Portal Žurnal.info godinama upozorava na niz nezakonitosti, koje su dovele fojnički Reumal do financijskog kraha, a stotine radnika ostale su bez posla. Radnici Reumala koji su podigli tužbe protiv ovog nekad velikog lječilišta dostavili su otvoreno pismo ovom portalu.

 Pošto je kompletna javnost u BiH saslušala od strane kontroliranih medija priče koje im se plasiraju od rukovodstva ove, izgleda još kratko, naše firme. Ono što se da ukratko sumirati iz sve njihove priče je da je Reumal Fojnica potpuno pozitivno poslovao do dolaska korone. Onda je došla korona te su radnici po nečijem navođenju tužili firmu sa namjerom da je unište. Ovo je potpuna laž. Istina je da smo mi firmu tužili mnogo ranije od dolaska korone, a sve zbog nemogućnosti da ostvarimo željenu komunikaciju sa Upravom. U plasiranju ovih laži najviše učešća uzima izvršni direktor Alija Mukača koji se čak lažno predstavlja kao direktor sa namjerom da netko pomisli da je on generalni direktor.

Sve laži počinju od dotičnog gospodina te se sa njim i završavaju. Moramo podsjetiti javnost da je lječilište Reumal u zadnjih nekoliko godina jako teško izlazilo na kraj sa finansijskim problemima, a ti problemi su uzrokovani lošim poslovanjem menadžmenta te nedomaćinskim odnosom pojedinaca koji danas sebe predstavljaju lojalnim i lokal patriotama. Sve ovo je trebalo da ranije zabrine Općinu Fojnica te je bila dužna da traži detaljne izvješća o poslovanju Reumala i firmi koje su iznikle iz Reumala. Međutim, to je izostalo.

Mi kao radnici se nismo bavili menadžerskim poslovima, niti smo se bavili poslovima kojima su se trebali baviti zaposlenici i vijećnici u općini, te posebno načelnik Općine.  Bavili smo se svojim poslom, poslom terapeuta, a i to za ispodprosječna primanja. Za to vrijeme, pojedinci, a cijela mala čaršija Fojnica zna tko su, postajali su bogataši na osnovu Reumala i poslova oko njega. Sa dolaskom novog direktora učinilo se da će doći do pozitivnijih pomaka u poslovanju Reumala te u transparentnosti poteza uprave. Međutim, dogodio se samo pritisak na radnike. Direktor je prodao jedno auto, a kupio drugo. Pošto nije ispunjavao uvjete da bude generalni direktor dovedena je ikebana umjesto njega koja obavlja te poslove, ukratko, potpisuje ono što odredi Mukača.

Fojnica je toliko malena čaršija da se zna da gospodin Mukača vozi službeni automobil po cijeli dan a nama priča o lojalnosti i solidarnosti. Nerijetko firma plaća novčane kazne koje napravi Mukača vozeći naš automobil. Čak, i u privatne svrhe korišten i slupan službeni automobil popravljamo mi, kao Reumal. Ali eto, mi nismo lojalni. Dakle, prva i potpuna laž je da je Mukača generalni direktor. Istina je da on to de facto jeste, ali de jure nije.

Nije istina da je postojala volja za dogovorom sa radnicima. Istina je da su radnici pokušali da razgovaraju sa g. Mukačom o svom statusu te da ga upozore da je Reumal u stalnom kršenju kolektivnog ugovora. Tada nikakav dogovor nije dolazio u obzir. Radnici su upozorili da će izvršiti utuživanja prema nadležnom sudu ukoliko ne bude sluha za dogovor i priznavanje da su zakinuti. Gospodin Mukača, jer je on potpuno nezreo za shvatanja da neki ljudi imaju dostojanstvo ispod kojega neće ići, uzima kaput i izlazi uz konstataciju da će pojesti diplomu ako “ga dobiju na sudu” te da će im dati k…..Nakon ovoga radnici koji su imali dvojbe da li tužiti ili ne ulaze u tužbe.

