× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • U tjednu iza nas

osmica notra djeca

Od Ratka Mladića preko progona Hrvata iz Travnika i Kaknja do osmero djece u Vitezu

 

            Tjedan iza nas obilježen je sjećanjima na kažnjene, a još više nekažnjene ratne zločine, ponajprije nad Hrvatima. Prije svih obilježila ga je pravomoćna presuda doživotne kazne zatvora Ratku Mladiću zbog genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, ali ne i genocida u drugim gradovima poput Prijedora i Kotor Varoši u kojima su osim Bošnjaka, žrtve bile i Hrvati. Kad je hrvatski narod u pitanju ,s obje strane granice, tjedan iz nas ostavio je okus gorčine jer Mladiću nije suđeno ni presuđeno za zločine u Zadru i Zadarskom zaleđu, Škarbnji, Sinju i Sinskoj krajini. Iz perspektive hrvatskog naroda presuda Ratku Mladiću koji je svoj krvavi pir početkom 90-ih započeo upravo u Hrvatskoj, a za što mu u Haagu nije suđeno ni presuđeno, je krajnje nepravedna. Nepravedna je ne samo zbog nepresuđenih zločina, već i onih koji su se nad Hrvatima središnje Bosne događali nakon njegovih krvavih pohoda i progona bošnjačkog stanovništva u istočnoj Bosni, odnosno pokušaja Bošnjaka i njihove Armije R BiH da se izgubljeni teritoriji u istočnoj nadoknade onima u središnjoj Bosni, progonom i zločinima nad hrvatskim stanovništvom, uz podršku „braće“ iz Islamskih zemalja.

Istoga dana, dok se u Haagu čitala presuda Ratku Mladiću, travnički Hrvati obilježili su 28. godišnjicu  agresije Armije R BiH na hrvatske prostore općine Travnik.  U prvim danima lipnja 1993. godine Armija R BiH iz Travnika je protjerala  19 600 Hrvata. Imovina im je sustavno opljačkana i uništena, stradali su katolički vjerski objekti uključujući i Franjevački samostan u Gučoj Gori. Na okrutan način ubijeno je 137 hrvatskih branitelja i civila. Od njih 37 koji su strijeljani u Maljinama i Bikošima, za tijelima 19 još se traga. Tijekom rata na području općine Travnik poginulo je je 427 hrvatskih branitelje te 124 civila, podatci su travničkih Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Niti za jedno ubojstvo kao ni progon i etničko čišćenje Travnika od Hrvata nije se nikom sudilo ni u Haagu ni pred bh. pravosuđem. Identičan scenarij 13. lipnja 1993. godine ponovio se i u Kaknju. U samo jednom danu protjerano je 10 tisuća Hrvata iz Kaknja, u idućih nekoliko još četiri, ukupno 14 tisuća. Anici Jurić na kućnom pragu pripadnici Armija R BiH ubili su trojicu sinova i supruga. Ni za ovaj zločin nitko nije procesuiran, jednako kao ni za najmonstruozniji od svih, ubojstvo osmere djece na koraškaškom igralištu u Vitezu u naselju Podgradina, 10. lipnja 1993. godine.   Granata ispaljena s položaja Armije BiH u neposrednoj blizini igrališta na kojemu se igralo 14- oro djece iz naselja,  na mjestu je usmrtila njih petoro, troje je preminulo u bolnici, a šestoro je ranjeno. Jedini „grijeh“ kojeg su djeca počinili i zbog kojeg je prekršeno dan ranije potpisano primirje između Armije R BiH i HVO-a bio je u tomu što su se poželjela igrati, što su pokazala da su samo djeca. 28 godina poslije ni onaj koji je granatu ispalio na njih s položaja u Počulici kao ni onaj tko je naredio da se ispali u naselju u kojemu nije bilo vojnih ciljeva ni objekata, nije sjeo na optuženičku klupu, ni u Haagu ni u Sarajevu.

Presudu za ratne zločine trebale bi osim kažnjavanja odgovornih za zločine, doprinijeti izgradnji trajnog mira i stabilnosti, floskula je koja se ponavlja nakon svake izrečene presude. No, nitko u ovakvim prilikama ne kaže što je sa zločinima koji su ostali nekažnjeni, kako graditi suživot i mir uz saznanje da su hrvatska djeca u Vitezu manje važna od djece stradale u opkoljenom Sarajevu. Svako bi ubijeno dijete trebalo biti tretirano na jedan način, ubiti jedno isto kao da ste ih pobili svu djecu svijeta. Progon Hrvata iz Travnika i Kaknja, zločini nad hrvatskim stanovništvo Zadra, Škabrnje, Sinja u kojima je krvnik Mladić započeo krvavi pohod koji je završio u Srebrenici također zaslužuju kaznu. Tekbi u tom slučaju izrečene presude imale šansu dati istinski doprinos izgradnji trajnog mira, a sudovi pred kojima su donesene priliku biti poštovani i uvaženi među pripadnicima više od jednog naroda na ovim prostorima.

