Posljednji lokalni izbori u Bosni i Hercegovini vjerojatno su ponajbolje ponovno rasvijetlili razmjere etničkoga čišćenja u zemlji i dugotrajne posljedice koje se zloporabe kroz izborni proces, zbog čega se s pravom danas 25 godina nakon završetka rata govori o “provedbi” aneksa VII. Daytonskog mirovnog sporazuma. Naime, u desecima općina i gradova u kojima su Hrvati nekada činili značajan udio stanovništva, poput Dervente ili Broda u Republici Srpskoj, odnosno na području Federacije BiH, u zakonodavnim tijelima vlasti nakon ovih izbora neće imati nijednog predstavnika ovoga naroda, piše Večernji list BiH. 

Položaj Hrvata

To je i posve razumljivo jer je nakon 25 godina potpuno izgubljen osjećaj za nekadašnjim zavičajem, a djeca koja su prognana ili su se rodila izvan njega nemaju više emocija prema tim korijenima. Ta činjenica u značajnoj mjeri odrazit će se i na položaj Hrvata u Republici Srpskoj, odnosno makar predstavnika u tamošnjim strukturama vlasti. Naime, klub Hrvata u Vijeću naroda do sada se u pravilu popunjavao ovisno o izabranim vijećnicima u općinama i gradovima u Republici Srpskoj jer do sada nijednom nije bilo moguće “pronaći” Hrvate kao zastupnike u Narodnoj skupštini ovoga entiteta, nakon čega se dodatni broj izaslanika bira od ad hoc tijela koje se uspostavlja iz reda svih vijećnika pripadnika odgovarajućeg konstitutivnog naroda u skupštinama općina u Republici Srpskoj. Na taj je način u aktualnom sazivu Vijeća naroda RS-a bilo moguće dobiti legitimne predstavnike toga naroda koji su onda zastupali interese sunarodnjaka. Nakon posljednjih lokalnih izbora ta je situacija u najvećoj mjeri poremećena u odnosu na Hrvate, odnosno bit će podložna mogućnostima manipulacije. Iako u Federaciji BiH vrijede drukčija pravila za popunjavanje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, a onda i posredno državnog Doma naroda, ovi lokalni izbori otkrili su kako zapravo većinske bošnjačke stranke, uz tek rijetke iznimke kao što je Naša stranka, na svoje liste postavljaju Hrvate na istaknuta mjesta, odnosno uopće na liste, samo kada su im potrebni da bi manipulacijama mogli preuzeti hrvatske pozicije u institucijama. Analizom kandidiranih vijećnika, a napose izabranih u općinska i gradska vijeća, u čak dvjema županijama nema ni jednoga Hrvata u tamošnjim sredinama, dok su istodobno bošnjačke stranke pronašle svoje Hrvate koje bi proslijedile u hrvatski klub Doma naroda Federacije BiH. Ta činjenica posve obesmišljava odredbe da se iz svake od županija bira najmanje po jedan Hrvat jer se radi o očitoj manipulaciji bošnjačkih stranaka koje, u biti, žele posve ovladati i dominirati nad Hrvatima te ih pretvoriti u političku, a zatim i nacionalnu manjinu. Očekivano, u Bosansko-podrinjskoj županiji, gdje su po popisu iz 2013. godine bila 24 Hrvata, nijedan nije, naime, izabran u općinska vijeća triju općina – Goražda te federalne Foče i Pala. Doduše, treba biti “oprezan” s iznošenjem tvrdnji kako nema Hrvata u ovim općinama s obzirom na činjenicu da se, primjerice, Edim Fejzić iz Goražda, koji je nedavno i formalno postao optuženik za kupnju glasova, nalazi u hrvatskome klubu. Pogrešno tumačeći odredbe Izbornog zakona, dovoljno je da se osoba samo predstavi Hrvatom, a da se istodobno nije morala tako nikada prije izjašnjavati niti predstaviti bilo kakav dokaz o tome. No, u Nezavisnoj bosanskohercegovačkoj listi, SDA, SDP-u BiH, A-SDA, SBB-u, SBiH-u, DF-u, BH Demokratima ili BNS-u, koji su se plasirali i Općinsko vijeće Goražda, nije se uspjelo naći nijedno hrvatsko ime.

Najlošije u Sarajevu

Jednako je i u drugim općinama ove županije. Zanimljivo je, identično je i u Unsko-sanskoj županiji gdje još jedan Hrvat Anel Šahinović brani boje u hrvatskome klubu Doma naroda Parlamenta BiH. No, istodobno u Velikoj Kladuši, Bužimu, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Bihaću, Bosanskom Petrovcu, Sanskom Mostu i Ključu nijedan Hrvat nije mogao biti izabran u jedno od tamošnjih općinskih vijeća za koje je cenzus bitno niži nego za županijsku skupštinu. Da se ne govori o novim načelnicima ovih devet općina. U tek trima općinama Sarajevske županije nalazi se tek po jedan Hrvat u općinskim vijećima. Nešto bolje stanje je u Tuzlanskoj i Zeničko-dobojskoj županiji. Ove činjenice s posljednjih lokalnih izbora najbolje ukazuju da je potrebna promjena načina biranja izaslanika u Dom naroda. Ponajprije ili s uvođenjem cenzusa za pojedine županije ili pak da se s obzirom na udio stanovništva iz određenog naroda iz pojedine županije odredi i broj izaslanika u federalnom Domu naroda.