Odavno već sarajevska politika ne krije kakvu politiku vodi niti da silom otima političke pozicije namijenjene za političko predstavljanje hrvatskoga i, manjim dijelom, srpskog naroda. Svjedoči tomu i nedavni intervju predsjednika SDA Bakira Izetbegovića jednoj lokalnoj televiziji u kojoj on kaže kako HDZ BiH i Dragan Čović trebaju opustiti Bošnjake kako bi onda Bošnjaci zauzvrat dali „koncesije“ Hrvatima, odnosno prestali im nametati članove Predsjedništva i uzurpirati pozicije u domovima naroda.

Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

U tako malo riječi rečena je zapravo sva srž hrvatsko-bošnjačkih problema u BiH, ali i ukupnih političkih problema naše zemlje. Politički problemi u BiH često se čine vrlo kompliciranima. Naizgled, ne zna se tko koga tu vuče za nos, niti se zna tko koga vara. No, to je samo privid.

Svi problemi Bosne i Hercegovine proistječu iz toga što se ne poštuje u Daytonu utvrđeni balans moći između tri suverena naroda koja su istovremeno i tvorbeni narodi Bosne i Hercegovine ali i njeni građani. Nije dakle, „teritorij“ nositelj suvereniteta, kako to često podvaljuju iz određenih političkih krugova u Sarajevu, nego su nositelji konstitutivni (tvorbeni) narodi Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Oni su ujedno i građani Bosne i Hercegovine. To je potvrđeno i posljednjim popisom stanovništva, to piše i u Ustavu BiH a to je i ZAVNOBiH-ska formula naše zemlje.

Onog trenutka kad se takav balans krene narušavati, u pitanje se dovodi sama država Bosna i Hercegovina.

Stoga je posebno opasno danas, kad imamo otvorene i neskrivene separatističke tendencije srpskog faktora u BiH, da bošnjačka strana i dalje pretendira uzurpirati hrvatske pozicije u vlasti. Takvim pristupom se uzdrmava same temelje Bosne i Hercegovine, odnosno kod ogromnog dijela njenog stanovništva se postavlja pitanje – čemu ovakva država?

No, pravo je pitanje želi li uopće sarajevska, bošnjačka politička elita Bosnu i Hercegovinu na koju pravo jednako polažu sva tri naroda?

Iako deklarativno tvrde kako upravo takvu BiH žele, njihova djela nam pokazuju i dokazuju suprotno. Kad Izetbegović kaže da Hrvati trebaju odobrovoljiti Bošnjake, koji će im onda dati dio njihovih zajamčenih prava koja im svakako pripadaju, onda je jasno da tu nema želje za izgradnjom zajedničke, funkcionalne države.

Zamislite da vam netko ukrade auto i onda kaže, ako me odobrovoljite ja ću vam vratiti dvije gume od vašeg auta.

Upravo tako Izetbegović doživljava Bosnu i Hercegovinu – kao vlastito begovsko imanje na kojem on odlučuje što će komu od raje dati.

No, nije problem što Izetbegović i SDA tako gledaju na državu BiH. Problem je što je ostatak bošnjačke/sarajevske političke scene još radikalniji u takvoj viziji države.

To pak ima i praktične posljedice po državu.

S obzirom na to da je u svim dokumentima kojima je država BiH formirana ugrađena konstitutivnost naroda Hrvata, Srba i Bošnjaka, te da tu odredbu Sarajevo ne poštuje, onda dolazi do devalvacije svih zakona i ustava u državi. Na taj se način izravno potiče bezakonje što i imamo na svakom koraku u praktičnom životu u BiH.

Danas je Ustav BiH gotovo pa potpuno beznačajan dokument kao i izborni zakon i niz drugih zakona. Pojednostavljeno rečeno, ako Izetbegović može nepoštovati Ustav BiH, onda nitko ne treba poštovati nikakav zakon.

Nakon svega, nitko se ne treba pitati zašto je BiH nefunkcionalna i zašto „ne možemo postati normalnom državom“.

Srpska politička elita otvoreno ne želi BiH, bošnjačka elita tajno ne želi BiH, dok je hrvatska elita stiješnjena između ta dva ekstrema i malo toga samostalno može učiniti.

Na takvim se osnovama ne može graditi ni društvo ni država.

Dok god u BiH netko nekomu nešto daje – ovdje neće biti napretka, nego ćemo se nastaviti valjati blatu.

Hrvatski narod, kao i druga dva naroda, svoja prava crpi iz Ustava BiH a ne iz Bakira Izetbegovića. Konstitutivni narodi moraju moći nesmetano izabrati svoje političke predstavnike ako se želi da BiH profunkcionira.

Netko bi to trebao objasniti predsjedniku SDA.