Iako pritisnuti neoborivim dokazima Cikotići, Mlaće i Patkovići godinama negiraju zlopčine nad Hrvatima i svoju ulogu u njima
23. srpnja 2021. godine. Dan poslije kojeg više ništa neće biti isto u BiH. Odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko nakon višegodišnje „zabrinutosti“ za stanje u BiH koju je debelo naplatio, nametnuo je Zakon o zabrani negiranja genocida u BiH. Očekivano, bošnjački političari i mediji utkuju se u povalama za ovaj potez Inzka, dok Milorad Dodik najavljuje proglašenje neovisnosti Republike Srpske. Gdje su u cijeloj ovoj priči Hrvati, imaju li oni ikakav stav po pitanju odluke visokog predstavnika? Jer nije Inzko namentnuo Zakon o zabrani negiranja genocida samo u Srebenici nego zakon koji predviđa kažnjavanje svih koji negiraju genocid i zločine bez obzira tko su žrtve i počinitelji. I upravo zato, oni koji godinama štite kreatore, nalogodavce i počinitelje zločina i nad Hrvatima i Srbima, nemaju ni najmanje razloga za likovanje. A upravo su oni najglasniji u hvalospjevima Inzku. Isti oni koji godinama štite negatore i počinitelje zločina kao što su Selmo Cikotić, Dževad Mlaćo, Šerif Patković. Bošnjačka politika zaštite spomenutog trojca, ali i mnogih drugih, dala je novu dimenziju sad već kažnjivom negiranju zločina, jer ona ne samo da štiti kreatore i nalogodavce zločina već ih godinama nagrađuje ministarskih i drugim foteljama pretvarajući ih u „ugledne“ članove društva.
Bez i najmanje namjere negirati zločine nad Bošnjacima u Srebrenici, Hrvati središnje Bosne imaju svoje „ Srebrenice“ čije se žrtve uporno negiraju, a počinitelji i nalogodavci nagrađuju. Ovih dana na Rostovu traje potraga za posmrtnim ostatcima hrvatskih logoraša odvedenih iz logora Armije R BiH u Bugojnu. S pozicije ministra sigurnosti BiH Selmo Cikotić ne samo da je negirao zločin nad 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša, nego je i učinio sve da zaustavi istragu u prodmetu iz kojeg je prije posljednjeg imenovanja ministrom, nezakoniti izbrisan. Odnosi li se danas nametnuti Zakon o negiranju genocida i na ovakve postupke? Njime bi zbog negiranja zločina kojeg je osmislio trebao biti kažnjen još jedan štićenik SDA iz Bugojna, Dževad Mlaćo. Osmislio je progon 16 tisuća Hrvata iz Bugojna, te od njih 17 tisuća koliko je ih živjelo prije rata u ovom gradu, danas ih je ostalo tek oko 2,5 tisuće. Mnogi su otišli jer nisu više mogli susretati se sa zločincima odgovornim bez sumnje za etničko čišćenje Bugojna koje vapi i za kažnjavanjem negatora. Što je s negatorima zločina nad travničkim Hrvatima, progonom 20 tisuća Hrvata, ubojstvima među ostalim i 124 hrvatska civila. Među njima su i trjica sinova i suprug Sarafine Lauš. Istu sudbinu od strane bošnjačkih negatora ratnih zločina doživjela je i Anica Jurić iz Kaknja. Armija R BiH na kućnom pragu 13. lipnja 1993. godine ubila joj je trojicu sinova i muža. Anica Jurić danas gleda kako se glavna ulica u Kaknju iz kojeg je protjerana sa još 11 tisuća Hrvata zove po Aliji Izetbegoviću čija vojska joj je pobila svu djecu, nju ranila, a dom spalila. Nije li to još jedan primjer ne samo negiranja zločina već i ruganja žrtvama. Negiranje zločina je preblaga riječ za one koji sve ove godine ignoriraju činjenicu da je granata ispaljena s položaja bošnjačke Armije R BiH u Počilici prema Zenici na dan primirja ubila osmero djece na košarkaškom igralištu u Vitezu. Preblaga je i za počinitelje zločina u Dusini u Zenici, za negiranje okrutnog ubojstva Zvonka Rajića, za ritualno ubojstvo Dragana Popovića u Orašcu iznad Travnika te za brojne druge zločine koji su u ratu Bošnjaci počinili nad Hrvatima u središnjoj Bosni. Svi koji ih negiraju trebaju također biti obuhvaćeni zakonom kojeg je Inzko nametnuo, jednako kao i oni koji negiraju zločine nad Srbima, a bilo ih je.
No, nema tog visokog predstavnika ni bonskih ovlasti koje pojedince, a najviše ih je među bošnjačkim političarima, mogu natjerati da prihvate činjenicu da u proteklom ratu nije bilo bezgrešnih, da je žrtava bilo na svim stranama te da svaka od njih zaslužuje poštovanje, pravdu i istinu. Niti jedan zločin ne smije se negirati, a počinitelje štititi od progona i nagrađivati pozicijama u vlasti i društvu.Dok naglasniji u pohvalama Inzku to ne shvate, BiH će nastaviti putem nestanka, umjesto izgradnje mira i pomirenja.
AP/artinfo.ba
