Gledajući i čitajući bošnjačke medije, prateći društvene mreže… i kada vidite tko se sve „propinje na zadnje noge“, koji su to likovi, dvolični ljudi, lažovi, prljavi igrači, još prljaviji političari…, jednostavno „glava boli“ i navire pitanje – gdje to i s kim to živimo?
Piše: Zvonimir Čilić/ Vitez.info
Digla se bošnjačka „kuka i motika“, propinju se na „zadnje noge“ bošnjački političari, bez obzira na stranačku pripadnost, zbog odlikovanja gardijskih brigada i postrojbe Specijalne policije HVO-a u povodu dvadesetpete godišnjice vojno-redarstvene akcije „Oluja“.
Jer, kako je rečeno, tim odlikovanjima konačno se i u Republici Hrvatskoj, u povijesni kontekst stavljaju i postrojbe HVO-a, tamo gdje im je i mjesto, kada je u pitanju obrana i oslobađanje Republike Hrvatske od okupacije više od trećine Hrvatske od strane paravojnih srpskih snaga i tzv. JNA.
No, ne treba zaboraviti da se u okviru ove i prethodnih akcija HV-a i HVO-a deblokirani opkoljeni Bihać i njegovo šire područje od srpskih snaga, gdje je u najvećem broju, vojnicima i bošnjačkim civilima, prijetila nova tragedija, nova Srebrenica.
Istina, ne označava se problemom odlikovanja određenih postrojbi HVO-a (mada i taj jed u njima tinja), problem je, naime, tek general Zlatan Mijo Jelić koji je u svojstvu zapovjednika Postrojbe Specijalne postrojbe vojne policije HVO-a od predsjednika Hrvatske primio odličje.
Gledajući i čitajući bošnjačke medije, prateći društvene mreže… i kada vidite tko se sve „propinje na zadnje noge“, koji su to likovi, dvolični ljudi, lažovi, prljavi igrači, još prljaviji političari…, jednostavno „glava boli“ i navire pitanje – gdje to i s kim to živimo? A onda sam od sebe stiže i odgovor – Živimo u svojoj Bosni (i Hercegovini, naravno), za koju smo se borili, krv prolijevali, ginuli…, koju neizmjerno volimo…, tako je bilo, tako je sada i tako će biti i ubuduće. I „neka pati komu smeta“!
Javi se, recimo, antifašist (?) Nermin Nikšić, lider SDP-a i grmi li, grmi, na predsjednika Milanovića („izdao je on SDP“) zbog dodjele odlikovanja generalu HVO-a, Zlatanu Miji Jeliću. Kaže vrli SDP-ovac kako je tom gestom „Milanović pljusnuo šamar Bosni i Hercegovini“, te da ta gesta predstavlja „uvredu ideji antifašizma (kojeg antifašizma, moj Nikšiću op.a.), pravdi i jednakosti svih građana neovisno o njihovoj etničkoj pripadnosti…“ I to, uz ostalo, govori borac za ravnopravnost naroda u BiH, Nermin Nikšić bivši predsjednik Federacije BiH kada je odigrao presudnu ulogu u „otimanju“ Hrvatima izborima stečena prava na prava na dio vlasti u Federaciji u vrijeme „lopovske“ tzv. „Platforme“.
No da bi čitatelji shvatili zašto ovdje spominjemo lika, „antifašistu“ Nermina Nikšića, podsjetit ćemo da je u vrijeme rata bio pomoćnik komandantima za moral 7. i 43 brigade Armije BiH. Ne treba zaboraviti da se uz riječi pomoćnik zapovjednika za moral, dodaje i prefiks „moralist“. Kako to lijepo zvuči?. A baš nikada od „moralista i antifašista“ nismo čuli, pročitali…, da je bilo kada, bilo gdje i bilo što rekao o strašnim zločinima njegove Armije BiH u njegovom rodnom Konjicu. Recimo, mogao je bar nešto reći o logoru za Hrvate i Srbe u Musali, o nasilnom uzimanju krvi od zarobljenika i zatočenika (Hrvata i Srbva…) E moj Nikšiću, zamjeniče zapovjednika brigada za moral… E moj moralisto!!!
Veliki moralist Željko Komšić naglašava kako je Milanovićev potez (dodjela odlikovanja op.a.) „sa stanovišta morala povlačenje potpuno pogrešnog poteza“, te da je (Milanović op.a) takvim potezom „razočarao i uvrijedio brojne građane Bosne i hercegovine“. Vrijedi li, poslije svega što je u proteklim godinama „nadrobio“, Komšićeve kojekakve, pa i ove, opservacije, njegova mišljenja i stajališta uopće komentirati? Možemo jedino podsjetiti na staru narodnu poslovicu: Tko o čemu – kurva o (moralu) poštenju.. Da ne zaboravim, jedan mi je prijatelj, kada sam mu rekao što ću pisati, dobronamjerno i ozbiljno zabrinut rekao: „Nemoj spominjati Komšića, srušit će nam Pelješki most“!
