U središnjem dnevniku FTV-a sinoć gost je bio novoizabrani ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić. Pričao je o planu rješavanja migrantske krize, a da ništa konkretno nije rekao. Ništa novo, Cikotić je doktorirao šutnju o zločinima nad bugojanskim Hrvatima u proteklih 27 godina koliko je kako sam kaže aktivan na političkoj sceni. I ovog puta ostao je dosljedan sebi. Ni riječi nije rekao o teškim optužbama o likvidaciji hrvatskih zatočenika o kojima odnedavno postoje i ključni dokazi, tijela četvorice nasilno odvedenih. Na kraju razgovora tek sramežljivo pitanje voditeljice dnevnika hoće li novom ministru smetati izostanak potpore dužnosnika HDZ BiH. Naravno da neće, što bi mu smetao, pa on je sve ove godine zaštićena vrsta. Hoće li tako i ostati, ostaje vidjeti.
Evo kratkog podsjećanja na to kako to izgleda kad pravdu umjesto pravosudnih tijela, dijele centri političkih moći, na primjeru odnosa bh. pravosuđa prema zločinima nad bugojanskim Hrvatima. Od kvalifikacije o postojanju Udruženog zločinačkog pothvata do nezakonitog brisanja iz optužnice glavnih aktera zločina kako bi im se omogućio ostanak na političkoj sceni. Tako bi se u najkraćem mogao opisati odnos bh. pravosuđa prema zločinima nad Hrvatima Bugojna i etničkom čišćenju ovog srednjobosanskog grada. Iako je Tužiteljstvo BiH ključan dokaz o zločinima nad Hrvatima Bugojna imalo od travnja 2007. godine kada je u akciji uhićenja Enesa Handžića, pomoćnika načelnika za sigurnost 307. Motorizirane brigade tzv. Armije BiH i Senada Dautovića, ratnog načelnika Stanice javne sigurnosti u Bugojnu, prilikom pretresa kuće Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna pronašlo Mlaćin ratni dnevnik s jasno razrađenim planom etničkog čišćenja, ključnu ulogu u procesima pred bh. pravosuđem umjesto dokaza, odigrali su pritisci bošnjačkog političkog vrha.
Jasno se to vidi i u izjavama i potezima Slavice Terzić, tužiteljice u predmetima ratnih zločina počinjenih nad bugojanskim Hrvatima koja je prije dvije godine otišla u mirovinu, brišući prije toga nezakonito iz optužnice „Dževad Mlaćo i ostali“ ime Selme Cikotića, zapovjednika Operativne grupe Zapad tzv. Armije BiH, prvog u lancu zapovjedne odgovornosti za zločine nad bugojanskih Hrvatima, a koji je nedavno imenovan ministrom sigurnosti BiH. Iznoseći prije desetak godina svoju završnu riječ u procesu „Gasal i ostali“ u kojemu se sudilo upravitelju logora „Stadion“ Nisvetu Gasalu i njegovu zamjeniku Musajbu Kukavici te Senadu Dautoviću, načelniku Stanice javni sigurnosti, Terzićeva je prvi put ratne poteze bošnjačkog političkog i vojnog vrha okarakterizirala kao Udružen zločinački pothvat. „Cilj udruženog zločinačkog pothvata bio je protjerati Hrvate iz Bugojna. Ovo je prvi put da se povlači teza o udruženom zločinačkom pothvatu za ratna događanja u središnjoj Bosni. Uvjerena sam da će sudsko vijeće prihvatiti ovakvu kvalifikaciju jer temelji se na neoborivu i ključnom dokazu, dnevniku Dževada Mlaće», izjavila je tada tužiteljica Slavica Terzić te pojasnila koje to ključne dokaze sadrži dnevnik Dževada Mlaće. «U dnevniku Dževada Mlaće zapisan je plan za sve ono što se kasnije događalo. U njemu su svi odgovori, planiranja, operativni plan događanja u Bugojnu u ratnom razdoblju. U ovom dnevniku su svi odgovori koji su potrebni ovom vijeću, ovdje su posložene sve radnje i sve osmišljene ideje velikih i malih riba». Tako je prije desetak godina govorila tužiteljica koja je predvodila tim za istrage o zločinima nad Hrvatima Bugojna državnog Tužiteljstva. Sudsko vijeće odbacilo je tezu o postojanju bošnjačkog UZP-a u Bugojnu, a da se to dogodilo pod pritiskom bošnjačkog političkog vrha, prije svih SDA, dokazuje i potez tužiteljice Terzić pred odlazak u mirovinu. Mimo zakona i bez suglasnosti svjedoka Tužiteljstva, 51-og bugojanskog Hrvata, tužiteljica briše iz optužnice Selmu Cikotića te mu tako omogućuje ostanak na političkoj sceni kao kadra SDA.
Očitim pritiscima na pravosuđe SDA se izborila da Cikotić ponovno bude ministar ali im nije uspjelo spriječiti izlazak na vidjelo novih dokaza protiv novoimenovanog ministra sigurnosti BiH. Dok su ga imenovani, na Rostovu su pronađena tijela tri, a sutradan i četvrtog hrvatskog zatočenika bugojanskih logora o čijoj su sudbini odlučili Cikotić i Mlaćo. Vezanih ruku s tragovima metka na potiljku i iskaznicom Međunarodnog crvenog križa, zemlja je otkrila tijela četiri žrtve iz skupine o 19 nasilno odvedenih logoraša iz logora tzv. Armije BiH te tako bh. pravosuđu ponudila nove neoborive dokaze zločina kao dijela bošnjačkog udruženog zločinačkog pothvata. Tijela žrtava koja će uskoro biti identificirana dokaz su koji se ne može tek tako spremiti u ladicu, poput Mlaćinog ratnog dnevnika, dokaz je to koji vali za pravdom i istinom. „Ukoliko se bh. pravosuđe i nakon pronalaska tijela četvorice naših nasilno odvedenih logoraša, uz brojne dokaze koje ima već godinama, i ovog puta ogluši i ne procesuira odgovorne, prije svih Mlaću i Cikotića, onda je jasno da je hrvatski narod u BiH narod drugog reda, narod za kojeg nema pravde i čije je pripadnike dopušteno ubijati, uz jasnu poruku da ubojice i nalogodavce umjesto kazne očekuje nagrada“, poručili su iz Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata HVO HB Bugojna na naš upit što očekuju nakon završenih ekshumacija na lokalitetu Rostova.
AP/artinfo.ba
