Kupovina Vitezita, otkazi u Reumalu i Sarajevskom kiseljaku najavljuju burnu poslovnu godinu
„Veličanje ratnih zločinaca je neprihvatljivo, vrijeđa žrtve i produbljuje patnje žrtava i njihovih obitelji, istovremeno ugrožavajući mirnu budućnost BiH“ , rečeno je Feni iz Ureda za odnose s javnošću Veleposlanstva SAD-a na molbu za komentar o inicijativi, odnosno pismu visokog predstavnika Valentina Inzka, kojom od Narodne skupštine RS traži da se u roku od tri mjeseca ponište povelje koje je Skupština dodijelila osobama osuđenim za ratne zločine. Narodna skupština RS, između ostalog, povelje je dodijelila Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić. Veleposlastvo SAD-a nije se oglasilo povodom veličanja lika i djela Sakiba Mahmuljina, bivšeg zapovjednika 3. Korpusa Armije BiH koji je nedavno nepravomoćno osuđen na desetogodišnju kaznu zatvora zbog ratnih zločina nad srpskim stanovništvom u Vozući. Dakle, ono što je dozvoljeno Biseri Turković, a to je veličati ratne zločince, nije dopušteno i dužnosnicima iz Republike Srpske. Veleposlanstvo iste zemlje, dakle SAD-a nikad se nije oglasilo ni u povodu činjenice da primjerice obitelji hrvatskih žrtava u Bugojnu, nestalih i ubijenih, također godinama žive s kreatorima i nalogodavcima zločina i etničkog čišćenja ovog srednjobosanskog grada. Dževada Mlaću, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna hrvatski povratnici u Bugojno mogu svakoga dana sresti na ulici, a pogledaju li vijesti, vrlo vjerojatno će vidjet još jednog krvnika, Selmu Cikotića, aktualnog ministra sigurnosti, ratnog zapovjednika Operativne grupe Zapad Armije BiH, u čijoj je odgovornosti bilo Bugojno. To što ni jedan ni drugi nisu izvedeni pred lice pravde, ne umanje bol već dodatno produbljuje patnju žrtava. I naravno, itekako ugrožava mirnu budućnost BiH! Ipak, u ovom slučaju nije sva krivnja na međunarodnim predstavnicima u ovom slučaju veleposlanstva SAD-a. Da ih se nekad pitalo i upoznalo da u ovoj zemlji postoji još jedan narod koji je bio žrtva strašnih zločina i etničkog čišćenja, narod za kojeg su Sakih Mahmuljin, Dževad Mlaćo i Selmo Cikotić zločinci, možda bi neke reakcije i bilo. Ni sarajevski mediji nisu se baš utrkivali tražiti reakciju na veličanje Sakiba Mahmuljina od strane Bisere Turković jer većina Mahmuljina također smatra herojem. Kad se sve sabere i oduzme, Biseri, Mlaći i Cikotiću dozvoljeno je veličati ratne zločince i izbjegavati pravdu, Dodiku ništa od navedenog, a Hrvati dok šute nema potrebe da se o njihovim žrtvama itko očituje. Što je Hrvata tiče, ostaje nam konstatirati kako je zavjet šutnje učinio svoje!
I dok Hrvati u BiH šute o zločinima, hrvatski kapital ne miruje. U tjednu iza nas posrnula tvornica eksploziva 'Vitezit' prodana je kompaniji „Winsley defence group“ u vlasništvu hrvatskog trgovca naoružanjem Zvonke Zubaka. Na javnoj prodaji u Općinskome sudu u Travniku za najvažniji dio poslovnog sustava Vitezit koji je u stečaju Zubakova tvrtka platila je nešto više od 5,5 milijuna eura. Nakon javne prodaje“ Winsley defence group“ iz Odžaka, postala je vlasnikom dijelova kompanije za proizvodnju nitrogloicerina, plastičnog eksploziva, ispitnoga poligona, strojeva i pogona, skladišta te drugih prostorija posrnulog Vitezita. Novi vlasnik najavljuje nova milijunska ulaganja, a samim tim i nova radna mjesta. S druge strane, 137 radnika Reumala iz Fojnice ostalo je bez posla. Otkaza je bilo a bit će i u „Sarajevskom kiseljaku“. Po svemu sudeći, burna poslovna godina je pred nama. Koliko će biti uspješna dijelom ovisi i o političkoj klimi u BiH.
A ona baš i nije povoljna. Najnoviji prikaz građanske BiH vidjeli smo na primjeru razbijanja spomen ploče i paljenja spomen sobe s imenima i fotografijama pripadnika HVO-a u Bihaću. Možda su počinitelji Selmini seksi migranti. Ako jesu, očito su se prilagodili bošnjačkoj viziji „građanske BiH“, ali ni dalje nisu seksi!
AP/artinfo.ba
