“U toj isprepletenosti običnoga i neobičnoga, kakvu nam donosi ovogodišnji Božić, u neprilikama i nemogućnostima, želim s vama zastati pred milostima i novim mogućnostima koje nam se pritom očituju. Naime, evanđeoska nas mudrost uči da s najvećim kušnjama dolaze i najveći darovi. Proslava svetkovine Isusova rođenja tu istinu pojačava”, rekao je.

Po njegovim riječima, pandemija je ljude, bez obzira pripadaju li nekoj vjerničkoj zajednici, religijskomu svjetonazoru ili ne, usmjerila prema pitanjima o životnim uporištima, nastojanja da se smanji širenje zaraze za sobom povlače određena ograničenja, većinom materijalne naravi, ali nipošto bez posljedica na naš duhovni život, kao što je to vidljivo upravo u stvarnosti slavlja.

“Da, mjesecima se navikavamo na tjelesnu udaljenost, na uskraćenost druženja i okupljanja. Suženi su nam prostori kretanja, a svakako su smanjena planiranja budućih djelatnosti. Sve se to odražava u poteškoćama društvene naravi, ne štedeći pritom ni jedno životno ozračje: od obitelji, odgoja i obrazovanja do bogoslužja, kulture, gospodarstva i politike”, napomenuo je.

Bozanić kaže kako je “Božić događaj koji nedvosmisleno očituje nadu, Božić je rođenje Spasitelja, čime je ljudima darovana snaga protiv tjeskobe i straha, Božić je dar nebeskoga kraljevstva, da ne budemo prepušteni zarobljenosti zemaljskim.”

Podsjeća kako su u ovoj godini, osobito na početku pandemije, mnoga vrata bila zatvorena: vrata vrtića, škola i učilišta; vrata kazališta, muzeja i knjižnica; vrata restorana, trgovina i dvorana. Čak i prostori domova, kako prijatelja tako i vlastite obitelji, kao i prostor crkve, postali su teže dostupni.

“I dok neki jednostavno kažu da je Božić ionako u našim srcima, da nije potrebno ići u crkvu i biti s drugima, mi znamo da je Crkva zajednica i istinski nam nedostaje susret i slavlje u crkvi koja je dom vjerničke zajednice”, poručio je Bozanić.

Dodao je kako se u zagrebačkoj nadbiskupiji to osjeća puno snažnije zbog oštećenosti katedrale i drugih crkava u potresu. “Koliko je samo vjernika u srcu, svojim riječima ili slovima, izrazilo čežnju za ponovnim slavljem baš u crkvenim prostorima, koje su zavoljeli poglavito zbog ljudi i doživljaja što su urezani u njihov ljudski i vjernički hod”, ustvrdio je.

Kaže kako zajedništvo ne prestaje, “prava je utjeha istina da smo vjerničkim zajedništvom svakoga dana povezani u molitvi Crkve, u slavljenju sakramenata, osobito euharistije, i u pobožnostima. Ni jednoga trenutka u svojim teškoćama nismo sami, jer smo u Kristu, jer smo Crkva”.

Kardinal je poručio kako u svakidašnjem praćenju vijesti, u izravnim ili neizravnim saznanjima o nevoljama i tegobama s kojima se ljudi susreću, lako se pojave dvojbe, nesigurnosti, potištenost i pitanja, piše Hina.

“Zbog vanjskih ograničenja brže se odustaje od planiranoga. Pogled postaje kraći, a budućnost maglovitija. Čini se da se širi duh bespomoćnosti, uz pojavljivanje raznih samozvanih proroka nesreće, prijetnje i straha”, dodao je.

Po njegovim riječima, nisu jaki niti vide budućnost ljudi koji se služe nasiljem, jaki su krotki i ponizni, jer je nasilje uvijek znak nedostatka, i ljubavi i razuma, znak nedostatka nade. “Božić je prepun nade, jer nudi susret, traženje bližnjih, razumijevanje i sućut.”

Naglasio je kako je najveća drama za čovjeka odmak i skrivanje od Boga. “Kroz povijest svijeta struji ljudsko distanciranje i napuštenost. U svojoj ljubavi Bog se očituje tako da bude svima vidljiv i svima dostupan. Preuzima na sebe teret udaljenosti i ostvaruje blizinu. Uzdignut je na križ da bi sve privukao k sebi.”

“Drage sestre i draga braćo, čestitam vam Božić! Radujem se sa svakom i sa svakim od vas, u domovini Hrvatskoj i diljem svijeta, moleći od Gospodina, po zagovoru Majke Marije i svetoga Josipa, blagoslov u novoj, 2021. godini!”, poručio je kardinal Josip Bozanić.