U krugu Franjevačkog samostana u Fojnici, najverojatnije konobi dogodio se najgori od svih dosad spornih susreta (npr. Živko Budmir, Zukan Helez). Sastanak trojice sa slike (koja je objavljena na Komšićevoj službenoj stranici ) odlučnih dodvoriti se SDA, pri tom gazeći hrvatske žrtve, pa čak i žrtve samih franjevaca čiji habit, koje li ironije, nosi i jedan od aktera ovog susreta. U pitanju je sastanak Željka Komšića, koji je glasovima Bošnjaka treći put uzurpirao poziciju u Predsjedništvu BiH koja pripada hrvatskom narodu, njegove jadne kopije u liku i djelu Vlatka Glavaša koji je po uzoru na svojeg idola Komšića, svojedobno također pogazio politička prava bugojanskih Hrvata (bivši predsjednik Vijeća izabran bošnjačkim glasovima) te fra Mirka Majdanžića, omiljenog bošnjačkog fratra koji za žrtve svoje subraće očito ne mari puno.
Njjih trojica, SDA sluge, sastaše se u krugu Samostana na čijem pragu su 13. studenog 1993. godine ubijeni fra Nikica Miličević i fra Leon Migić, tadašnji gvardijan i vikar. Na pravdi Boga ubi ih Miralem Čengić, Komšićev drug iz Armije BiH, a pomilova rahmetli Alija Izetbegović čiji je sin Bakir Komšićev i Glavašev politički mentor. Fra Mirko sve ove godine nije se puno pitao po čijem to nalogu Čengić ubi njegovu subraću, čak ni nakon što je Hasib Mušinbegović, zapovjednik postrojbe čiji je pripadnik bio ubojica fojničkih fratara prije desetak godina došao ispričat zbog ovog zločina te jasno poručiti da su Čengić i njegovi pomagaći na dan počinjenja zločina bili izuzeti od njegovog zapovjedanja. Osobno sam tada razgovarala s Mušinbegovićem, a na njegovom licu vidjela suosjećanje za nevino ubijene fratre, suosjećanje kakvo nikad za sve ove godine nisam vidjela na licu fra Mirka. Ali sam zato doživjela bezbroj pokušaja da se izbjegne svaki razgovor na temu zločina, da ga se nekako ublaži, ubojici oprosti, a mir nalogodavaca koji očito postoje, ničim ne poremeti.
Mir onih koji narediše ubojstvo fojničkih fratara nikako ne bi remetili ni Komšić, a ni Glavaš, Bugojanac koji nikad prstom nije upro ni u Mlaću ni u Cikotića, iako su osmislili i proveli plan etničkog čišćenja Bugojna projteravši 15 tisuća Glavaševih sunarodnjaka. Kosti nekih od njih traže se više od 27 godina. SDA sluge u Fojnici napraviše tako jednu od najodvratnijih epizoda u zajedničkoj misiji gaženja hrvatskih žrtava. Pucanj u fojničke fratre bio je pucanj u BiH! Na meti je bio hrvatski narod u BiH koji kao i druga dva konstitutivna naroda u BiH kao i ostali ima pravo na poštivanje vlastitih žrtava, kažnjavanje odgovornih za zločine i progon kojeg je doživio u ratu, ali i jednakopravnost i politička prava kakva uživaju Bošnjaci čije im se sluge dodvoravaju gazeći preko žrtvava vlastitog naroda i otimajući njegova politička prava.
AP/artinfo.ba
