Nakon rezultata DNK analize kojom su identificirana četvorica od 19 nestalih hrvatskih logoraša
Nakon što su iz laboratorija Međunarodne komisije za nestale osobe (ICPM) u Haagu stigli rezultati DNK analize na temelju koje će uskoro biti zakazana službena identifikacija četiri tijela ekshumirana ljetos na lokalitetu Rostova nadomak Bugojna, kod obitelji preostalih 15 Hrvata iz skupine od njih 19 budi se nada kako će uskoro biti rasvijetljena i njihova sudbina.
Spomenuti rezultati DNK analize potvrdili su kako kompletna tijela pronađena na Rostovu pripadaju Franji Jezidžiću, Anti Markulju, Draganu Miličeviću i Zoranu Galiću. S bivšim logorašima, zatočenicima brojnih logora bošnjačke Armije BiH koji su tijekom rata postojali u Bugojnu, razgovarali smo na temelju čega mnogi od njih, kao i obitelji preostalih 15 nasilno odvedenih, vjeruju da bi i njihova tijela mogla biti pronađena na Rostovu. „U pitanju su različiti termini nasilnih odvođenja četvorice čija su tijela identificirana, ali i podatak da su s nekima od njih zajedno odvedeni još neki logoraši iz skupine nestalih za čijim posmrtnim ostatcima još uvijek tragamo“, pojasnio nam je jedan od logoraša koji je i sam svjedočio nasilnim odvođenjima u nepoznato tijekom 1993. godine. Po saznanjima do kojim smo došli u razgovoru s preživjelim logorašima, prvi od četvorice identificiranih, Franjo Jezidžić odveden je u rujnu 1993. godine iz logora Prusac. Ante Markulj, čiji posmrtni ostatci su također identificirani, odveden je 24. listopada 1993. godine iz logora Stadion zajedno s Draganom Erkapićem i Miroslavom Dilberom, dok su preostala dvojica logoraša čiji su posmrtni ostatci nađeni ljetos na Rostovu Dragan Miličević i Zoran Galić, iz Stadiona odvedeni 15. studenog 1993. godine. „Ovi podatci daju nam za pravo opravdano sumnjati u to da su svi nasilno odvedeni nakon nasilne smrti završili na Rostovu. Jer ako je pronađeno tijelo Ante Markulja, nije teško pretpostaviti da su posmrtni ostatci Dragana Erkapića i Miroslava Dilbera koji su s njim odvedeni isti dan, također na Rostovu kao i tijela svih naših nasilno odvedenih logoraša, a njih je nakon što su stigli rezultati DNK analize, ostalo još 15“, zaključuje naš izvor.
Po svemu sudeći opravdane sumnje preživjelih mogu rasvjetliti samo pravosudna tijela BiH i to izvođenjem pred lice pravde kreatora i nalogodavaca zločina na čelu s Dževadom Mlaćom, predsjednikom Ratnog predsjedništva Bugojna i Selmom Cikotićem, ratnim zapovjednikom Operativne grupe Zapad bošnjačke Armije BiH i aktulnim državnim ministrom sigurnosti. Bošnjački politički i vojni vrh, uvjereni su bugojanski Hrvati i to ponavljaju godinama, mora znati sudbinu svih nestalih koja se nakon više od 27 godina počela rasvjetljavati proteklog ljeta nakon ekshumacije tijela četiri iz skupine od 19 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša. Konkretne i pouzdane informacije s lokacijama tijela neophodne su i Institutu za nestale osobe BiH kako bi nastavio potragu na Rostovu jer bez pouzdanog traga tijela je nemoguće pronaći na inače ogromnom prostoru Rostova.
Tužiteljstvo BiH ekshumacijom tijela za koje je DNK analizom potvrđeno da pripadaju nestalim Hrvatima Bugojna dobilo je neoborive dokaze protiv osumnjičenih za zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima, među kojima su i Mlaćo i Cikotić koji, opravdano se sumnja u to, znaju gdje su tijela i preostalih 15 Hrvata. Uz kaznu za zločin koji je u jednoj nepravomoćnih presuda pred bh. pravosuđem okarakteriziran kao bošnjački udruženi zločinački pothvat, izvođenje odgovornih pred lice pravde jedini je način pronalaska i 15 preostalih tijela uglednih Hrvata Bugojna kojima se nakon nasilnih odvođenja 1993. godine iz logora u Bugojnu gubi svaki trag.
Ana Popović
