- Nisam još uvijek posve siguran: je li njegova smrt posljednja smrt ovoga rata ili prva, nekog budućeg rata – tako je ovih dana promišljajući čin generala Praljka zborio Slobodan Prosperov Novak.
Piše: prof. Marko Tokić, Dnevnik.ba
Raspravljao je Slobodan o Slobodanu i njegovom dramskom osjećaju za puninu vremena u kojoj tragička žrtva zna da nadrasta sebe i izrasta u znak. Jednog u kojemu su svi. To je uvijek zov za novo okupljanje oko uzvišenog ideala sebedarovanog. Ispijajući otrov povijesnog usuda on je vjerovao u smisao čina otkupljenja za sve one koji će njegovom idealu udahnuti život.
Jesmo li žrtve dostojni?
Na zidovima bola u našim gradovima, tu i tamo niknu grafiti njemu posvećeni. Svijeće u hrvatskim domovima diljem Bosne i Hercegovine svjedoče da nije zaboravljen. Svjedoče nadu da je njegov krik ujedno bio krik otkupljenja: prava na opstojnost, slobodu i ravnopravnost s drugim narodima. I svjedoče da unatoč svemu nada postoji.
Ali i tišina u koju je uronio taj krik, je zastrašujuća. Tišina naših susjeda govori porugom. Ne da nas čuju nego pokore o tome oni mrmore.
Tišina svjetske moći ne oprašta onomu koji je činom žrtve nadrastao moć koju su imali nad njim kao pojedincem. I taj poraz ne zaboravlja. Nije to bio trenutak kasne spoznaje da se stvari još uvijek daju popraviti, nego trenutak oholosti i cinizma koji se produžava do zadnjeg Hrvata u Hercegovini i Bosni. Nijemi promatrači jednog nestajanja ne peru ruke poput Pilata, nego groteskno i dalje pričaju priče u kojima nema ni istine ni pravde.
Zaglušujuća je tišina naše političke „elite“. Ova se domaća, slaba i uplašena javlja iz potaje kroz ispružene vidljive znake vlastitih podržanika, a ona u Zagrebu šuti i bježi kao da se nje to i ništa ne tiče. I kao da se nikada ništa i nije dogodilo. Šutnja je tolika da na nacionalnoj televiziji čak niti u onom „Dogodilo se na današnji dan“ taj čin sebedarja, vlastitog žrtvovanja za ideal slobode i prava svoga naroda u BiH ne smije spomenuti.
Ako je suditi po tihim manifestacijama običnog puka Slobodan Praljak zadnja je žrtva Domovinskoga rata, ako je suditi po ponašanju „političkih elita“ prva je žrtva budućega rata.
Čeka se samo trenutak kada će neki umisliti da nas samo tako mogu odgurati u more.
Dnevnik.ba
