Iz Bosne i Hercegovine masovno odlaze ne samo pojedinci, nego čitave obitelji. Ni stručnjaci nisu optimisti kad se radi o poboljšanju gospodarskog stanja. A u politici vide još goru situaciju.
“Da je političko-ekonomska situacija u Bosni i Hercegovini ‘normalna’, gradio bi svoju karijeru u ovoj zemlji.” Ovako, čest je gost Goethe instituta gdje intenzivno uči njemački jezik spremajući se za odlazak u „obećanu zemlju”, rekao je 35-godišnji V.T. jedan od najperspektivnijih snimatelja tona u jednoj medijskoj kući u Bosni i Hercegovini.
„Godinama ovdje nema pomaka… Političari se ponašaju po prokušanom receptu ‘zavadi pa vladaj’ i to traje još od Dejtonskog sporazuma. Nisam spreman provesti ostatak života čekajući ‘konačni dogovor’ nacionalnih vođa. O odlasku iz BiH donedavno sam razmišljao samo zbog ekonomskih razloga i zbog toga što se ovdje ne cijene stručnost i profesionalno iskustvo, već politička podobnost i rodbinske veze. Međutim, posljednjih nekoliko mjeseci sve je složenije i politički i sigurnosno“, kaže V.T. za Deutsche Welle.
Mnogi kritičari tvrde kako je BiH još od Dejtona u stalnoj političkoj krizi „promjenjivog intenziteta” i kako je odlazak radno sposobnih ljudi iz ove zemlje uobičajena pojava od kraja rata. Sarajevski novinar Mustafa Karahmet potvrđuje kako se sve više osjeća i politički pritisak i nesigurnost što uvelike doprinosi odluci ljudi otići iz BiH.
„Stanje u Bosni i Hercegovini je trenutno takvo da ljudima ne pruža nikakvu perspektivu planiranja budućnosti na ovim prostorima. Vlada nije formirana niti devet mjeseci nakon izbora i nema naznaka da bi se to moglo dogoditi prije jeseni”, kaže Karahmet.
Prosvjednica u Sarajevu jasno pokazuje, što su jedino ostavili mladima njihovi političari i vlada.
Opet se čuju nacionalističke parole
Službenici međunarodnih organizacija tvrde i kako oštra nacionalistička retorika doprinosi odlasku ljudi iz BiH. Glasnogovornica Ureda visokog predstavnika u BiH Ljiljana Radetić je i nedavno, nakon najave formiranja pričuvnih policijskih snaga u Republici Srpskoj izjavila kako „neće biti rata”, ali priznaje kako negativna retorika i međusobne optužbe političara „doprinose egzodusu ljudi i odvraćanju stranih investitora”.
Peter Hurrelbrink, direktor njemačke Zaklade Friedrich-Ebert za BiH smatra „neodgovorne” te „špekulacije o mogućem novom ratu u BiH””, bez obzira na to šire li ih mediji ili političari. Hurrelbrink misli kako već nacionalistička retorika odvlači pažnju od stvarnih problema, među kojima je „migracija desetina tisuća prije svega mladih ljudi”.
Banjalučki sociolog Ivan Šijaković smatra da su glavni razlozi odlaska ljudi iz BiH stalni politički sukobi.
„Stranke su zavladale društvenim prostorom, nema mjesta za bilo kakve druge aktivnosti slobodnog građanskog okupljanja i inicijative. Koriste se stare metode zavađanja građana na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Prije svega stranke SDA, HDZ i SNSD jedna drugu potiču na ekscese kako bi homogenizirale građane i održavale društveni konflikt na nacionalnoj osnovi. Građani, posebno mladi i obrazovani, ne žele to trpjeti i taj život u neizvjesnosti. Zato sebi i djeci žele osigurati život u politički stabilnom okruženju sa većom socijalnom i pravnom sigurnošću”, kaže profesor Šijaković.
Rast iz snova – kako bi se uopće nešto osjetilo
Ekonomski, ljudi iz BiH odlaze zbog niske stope gospodarskog rasta, smatra ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić
„Rast je prosječno oko 3%, što je nedovoljno da običan čovjek, radnik, vidi značajniji napredak i shodno tome perspektivu. Ovaj rast sa BDP-om od oko 4.500 eura po glavi stanovnika (jedino je u regiji manje u Albaniji i Kosovu) znači višegodišnju takozvanu zarobljenu ekonomiju građana u sistemu niskih nadnica, male ponude novih poslova, nedostatka investicija, radova na infrastrukturi… I tako dalje. Dakle nedostatka općeg boljitka njihovog života”, kaže Čavalić.
Kako bi građani osjetili promjenu sa ovim BDP-om, stopa gospodarskog rasta bi barem tri godine trebale biti od 6% do 10%. A to nije jedini pokazatelj koji govori kako je Bosna i Hercegovina na koljenima: „Službena stopa nezaposlenosti iznosi oko 34%, dok je anketna, dakle stopa na temelju istraživanja statističkih zavoda 18%.”
Zakon spojenih posuda…
Procjenjuje se kako je u Bosni i Hercegovini oko 420.000 nezaposlenih i oko 820.000 zaposlenih. Točno je kako broj nezaposlenih pada, ali uglavnom zbog odlaska radnika iz BiH. Svaki mjesec se sa evidencija zavoda za zapošljavanje brišu nezaposleni zapravo iz tog razloga. Vlada često to ističe kao uspjeh jer je manje nezaposlenih. Visoka stopa nezaposlenosti, uz prosječne neto plaće od oko 450 eura (u realnom sektoru, odnosno proizvodnji taj je prosjek manji i iznosi oko 300 eura), posljedica je nefunkcionalnog tržišta rada i visokog fiskalnog opterećenja na rad.
„Prosječna bruto plaća u BiH u 2019. godini iznosi nešto više od 700 eura. Pokušaj reformi ovih područja slijedom Reformske agende je – propao. Ukoliko fiskalno opteretite rad i ne dozvolite mu da se to manifestira institucionalno, onda će rad tj. radnici prirodno težiti promjeni svog stanja što znači mjesta boravka. Upravo se to i dešava shodno otvaranju EU granica odnosno liberalizaciji kretanja rada iz Bosne i Hercegovine prema EU”, kaže Admir Čavalić
Liberalizacijom se povećao izvoz robe, ali i radnika iz BiH u EU, no Čavalić upozorava da ovo nije posljednji val odlaska. On očekuje kako će većom europskom integracijom uslijediti još veći egzodus.
Procjenjuje se kako je samo od početka ove godine BiH napustilo oko 30.000 građana. Prema podacima nevladinih organizacija koje se pozivaju na izvore iz Ministarstva civilnih poslova BiH, u posljednjih pet godina ovu zemlju je napustilo oko 178.000 građana. Prema njemačkom statističkom uredu iz Wiesbadena Destatis Nezavisne novine objavljuju kako se Bosna i Hercegovina uzdigla na treće mjesto po broju useljenika u Njemačku, odmah iza dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta – Indije i Kine. 2018. godine iz BiH se u Njemačku uselilo oko 22.000 ljudi.
Izvor: poskok.info.