AP/artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • U tjednu iza nas

osmica notra djeca

Od Ratka Mladića preko progona Hrvata iz Travnika i Kaknja do osmero djece u Vitezu

 

            Tjedan iza nas obilježen je sjećanjima na kažnjene, a još više nekažnjene ratne zločine, ponajprije nad Hrvatima. Prije svih obilježila ga je pravomoćna presuda doživotne kazne zatvora Ratku Mladiću zbog genocida u Srebrenici, opsade Sarajeva, ali ne i genocida u drugim gradovima poput Prijedora i Kotor Varoši u kojima su osim Bošnjaka, žrtve bile i Hrvati. Kad je hrvatski narod u pitanju ,s obje strane granice, tjedan iz nas ostavio je okus gorčine jer Mladiću nije suđeno ni presuđeno za zločine u Zadru i Zadarskom zaleđu, Škarbnji, Sinju i Sinskoj krajini. Iz perspektive hrvatskog naroda presuda Ratku Mladiću koji je svoj krvavi pir početkom 90-ih započeo upravo u Hrvatskoj, a za što mu u Haagu nije suđeno ni presuđeno, je krajnje nepravedna. Nepravedna je ne samo zbog nepresuđenih zločina, već i onih koji su se nad Hrvatima središnje Bosne događali nakon njegovih krvavih pohoda i progona bošnjačkog stanovništva u istočnoj Bosni, odnosno pokušaja Bošnjaka i njihove Armije R BiH da se izgubljeni teritoriji u istočnoj nadoknade onima u središnjoj Bosni, progonom i zločinima nad hrvatskim stanovništvom, uz podršku „braće“ iz Islamskih zemalja.

Istoga dana, dok se u Haagu čitala presuda Ratku Mladiću, travnički Hrvati obilježili su 28. godišnjicu  agresije Armije R BiH na hrvatske prostore općine Travnik.  U prvim danima lipnja 1993. godine Armija R BiH iz Travnika je protjerala  19 600 Hrvata. Imovina im je sustavno opljačkana i uništena, stradali su katolički vjerski objekti uključujući i Franjevački samostan u Gučoj Gori. Na okrutan način ubijeno je 137 hrvatskih branitelja i civila. Od njih 37 koji su strijeljani u Maljinama i Bikošima, za tijelima 19 još se traga. Tijekom rata na području općine Travnik poginulo je je 427 hrvatskih branitelje te 124 civila, podatci su travničkih Udruga proizašlih iz Domovinskog rata. Niti za jedno ubojstvo kao ni progon i etničko čišćenje Travnika od Hrvata nije se nikom sudilo ni u Haagu ni pred bh. pravosuđem. Identičan scenarij 13. lipnja 1993. godine ponovio se i u Kaknju. U samo jednom danu protjerano je 10 tisuća Hrvata iz Kaknja, u idućih nekoliko još četiri, ukupno 14 tisuća. Anici Jurić na kućnom pragu pripadnici Armija R BiH ubili su trojicu sinova i supruga. Ni za ovaj zločin nitko nije procesuiran, jednako kao ni za najmonstruozniji od svih, ubojstvo osmere djece na koraškaškom igralištu u Vitezu u naselju Podgradina, 10. lipnja 1993. godine.   Granata ispaljena s položaja Armije BiH u neposrednoj blizini igrališta na kojemu se igralo 14- oro djece iz naselja,  na mjestu je usmrtila njih petoro, troje je preminulo u bolnici, a šestoro je ranjeno. Jedini „grijeh“ kojeg su djeca počinili i zbog kojeg je prekršeno dan ranije potpisano primirje između Armije R BiH i HVO-a bio je u tomu što su se poželjela igrati, što su pokazala da su samo djeca. 28 godina poslije ni onaj koji je granatu ispalio na njih s položaja u Počulici kao ni onaj tko je naredio da se ispali u naselju u kojemu nije bilo vojnih ciljeva ni objekata, nije sjeo na optuženičku klupu, ni u Haagu ni u Sarajevu.

Presudu za ratne zločine trebale bi osim kažnjavanja odgovornih za zločine, doprinijeti izgradnji trajnog mira i stabilnosti, floskula je koja se ponavlja nakon svake izrečene presude. No, nitko u ovakvim prilikama ne kaže što je sa zločinima koji su ostali nekažnjeni, kako graditi suživot i mir uz saznanje da su hrvatska djeca u Vitezu manje važna od djece stradale u opkoljenom Sarajevu. Svako bi ubijeno dijete trebalo biti tretirano na jedan način, ubiti jedno isto kao da ste ih pobili svu djecu svijeta. Progon Hrvata iz Travnika i Kaknja, zločini nad hrvatskim stanovništvo Zadra, Škabrnje, Sinja u kojima je krvnik Mladić započeo krvavi pohod koji je završio u Srebrenici također zaslužuju kaznu. Tekbi u tom slučaju izrečene presude imale šansu dati istinski doprinos izgradnji trajnog mira, a sudovi pred kojima su donesene priliku biti poštovani i uvaženi među pripadnicima više od jednog naroda na ovim prostorima.

AP/artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.