Što reći za bošnjačkog (prvog, drugi je Željko Komšić op.a.) člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Šefik Džaferović, koji kaže kako bi (je) „odlikovanje Mije Jelića bilo ponižavanje Bosne i Hercegovine. Međutim, neki već odavno govore kako je upravo njegov izbor za člana Predsjedništva poniženje za BiH, ili je bolje reći, za bošnjački narod. Nećemo, u ovom kontekstu, citirati donedavnog ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, Fahrudina Radončića što je rekao o Šefiku Džaferoviću. No, upitat ćemo bošnjačkog političkog poglavara tko i zašto Hrvatima „napuni“ KPD (kazneno popravni dom) i Muzičku školu u Zenici? Tko ih je, i zašto, u tim logorima, ponižavao, tukao, zlostavljao…? Tko progna Srbe, tko progna više od 15 tisuća Hrvata iz Zenice? Tko i zašto? Tko useli u njihove stanove, tko im opljačka kuće, tko ih sruši, zapali…? Jesu li, možda u te stanove useljavali i generali Armije BiH? Pa poštovani (?) članu Predsjedništva BiH, vi bi to trebali i morali znati. Vi ste, naime, u Zenici i na širem području, bili „Bog i batina“. Bili ste načelnik u Centru službe državne bezbjednosti, bili ste sekretar zloglasne Agencije za informiranje i dokumentaciju (AID).
Što bi, što se događalo u Zenici za vrijeme rata? Nikada ni riječi od vas nismo o tomu čuli ili pročitali. Kakvi su to strašni zločini činjeni i ne samo u Zenici, nego i u Lašvi, Kaknju, Zavidovićima, u Vozuči, na Ozrenu gdje ste bili u čestitarskom pohodu s Alijom Izetbegovićem, u posjeti koljačima, pripadnicima postrojbe El mudžahid iz 7. muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH. A tamo je bilo, tvrdi se (i dokumentira) strašnih zločina…, plaćala se odsječena srpska glava, istina manje od kalašnjikova. Jer, lakše je bilo doći do srpske glave nego do kalašnjikova… I mogli bi nabrajati u nedogled… A vi sada govorite o odlikovanju koja će zaslužnim uručiti predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik države članice Europske unije, NATO-a. Znamo da vam je, i ne samo vama, HVO kost u grlu. Pazite se, nemojte se udaviti i nemojte zaboraviti na Referendum održan 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine o samostalnosti države Bosne i Hercegovine. Srbi su Referendum bojkotirali, Hrvati izišli u većem postotku od Muslimana i u postotku dali veći broj glasova ZA. Nemojte zaboraviti selo Ravno („To nije naš rat“), Prolog, „Lipanjske zore“, na zauzimanje vojarni JNA… Nemojte zaboraviti na oslobođeni Kupres, Jajce, Mrkonjić Grad… a ni susret vašeg generala Atifa Dudakovića i našeg Marijana Marekovića u području Okruga Bihać. Nemojte zaboraviti, a čini mi se da jeste,riječi generala Armije BiH Dudakovića koji uz salutiranje kaže: „Dobro nam došli generale, dugo smo vas čekali“. Koga su čekali? Zašto su čekali?
Ovu ćemo priču završiti „usijanom glavom“ Safetom Oručevićem komu je, tako se moglo čuti i pročitati, svojevremeno Alija Izetbegović u amanet ostavio Mostar. Na njegovu žalost taj dar nikako i da preuzme. I nikada ga i neće preuzeti. Oručević je direktor Centra za mir i multietničku suradnju. Možeš misliti…? Koja faca, koja funkcija. Jedan mi Vitežanin reče: „Pazi se, možda ga na tu funkciju postavi UN, faca je on“
Kaže „Oručević silni“ kako Milanović pokazuje da je „nedorastao političar…“ A kad to Safet kaže…? Kaže da je isti kao Mijo Jelić a „znamo da je Jelić provodio politiku Ante Pavelića“. Aferim „glavati gospodine“. Kažu da je Safet vrlo dobar u skokovima sa starog mosta u Mostaru? Na noge? Dobro bi bilo, za njegovo mentalno zdravlje, radi „usijane glave“, bar poneki skok i na glavu!
