Tema svih tema u tjednu iza nas bio je famozni slovenački „Non-paper“. Ima li ga ili nema, tko to crta nove granice i dijeli BiH?! Bila je ovo omiljena tema brojnih bh. patriota i islamskih plaćenika na čelu s bivšim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem, a ruku na srce u boljem trenutku se nije mogla ni plasirati u javnost. Jer bolje je govoriti o nepostojećim kartama, nego o stvarnim problemima. Uostalom, svi oni koji su u tjednu iza nas bili „na zadnjim nogama“ zbog Janšinog „non-papera“ nikad u posljednjih 30 godina nisu pokazali ni volje ni hrabrosti suočiti se sa stvarnim problemima, počevši od obrane BiH od srpske agresije 90-tih do suočavanja s najnovijim aferama, od nabavke neupotrebljivih respiratora do izostanka nabavke cjepiva. U međuvremenu su veličali i štiti zločince iz vlastitog naroda, štitili islamske teroriste, negirali vlastite zločine i pričali samo svoju „istinu“. Činili su to usprkos činjenici da u BiH postoje barem tri istine, o ratu i stradanjima, kao i tri različite vizije budućeg uređenja BiH. Bez bilo kakvih „non-papera“, ova je zemlja duboko podijeljena, a najveći protivnici najnovijih karata čije je postojanje najblaže rečeno upitno, upravo su oni svojim odnosom i stavom prema drugima, najviše doprinose podjeli BiH.
U tjednu iza nas obilježili smo i dvije godišnjica zločina, jednu nad Bošnjacima u Ahmićima, drugu nad Hrvatima u Trusini. Za Ahmiće zna cijeli svijet, Trusina je tek „usputni incident“ , ali takvih razmjera da se od njega ovo konjičko selo nikad nije oporavilo. Zanimljivo je da većina mjesta zločina u kojima su počinitelji pripadnici Armije R BiH nikad nisu oživjela, počevši od Grabovice i Trusine do Dusine u Zenici i Kopijara u Varešu. Nakon pokolja nad Hrvatima svih ovih godina sablasno su pusta bez naznaka da će ikad više oživjeti. Je li to BiH kakvu Izetbegović, Džaferović i Komšić žele očuvati po svaku cijenu!? BiH u kojoj su Hrvati središnje Bosne koji su najveće žrtve proteklog rata, izbrisani iz svih planova, pa i nepostojećih karata! Očigledno da jest, ali je i tužno da se upravo srednjobosanske Hrvate najmanje spominjalo u kontekstu „non- papera“. Na sramotu svih koji su bili dužni reagirati, a nisu!
I na kraju tjedna obilježenog raspravama o „non paperima“, novim žrtvama koronovarisa i godišnjicama zločina i stradanja, stiže vijest iz Travnika, a nekoliko sati poslije i njezin demantij. Izvjesni Danko Puljić i njegova supruga za koje je navedeno da su bratić i nevjesta kardinala Vinka Puljića prešli su na islam, objavio je imam džamije u Kalibunaru Aljo efendija Cikotić na društvenim mrežama. Neki od čitatelja spomenuli su i kako je kardinalova sestra također prešla na islam. Nekoliko sati poslije objavu efendije Cikotića demantirali su iz Vrhbosanske nadbiskupije tvrdnjom da osim prezimena, kardinal nema ništa zajedničko s Dankom Puljićem te da kardinalova sestra nije prešla na islam . Komu vjerovat, sami odlučite. Bilo koja vrsta vjerskog opredjeljenja ili prelaska na drugu vjeru pravo je svakog pojedinca, ali je isto tako i pravo vjernika katolika u BiH posumnjati u svojeg pastira, ne toliko zbog ovakvih objava, već zbog činjenice da uzoriti godinama šutke gleda kako mu se stado osipa, a vjernicima svakodnevno čine brojne nepravde. Žalosno je da je kardinal Puljić najglasniji je bio kad mu je prijetila deložacija iz rezidencije u Sarajevu, da je na svoje prijeme pozivao osobu koja je simbol gaženja političkih prava Hrvata u BiH. Komšića je dočekao s istim osmijehom na licu s kojim je godinama ostajao slijep i gluh na brojne probleme Hrvata katolika u BiH. Za izostanak reakcije nije mu trebao čak ni „non-paper“.
AP/artinfo.ba
