AUTOR: Josip Križanović

“Neke pobjede su pobjede duha i duše. Ponekad, čak i ako gubiš, dobivaš” riječi su Eliezer Wiesela, književnika koji je pod utjecajem Alberta Camusa objavio više desetaka književnih djela.

Da upravo mi je ovaj citat nekim slučajem pojavio se u bespućima internetskih “mudrosti” no upravo on me potaknuo da sjednem i napišem nešto o “smrti DEMOKRACIJE” u Uskoplju kako volim zvati taj grad, ali i Gornjem Vakufu jer ta dva imena čine službeni naziv ovog malog, ponosnog gradića u “prčevitoj” Središnjoj Bosni.

i upravo je to ponosno Uskoplje na kraju ove političke priče u vremenu kada više nismo sigurni što donosi sutra POBJEDILO, da, baš tako velikim slovima napisano, jer istinske pobjede su pobjede duha i duše i ponekad su putokaz svima koji put izabrati.

Naravno kako će ovaj tekst biti jedan mali pokušaj i doprinos da “slučaj Uskoplje” nakon “slučaja Novi Travnik” prije četiri godine ne postane praksa u Zemlji Bosni koja se mnogih čudesa nagleda.

U svakoj priči koja ostaje i postaje povijest uvijek se pojave osobe koje unatoč svim okolnostima pronađu snagu i hrabrost pokušati i u tom svom pokušaju ostavljaju neizbrisiv trag. A Dražo (Dražen Matišić) je istinski junak ove priče i više razloga je zašto to pišem u ovom kontekstu i na ovaj način.

Gornji Vakuf-Uskoplje, mali je, mirni gradić, koji svojim živopisnim krajolikom vrlo često natjera vas da se u njega brzo zaljubite, a ljudi u njemu , bar onaj dio koji sam upoznao su uglavnom nenametljivi, tihi, ali sa druge strane inatljivi i tvrdoglavo uporni. Upravo to je razlog što su mnogi od njih uspjeli daleko od granica ovog gradića biti uspješni i ponosno i tvrdoglavo se boriti za temelje njihovog odgoja.

Dražo ne odstupa previše od ovoga mog dojma, mlad, energičan, uporan i u pravom smislu te riječi netko tko okuplja i dosta uspješno vodi “brod” kojim plovi. No kao i ljudi iz toga dijela Bosne, vrlo čvrsto zastupa svoje stavove i rijetko odustaje od istih.

Ono što pak mi se svidjelo i dok smo radili intervju pred izbore, ali i u našim mnogobrojnim razgovorima je činjenica kako je čitavo vrijeme pokušao poslati poruku mira, a ne nemira, poruku reda, a ne nereda, poruku suživota i poruku razvoja i budućnosti, sve ono što danas moderno nazivamo “proeuropske vrijednosti”.

I dok smo tako u mnogim općinama slušali raznorazne kampanjske pozive na politički sukob, a baš u tom Uskoplju smo čitali o političkom ratu svakog protiv svih, on je pomirljivo i uporno slao poruke razvoja, suživota i zaista istinski vjerovao kako će to javnost prepoznati. Upravo to je velika pobjeda duha, pobjeda kakvu ova Središnja Bosna treba.

Nije se bojao stati prvi i pokušati nešto što mnogima nije uspjelo, a mnogi kao što vidimo i ne žele. I upravo je to bila njegova poruka i u tom intervjuu i dobro je prisjetiti njegove izjave kako “U borbi za bolju budućnost Gornjeg Vakufa-Uskoplja smo zajedno”

Za to vrijeme njegovi politički protivnici su između sebe otvorili pravi mali rat, kako su mediji pisali nizale su se uvrede, politički ružne i prizemne poruke, stizale su čak i krivične prijave jedni protiv drugih i sve je upravo bila priprema onoga što će kulminirati ovih dana.

Tada se zapitate što mirne i tihe stanovnike jednog malog gradića može natjerati da iziđu na ulicu i dignu svoj glas, te postanu tema regionalnih medija?

No kada povučete bilo kakvu paralelu sa bilo kojom “revolucijom” postane vam jasno kako iste su započinjale u sustavima koji su suspendirali temeljno ljudsko pravo, pravo na izbor. Kakav god on bio to je IZBOR i postavlja se pitanje ukoliko je točno da neki “sitni mangup makne vreću gore” ili ciljano odbije makar jedan jedini glas, jesmo li mi to ponovno se vratili u neka vremena o kojima je Ivo Andrić, još jedan velikan ovih prostora pisao!? Jesmo li mi to već duboko u 21. stoljeću došli u situaciju da nam govore što i kako da biramo ili još gore da nam taj isti “sitni mangup”, kakav god da je taj izbor isti “ukrade” !?

I što dobijemo na kraju, najednom taj mirni gradić, kojem kao voda je potrebno pričati i pisati o razvoju i boljoj budućnosti postane “slučaj”, umjesto početnog mira dobijemo nemir, a umjesto reda imamo nered. Tko su te “junačine” koje imaju hrabrosti uzburkati i javnost i ljude i ponovno ih vračati u prošlost.

Na sve te odgovore i pitanja morati će odgovoriti oni koji su doveli ponovno “prčevito” Uskoplje, ali i Središnju Bosnu u stanje koje ne može koristiti ni budućem Načelniku, ni budućem vijeću , a najmanje žiteljima Gornjeg Vakufa-Uskoplja koji vode svoje svakodnevne bitke, ali sve što su ovaj put željeli je njihovo pravo na IZBOR.

Jučerašnja pobjeda duha, ta pobjeda duše, ta mladost u 12 na trgu, svi oni koji vjeruju u tu DEMOKRACIJU  zbog koje su se ratovi vodili, svi oni su razlog zašto Dražo i judi koji su sa njim vodili ovu političku utakmicu, nemaju pravo odustati. Sva ta politika Hrvata koja se prožima kroz priopćenja HNS-a nema pravo ostaviti Uskoplje samo, nema pravo “mudro okrenuti leđa” i nema pravo reći “prčevitom Uskoplju” doviđenja.

Upravo zbog “jučer u 12” , zbog “svijeća za smrt demokracije” ni mi ostali nemamo pravo šutjeti, jer ODUSTATI znači izgubiti, a ovo nije poraz, ovo je POBJEDA mira, POBJEDA reda, POBJEDA bolje budućnosti i na tim temeljima treba na svaki način javno poručiti da možete jučer zaustaviti Duju, no Dujo neće pasti, Dujo će opet pokušati i danas ćemo svi pisati i pričati o istom tom Duji kao pobjedniku, a isto tako sutra ćemo pisati o Draži i boljem i ljepšem Uskoplju, a taj “sitni mangup” samo je obični “Grinch koji je ukrao demokraciju u Uskoplju”.