Neprocesuirani ratni zločini. Diskriminacija pri zapošljavanju. Izborni inženjering… Samo su neki od problema s kojima se susreću travnički Hrvati. Potvrdio je to i u izjavi za Hrvatski Medijski Servis predsjednik travničkog Općinskog odbora HDZ-a BiH Bojan Domić. I dok se u sjedištu Hercegovačko-neretvanske županije na sve moguće načine štite nacionalna prava konsocijacijskim mehanizmima pariteta, konsenzusa, veta, vitalnim interesom, nacionalnim kvotama, izbornim jedinicama, u središtu Županije Središnja Bosna vrijedi građansko pravilo – jedan čovjek jedan glas. A prisjetimo se Travnik je trebao imati jednak status kao i Mostar.
Piše: Miroslav Vasilj, Hrvatski Medijski Servis
I zaista zanimljivo je kako su konstitutivni narodi i zaštita kolektivnih prava na državnoj razni gdje bi se trebali i konzumirati zastarjeli koncept za gotovo sve bošnjačke stranke (SDA, SDP BiH, DF, SBiH…), dok su poželjni tamo gdje Bošnjaci čine demografsku manjinu. Principijelno. Nema što! Naravno kada se spomene da bi i Travnik trebao imati isti status kao i Mostar zavlada zid šutnje i protivljenje. Upravo onako kako to imamo ovih dana kada se u Vijeću ministara raspravljalo o tom pitanju.
Sjećam se kako sam u emisiji Kompas HRT-a Mostar 2004. godine, samo nekoliko dana prije nego će nametnuti mostarski Quasimodo statut, ugostio tadašnjeg visokog predstavnika Paddya Ashdowna. Bio je to neobičan razgovor koji je pretvorio u polemiku. Intervju je tekao ovako:
PITANJE: Zbog čega se u Mostaru kao lokalnoj sredini toliko inzistira na zaštiti nacionalnih interesa kada bi se ta pitanja trebala rješavati na državnoj i entitetskoj razini?
ASHDOWN: Mostar je specifičan zbog ratnih zbivanja.
PITANJE: Što je to specifično u Mostaru, a što se nije dogodilo u središnjoj Bosni?
ASHDOWN: Mostar je moja daytonska obveza.
PITANJE: Je li Travnik vaša daytonska obveza s obzirom da bi trebao imati jednak status kao i Mostar prema Washingtonskom sporazumu koji je ugrađen u Dayton?
ASHDOWN: Mostar je specifičan.
PITANJE: Ipak, zašto na lokalnoj razini gdje bi se trebala rješavati komunalna pitanja inzistirate na načelima pariteta, veta, nacionalnih kvota, vitalnog interesa, jednonacionalnih izbornih jedinica… kada su to mehanizmi koji bi trebali biti vezani za državnu i entitetsku razinu, a na tim istim razinama ih smanjujete?
ASHDOWN: Mostar ima svoje specifičnosti.
Kada sam ga upitao pa što su te specifičnosti, engleski lord nije imao što odgovoriti. Zapravo bilo je jasno što Mostaru sprema, a da će Travnik istodobno biti pušten niz vodu. Argumenti tu jednostavno nisu vrijedili. Jer dok su ukidana kolektivna prava na državnoj i entitetskoj razini dotle su ona jačana tamo gdje im nije mjesto u lokalnoj sredini. Dakle, upravo u jedinom većem gradu gdje Hrvati čine kakvu takvu demografsku većinu. Kada se analiziraju prijašnje i kasnije odluke visokih predstavnika jasno je da je riječ o sustavnom uništavanju hrvatske pozicije u BiH.
No, pretjerani fokus na Mostaru nije slučajan. Riječ je o svojevrsnoj dimnoj zavjesi za brojne diskriminacije koje se provode u Travniku, ali i drugim srednjobosanskim općinama ili pak Sarajevu koji bi kao glavni grad jedini trebao imati statut sličan mostarskom. Logika je jasna. Obespravljivat ćemo demografsku manjinu u središnjoj Bosni, a istodobno ćemo medijski, politički i na svaki drugi način potencirati pitanje Mostara. I taj spin je urodio plodom.
No, sve to ne znači da od Travnika treba odustati. Nedavno pokrenuta inicijativa u Domu naroda da Travnik dobije izborni zakon po uzoru na Mostar vjerojatno neće uspjeti, no ona i njoj slične su nužne kako bi se ova tema ponovno stavila na stol. Travničko pitanje, kao i pitanje izbornog zakona treba neprestano potencirati. Ono će nam pokazati može li ova zemlja opstati ili je zrela za raspad.
I da, sjećam se da sam na kraju emisije Ashdownu poklonio hercegovačka vina žilavku i blatinu računajući se da će se povoditi onom latinskom In vino veritas. A istina je da je Travniku učinjena ogromna nepravda od neprocesuiranih ratnih zločina, do ubojstava i brojnih problema koje su imali povratnici nakon rata do danas kada se izbornim inženjeringom i brojnim smicalicama taj grad pokušava još više etnički očistiti. A rješenje je jednostavno. Ili će Travnik imati jednak izborni zakon kao i Mostar. Ili će grad na Neretvi imati jednak izborni zakon kao sve lokalne sredine u BiH./HMS/
