Foto: Ilustracija
Hrvate koji su dali najveći doprinos miru, Dayton najviše guši
Četvrt je stoljeća od potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma koji je BiH donio mir, u smislu prestanka ratnih sukoba u ovoj zemlji. I tu počinje i završava većina dobroga što nam je donio Daytonski mirovni sporazum. Jedan od njegovih aneksa Ustav je BiH. Sam sporazum nikad nije preveden niti usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH. Prije 25 godina p/ostali smo jedina zemlja u svijetu čiji je Ustav definiran Općim okvirnim sporazumom za mir i čiji je tumač Ured visokog predstavnika u BiH čije postojanje svakim danom postaje sve besmislenije, dok istodobno postaje sve jasnije kako je BiH sve potrebniji Ustav po mjeri svih njezinih naroda i građana.
Najbolja usporedba Daytona je definitivno je ona s luđačkom košuljom. Kad vam je navuku, više niste agresivni, ali se nikad definitivno u njoj nećete niti možete ugodno osjećati. Još kad vam tu istu košulju prekrajaju, a za to ne pitaju ni one koji je skrojiše, ni dio onih koju ju nose, onda ta košulja postaje još nepodnošljivija. Sva prekrajanja Daytona u pravilu su išla na štetu Hrvata, naroda koji je prvi organizirano stao u obranu BiH, koji je u zajedničkim akcijama HV-a i HVO-a dao najveći doprinos prestanku rata i stvaranju uvjeta za mir. Dok je od srpskog agresora oslobađao dijelove BiH HVO nije imao predznak takozvane, još manje zločinačke vojske. Pripadnici legitimne vojske hrvatskog naroda u BiH navede „epitete“ dobili su jer su bili toliko drski da su branili i gdje je to bilo moguće obranili svoj narod i od bošnjačke Armije BiH kojoj s pravom pripada predznak tzv. Vojska koja ubija i progoni narode bez kojih BiH nema niti je može biti, ne zaslužuje zvati se Armijom BiH. Njezini pripadnici obranili su najmanje teritorija ove zemlje u agresiji koju je započela Vojska Republike Srpske, a sav izgubljeni teritorij pokušali su nadoknaditi progonom Hrvata, posebno u središnjoj Bosni. Zločina je pri tome bilo na svim stranama i njih treba kao takve osuditi, ali sustavni plan etničkog čišćenja viđen u Uzdolu, Grabovici, Varešu, Kaknju, Fojnici, Travniku, Bugojnu provodili su oni koji se svih od 25 godina najviše zaklinju u BiH, provodeći pri tom teror većine, gazeći prava malobrojnijih.
Zbog svega navedenog, novi Ustav BiH po mjeri svih naroda i građana 25 godina poslije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, najpotrebniji je upravo Hrvatima. Oni sve ove godine nose teret majorizacije, sustavnog oduzimanja političkih i nacionalnih prava. A i dalje u najvećoj mjeri grade i vole BiH. Tko ne vjeruje nek' prođe selima i gradovima u kojima su Hrvati većina, u kojima drže ključne pozicije vlasti. Za koji mjesec i sredinama u kojima su vratili načelničke pozicije i grade mjesto za sve. Neka to bude recept po kojemu se može i mora graditi i izgraditi BiH po mjeri svih njezinih naroda i građana, u kojoj ima mjesta za sve, u kojoj jedni drugima ne biramo političke predstavnike, na zločine gledamo jednakim očima, dajemo šansu svima. I da iduću godišnjicu potpisivanja Daytona obilježimo uz konstataciju, bio jednom jedan sporazum koji nam je donio mir, ali ne i stabilnost, ne i europsku perspektivu koja svidjelo se to nekima ili ne, podrazumijeva i načelo legitimnog predstavljanja.
M.Perić/artinfo.ba
