja da mi smetaju džamije na božićnoj čestitci. Mnogima se i u Hrvatskoj baš taj motiv  učinio simpa, skoro kao Emir Hadžihafizbegović, bošnjački nacionalista i vlasnik hrvatske putovnice koji mrzi sve što je hrvatsko, i naravno kao takav veliki je Komšićev obožavatelj. Naravno, da mi džamije nisu niti bi ikad zasmetale, zasmetao mi je potpuni nedostatak osjećaja za najradosniji kršćanski blagdan i njegove tradicionalne simbole kojeg je pokazao  Komšić, odnosno njegov tim koji je svakim novim nametanjem postaje sve problematičniji, odnosno sve sličniji ideji  bošnjačkog nacionalizma koja gaženjem političkih prava hrvatskom narodu pretvara Federaciju BiH u bošnjački entitet.

 A Hrvati k'o Hrvati.  Malo bi se pobunili pa bi  Komšića malo primali na sastanke, išli mu na prijeme, s njim postrojavali vojsku. I sve tako dok nametanje Komšića nije postalo redovita praksa, isproban recept koji je primjenjivan i na niže razine vlasti. Zašto mijenjati kombinaciju koja pobjeđuje, koja vas približava konačnom cilju, oduzimanjem političkih prava konstitutivan narod pretvoriti u manjinu, asimilirati ga i tako izbrisati s lica zemlje te na taj način ostvariti neostvarene ratne ciljeve.  Tri puta ponovljena lekcija konačno je naučena što se Hrvata kako u BiH tako i u Hrvatskoj tiče, izuzetak su tek bošnjački lobisti poput Stjepana Mesića i Jadranke Kosor. Ali na njih ionako ne vrijedi trošiti riječi, i oni sami znaju koliko su u krivu, ali dug je dug, i loš je drug.

No, ono zbog čega su bošnjački nacionalisti i unitaristi bez sumnje na aparatima su jučerašnje izjave novog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da su Komšića više birali Bošnjaci nego Hrvati te da se hrvatski narod mora osjećati zastupljenim.  Schmidt  je govoreći na skupu u bavarskom Neustadtu, među ostalim i pred predsjednikom Bundestaga Wolfgangom Schaublom, govorio i kako su Hrvatima u BiH mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima kako ne bi bojkotirali zbore iduće godine, odnosno da je potrebno mijenjati Izborni zakon BiH. Novi visoki predstavnik koji je na ovu dužnost stupio prije nešto više od mjesec dana nije rekao ništa novo, priznao je samo ono što je očigledno onima koji žele vidjeti, a to je da projekt Komšić više od svih drugih, vodi BiH u propast, u nestanak ne samo jednog naroda već i cjelokupne državne zajednice koja počiva na načelima jednakopravnosti i konstitutivnosti naroda. Željko Komšić i politika koja ga je tri puta nametnula Hrvatima za člana Predsjedništva BiH zadali su najteže udarce temeljima BiH i njezinoj budućnosti, sad je već jasno i međunarodnim predstavniku čiji su prethodnici uglavnom štitili, a neki i dali svoj ogroman doprinos politici oduzimanja prava hrvatskom narodu u BiH, često i lošim matematičkim formulama po kojima je 5 trećina od 17.

Iako s manje pompe u medijima, pored Schidtovih izjava, još je jedna vijest  s kraja tjedna iza nas u najmanju ruku zabrinula najradikalnije pripadnike bošnjačkog nacionalizma u BiH. Uhićeni Jasmin Mulahusić, kojeg  se SDA požurila staviti u svoju zaštitu,  dovodi se u vezu   s terorističkom organizacijom Al Kaida ali i drugim terorističkim organizacijama te su ga pratile sigurnosne službe više europskih zemalja. Eto još jednog dokaza da se Al Kaida, kako napisa pokojni Ivica Mlivončić, kalila u BiH.  Kalila i tako prekaljena nastavila je s politikom otimanja političkih i drugih prava najmalobrojnijima.  Nadati se da su maske bošnjačkog nacionalizma i unitarizma konačno pale. Na Hrvatima je da konačno iskoriste trenutak,  jer pitanje je hoće li se splet ovakvih okolnosti koje se mogu itekako iskoristiti u ostvarenju pune jednakopravnosti, ponoviti! 

AP/artinfo.ba