Negirati zločine Armije R BiH nad Hrvatima je bezobrazluk, a šutnja hrvatskih Udruga izraz nepoštivanja vlastitih žrtava
O bošnjačkom licemjerju i duplim aršinima kada su u pitanju hrvatske žrtve proteklog rata, postalo je više besmisleno i govoriti i pisati. Političke i vjerske vođe ovog naroda koje traže poštivanje vlastitih gazeći i negirajući žrtve drugih naroda u konačnici vode u propast prije svih vlastiti narod, ali i cjelokupnu zemlju koja na mitovima i negiranju istine jednostavne ne može opstati . Vojsku koja je počinila stravične zločine, ubojstva progone i etničko čišćenje nazvati časnom, a tek manji dio počinjenih zločina pripisati pojedincima, više nije licemjerje već bezobrazluk. Upravo je to po tko zna koji put ovih dana ponovno učinio drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, i sam osoba sumnjive ratne prošlosti, zaštitnik islamskih boraca koji su u BiH došli s jasnim ciljem, pomoći „braći“ u stvaranju islamske države u srcu Europe. Bezobrazluk je to kakav jednostavno nitko tko se pripadnikom naroda čije žrtve i sustavni progon Džaferović naziva pojedinačnim zločinima iako je jasno da su počinjeni planski i sustavno, jednostavno ne smije prešutjeti. Mnogi i nisu, od medija do političara, nebitno kojoj hrvatskoj stranci pripadaju. No, nedovoljno je to i premalo, a još je tragičnije da oni koji su se prvi trebali oglasiti šute. U pitanju su temeljne Udruge Domovinskog rata čiji čelnici su valjda na odmoru, slave rođendane, polažu vijence. Čime god od pobrojanog da su se zabavili ovih dana, potvrdili su potpuni besmisao svojeg postojanja.
Ako ne znaju kako, nek' se ugledaju na Cerića i Džaferovića. Oni imaju opravdanja čak i za normalnom ljudskom umu nezamislivo okrutne talibane kao što su ga imali oduvijek za mudžahedine. Njihove zločine ublažavaju, a Hrvatima poručuju da ne „cvile“, nazivajući ih UZP-ovcima koji imaju sva prava u BiH. Dopire li do vodstva hrvatskih branitesljkih udruga da žrtve traže puno više od polaganja vijenaca i slikanja na obljetnicama stradanja, ne zločina ni progona već stradanja! Podsjećamo ih da su Udruge, naročite one temeljne, formirane ne samo da bi pomogle uvođenju u prava, već i promicale istinu u Domovinskom ratu u BiH, o zločinima i progonu Hrvata! Ako ne znaju, opet nek' se ugledaju na bošnjačke političare i njihove plaćenike od Ive Komšića, Slave Kukića, fra Mirka Majdanžića preko Stjepana Mesića i Jadranke Kosor do Drage Pilsela. Kako god, samo neka već jednom progovore i o hrvatskim žrtvama, o istini o stradanju hrvatskog naroda u BiH koja je zbog višegodišnjeg negiranja stvorila plodno tlo za oduzimanje političkih i svih drugih prava hrvatskom narodu. Šutnja nije biti smije biti odgovor na Cerićev i Džaferovićev bezobrazluk koji je nebrojeno puta prošao bez reakcije onih koji bi prvi trebali dignuti glas jer oni su tu zbog žrtava, a ne da budu tek manje ili više lijepa dekoracija na političkim skupovima i obljetnicama.
AP/artinfo.ba