Kakvu poruku Europski parlament šalje političkim akterima u BiH, kada odbija prihvatiti amandman hrvatskih europarlamentaraca da se uz prva građana u Rezoluciji Europskom parlamenta spomenu i prava konstitutivnih naroda, dok u Rezoluciji istovremeno podržava načela vladavine prava i zahtjeve za provedbom presuda Ustavnog suda BiH, koja nalaže upravo osiguranje legitimnog predstavlja konstitutivnih naroda.
Više je nego jasno- kontradiktornu, koja, sasvim sigurno, neće pomoći stabilizaciji političkih prilika u BiH, već nastavku i produbljivanju agonije koja razdire ovu zemlju, od njezinog, uvjetno rečeno, osamostaljenja. BiH, naime, ni danas nije samostalna država, zašto su najzaslužniji oni koji i dalje čvrsto podržavaju suverenitet BiH i istovremeno, snažniju ulogu visokog predstavnika, koji je negacija njezine suverenosti.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Neprihvaćanjem amandmana koji govori o pravima konstitutivnih naroda u BiH, u Rezoluciji Europskog parlamenta, bošnjački političari i mediji doživjeli su kao ohrabrenje za nastavak rušenje daytonske ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine, koja je zaustavila krvavi rat i osigurala, ako ništa drugo, 26 godina života u miru stanovnicima ove zemlje.
Nakon ovotjedne Rezolucije šanse da se izmjeni Izborni zakon BiH, i uz presude Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga, u predmetu “Sejdić- Finci”, “Pilav”, “Zornić” i drugi, provede i presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, što podržava i spomenuta Rezolucija najvišeg zakonodavnog i predstavničkog tijela Europske unije, sada su još manje. Time i izgledi da BiH napravi bilo kakav progres u približavanju EU, odnosno sticanju kandidatskog statusa. Jesu li o tome razmišljali zastupnici ekoloških i ljevičarski stranaka u Parlamentu EU, koji deklarativno podržavaju priključenje BiH Uniji? Ne vjerujem.
Pretpostaviti je kako su se oni, bez ikakvog znanja o ustavnoj i stvarnoj realnosti Bosne i Hercegovine kao tronacionalnoj državi, u kojoj vladaju načela konsocijacijske demokracije, kako i primjerice Belgiji, zemlji domaćinu europskih institucija, a prilikom glasovanja rukovodili liberalno-demokratskim načelima jednakosti građana, i nije bilo briga za pogubne konsekvence njihovog glasovanja o Bosni i Hercegovini. Zaboravili su i da sama EU nije sazdana na centralističkim, već federalističkim i konsocijacijskim načelima.
Ti isti zastupnici 2014., a potom 2017. podržali su Rezoluciju kojom se od vlasti u BiH zahtjevalo da se reformski procesi temelje na načelima federalizma, decentralizacije, legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda i substidijarnosti.
Podsjetimo u toj je rezoluciju pozdravljeno šest točaka sporazuma koji je postignut u Bruxellesu 1. listopada 2013. godine, (da jedan narod drugom ne bira predstavnike, op hms) ali i izraženo žaljenje “što centralističke snage opstruiraju njegovu provedbu”. Naglašeno da je “važno slijediti načela federalizma i legitimnog predstavljanja kako bi se osigurao europski put BiH”
-Metoda izbora dva člana Predsjedništva iz FBiH treba kroz ustavne amandmane, uvažavajući presudu Suda u Strasbourgu, spriječiti nametanje rezultata izbora bilo kojem od konstitutivnih naroda ili „Ostalima“, pisalo je uz ostalo u Rezoluciji Europskog parlamenta iz 2014. Političko i medijsko Sarajevo, koje likuje zbog usvajanja najnovije rezolucije Europskog parlamenta, tu je rezoluciju potpuno ignoriralo, a bošnjački zastupnici nisu dozvolili čak ni da ju se pročita u Parlamentu BiH. To što se političko Sarajevo, tako nipodoštavajući odnosi prema dokumentu Europskog parlamenta, europarlamentarcima nije ni najmanje smetalo, što svjedoči i o nedostatku poštovanja prema instituciji koju predstavljaju.
Europski parlament zahtijevao je, u istoj Rezoluciji “od Federacije BiH da razmotri… spajanje nekih kantona i preraspodjelu nadležnosti radi pojednostavljenja njezine složene institucionalne strukture, osiguravanja uravnotežene zastupljenosti svih konstitutivnih naroda i građana, suzbijanja etničke diskriminacije…” Spominjalo se i uspostavljanje “državnog ministarstva poljoprivrede” i još što šta.
Ništa od onog što je pisalo u tim rezolucijama Europskog parlamenta nije provedeno, niti je europarlamentarce bilo briga što nije. Svaka iole ozbiljna institucija, vodi računa o konzistentnosti svoje politike, pa se u preambulama rezolucija i deklaracija poziva na prethodno usvojene dokumente. No, Europskog parlamentu, to izgleda nije važno, što govori koliko samo zastupnici drže do opširnih rezolucija o zemljama pretendentima za članstvo u EU, koje većina, vjerojatno, ni ne pročita.
Da zaključimo. Nameće se pitanje kako bi se Hrvati u BiH trebali odnositi prema najnovijoj Rezoluciji Europskog parlamenta? Odgovor se nameće sam po sebi. Isto onako kako su se europarlamentarci odnosili prema ranijim vlastitim rezolucijama. Zašto bi Hrvati trebali poštovati dokumente prema kojima će se oni koji su ih usvojili već sljedeće godine odnositi kao prema lanjskom snijegu. I konačno, ne postoji ta Rezolucija zbog koje bi se Hrvati trebali odreći svog političkog subjektiviteta u BiH, ustavne činjenice da su suvlasnici Bosne i Hercegovine, u jednakoj mjeri kao i druga dva naroda. I prihvatiti da kroz, građanski koncept, tronacionalna BiH, postane dvonacionalna ili jednonacionalna država, u kojoj će oni biti podstanari. Jer to su krvlju platili.
/HMS/