Laž je da su po osnovu tužbi izvršena blokiranja računa firme. Blokiranja su izvršena na osnovu pravosnažnih presuda. Velika je razlika između tužbe i presude, jer tužba prejudicira sumnju u nešto a presuda govori u korist činjenica i činjeničnog stanja. Radnici su dobili presude jer su u pravu, a ne jer misle da su u pravu. Velika je razlika u te dvije stvari. Nakon ovoga počinje kampanja od strane uprave, Općine i dijela čarsije protiv ovih radnika. Prikazuju se kao grobari Reumala, potkupljeni i nahuškani  od strane prethodne uprave. Sve što im se nudi tada kao dogovor je odustajanje od tužbi i presuda.

Postavljamo im pitanje kao odgovor:”Dokle ste došli sa procesuiranjem kriminala vaših prethodnika”? Bojimo se da je odgovor jasan. Tapkate u mjestu, ne jer kriminala nije bilo, nego zato što niste radi da se talasa oko toga. Zašto? Jer bi mnoge stvari izašle na vidjelo. A to im ne odgovara. Priča o pozitivnom poslovanju Reumala u 2019. je potpuni nonsens. Odgovorite koliko je te godine Općina digla kredita za Reumal? Je li u 4.000.000 maraka ulazi i taj kredit kao pozitivno poslovanje. Možda se mi ne razumijemo u ekonomiju kao nas direktor, ali nismo baš ni potpuno nepismeni.

Reumal nije uništen tužbama radnika koji su tužili Reumal nego kriminalom. Naše tužbe iznose oko 600.000 KM dok je Reumal dužan preko 20.000.000 KM zbog loših odluka ranijih Uprava, dok je sadašnja svu svoju energiju usmjerila na eliminiranje neistomišljenika i nepoltroniziranih radnika. Je li to mjerilo demokratske države, da oni koji traže svoja prava na sudu, jer drugačije nije moglo, te dobijaju te presude moraju biti otpušteni jer su tražili svoje pravo?
Ukoliko Uprava naše firme misli da ćemo se mi predati bez daljnje pravne borbe, u kojoj ćemo opet pobijediti jer oni zaobilaze sve pravne norme, grdno se varaju. Sutra će vjerovatno biti da mi opet želimo uništiti firmu jer smo tužili ili ne pristajemo na ucjene.

Naš direktor kaže da su se oni sporazumjeli sa dijelom, lojalnih, radnika oko isplate 30% ukupnih potraživanje bez obzira jesu li opravdana ili ne. Dakle, sudovi nisu u pravu. Ili nas direktor ne poštuje odluke domaćih sudova? Sudovi, prvostepeni, drugostepeni, Vrhovni sud Federacije do sada su rekli tko je u pravu. Zar je normalno da u sistemu bodovanja netko tko je radio 20 godina dobije 2 boda na to, a netko kome oni, koji se boje Mukača i njegove stranke, dodijele 5 bodova ostaje na poslu iako radi godinu ili kraće, poput direktorovog brata npr.?

Normalno je da u nekom momentu dođe do reorganizacije rada te do novih sistematizacija, te nekada i do pojave tehnološkog viška. Slažemo se da je to moguće. Indikativno je da se većina radnika koja je tužila firmu drži u neizvjesnosti i ne poziva na posao od početka pandemije. Na poslu se vrte isti radnici, oni koji odgovaraju Upravi, ogromnom većinom oni koji nisu tužili firmu. Nije isto bilo raditi i primati punu platu u ovome teškom vremenu, ili sjediti kući ne svojom voljom i primati minimalac. Vjerovatno je sve ovo bilo u namjeri da se prikaže kako Reumal može funkcionirati bez ovih “neprijatelja”.

Sačekat ćemo da vidimo kako će biti izvršeno bodovanje, posebno od strane poslodavca, jer je to jezičak na vagi koji će odlučiti ko će biti proglašen tehnološkim viškom.Sa nadom u neke bolje dane našeg Reumala i naše Fojnice pozdrav, stoji u otvorenom pismu radnika Reumala, koje prenosi Žurnal.