Nadbiskup vrhbosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevnik.ba govori posljedicama hajke koja se u podigla u Sarajevu povodom održavanja svete mise za žrtve Bleiburga, "antifašističkim" prosvjedima, ulozi medija u podizanju hajke, NDH i ustaškim zločinima, kao i o zločinima komunista, položaju katolika u Sarajevu i drugim temama.
Kako se osjećate nakon svega što se dogodilo u Sarajevu zbog služenja svete mise za žrtve Bleiburga? Osjećate li se sigurni?
Teško je opisati osjećaje koje nosim, radi boli koju su mi nanijeli, ali me još više boli što su to prenijeli na ulicu i odjednom je svaki Hrvat katolik ustaša, fašista i od najviših dužnosnika proglašeni su neprijatelji. To je ono što me zabrinjava. Ja sam dovoljno živio i svoje snage trošio. Nemam strah, jedino se Boga bojim a nikoga na ovoj zemlji.
Jeste li očekivali da će Vam se to dogoditi u Sarajevu, gradu u kojem ste proveli rat, u koji su dolazili poglavari Katoličke crkve kako bi slali poruke mira, i iz kojeg se na svoj način borite očuvati državnost Bosne i Hercegovine?
Nisam očekivao jer nisam ni planirao to slaviti u Sarajevu nego u Bleiburgu, kada sam preuzeo mandat od biskup na zasjedanju 2. ožujka 2020. To se u javnosti znalo ali se na to nije reagiralo sve dok se nisu izbori najavljeni. Tada su iskoristili blokadu radi koje nisam mogao poći u Bleiburg, pa su iskonstruirali hajku na ustaštvo i fašizam, s čime ja nemam ništa zajedničko. Dobro im je došla moja osoba i Crkva katolička da iskale svoj bijes i tako zadobiju birače, ili je možda važno skrenuti hajku s kriminala o kojem se počelo javno natezati. Bojim se da je i moj grijeh što sam se borio za državnost BiH, a oni imaju druge namjere?
Jesu li prosvjedi bili "antifašistički" kako se to pokušava prikazati u dijelu javnosti?
Ne znam u čemu je to bio antifašizam, kada sam ja molio za sve žrtve rata i poraća. Jednostavno nisu htjeli čuti poruku, koju sam napisao prije nego su započeli hajku. Nisam htio poruku s Mise opteretiti s hajkom i linčom. Ne znam je li antifašizam raspirivanje mržnje i prijetnje na razne načine i uvrede. Je li to antifašizam kojega su s najvišeg vrha pohvalili a druge neprijateljima proglasili?
Kako komentirate ulogu značajnijeg dijela medija koji su održavanje svete mise označili kao "ustaški skup" a što je kasnije i prihvatio značajan dio sarajevocentrične javnosti?
Jasno je da mediji kreiraju javno mnijenje. Veliki dio nije stvar razmotrio, nego je išao kako očekuju oni koji ih plaćaju....Žao mi je da su bez suda osudili i toliko brutalnosti navukli. Nemam više povjerenja u neke medijske kuće, jer izjavu su izvrtali i time vrijeđali istinu. Iskreno cijenim medijsku djelatnost jer oni služe čovjeku u prenošenju istine, ali ako se služi neistinom ili poluistinom, tada truju javnost.
Crkvu i Vas osobno se optužilo da "rehabilitirate" ustaštvo i NDH. Kakav je Vaš stav o NDH, ustašama i njihovim zločinima?
Ja nisam živo tada kada je vladala NDH. O njoj se u komunizmu govorilo samo najgore. Kada su u pitanju zločini, ni jedan se zločin ne može i ne smije braniti. Treba ga osuditi i odstojanje uzeti. Isto tako ni jedan se zločin zločinom ne brani niti pobjeđuje. To je vrlo zlobna podvala koju su huškački iskonstruirali. Razumijem bol onih koji su pretrpili te zločine. Ali ne razumijem da ne vide toliku bol jer su doživjeli zločine toliki nakon svršetka rata i to bez suđenja i na jedan brutalan način. Prepuštam ljudima od struke da se napokon ispita ta stvarnost o kojoj se ne smije govoriti i ukazivati, jer si odmah ustaša i fašista.
Sarajevom su protekloga vikenda paradirali prosvjednici s jugoslovenskim zastavama i komunističkim petokrakama. Jesu li to stvarni antifašisti i kakav je vaš stav prema komunizmu?
Da li je to antifašizam neka prosudi objektivo gledanje pogotovo na temelju rezolucija EU. A što se tiče komunizma, nosim rane iz tog doba. Sada o tome govoriti, samo bih još više razjario ovu huškačku masu. Nije radi mene, nego radi ovih ljudi koji su uspjeli preživjeti i opstati u Sarajevu.
Kako komentirate reakciju Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice na održavanje svete Mise.
Mi smo u našim krugovima vjerskih poglavara dogovorili da ćemo prvo komunicirati direktno, a onda u medijima. Ovdje odajem priznanje efendiji Kavazoviću koji je u ovom Ramazanskom postu vjernički progovorio. Gospodin Mitropolita je iznenadio svojim stavom. Možda bi nam bolje bilo da svatko svoje dvorište očisti a smeće ne baca u tuđe.
Jesu li oni koji su kritizirali odražavanje svete Mise za žrtve Bleiburga uopće shvatili što je zapravo sveta Misa i što znači kad netko pokušava zabraniti njeno održavanje?
Nažalost, u ovoj zemlji se ne zna drugačije razmišljati osim politiziranja. Tu ne postoje druge vrednote. Posebno dimenzija duhovnosti je utoliko prihvaćena ukoliko služi politici. I mediji kada pred blagdane prave intervjue, ne znaju drugo pitati nego samo o politici. A onda napadaju što se crkva petlja u politiku. Ovdje je duboko povrijeđen Zakon o vjerskim pravima i slobodama koje su oni u parlamentu izglasali ali ga ne provode. Pojedini ministri na svoju ruku prekrajaju taj zakon. U državi u kojoj se donose zakoni koje oni sami ne poštuju, osuđena je na urušavanje.
Nakon svega, kako se danas osjećaju katolici u Sarajevu? Je li puk zbog cijele ove hajke možda u strahu ispovijedati svoju katoličku vjeru?
Prođite ulicama kada za vjernicima ili časnim sestrama i svećenicima dobacuju: ustaša, fašista. Kako bi se osjećali? Na pojedinim šalterima kada iz karte identiteta prepoznaju tko je direktno pitaju: što vi još ovdje radite? Ne smiju to spomenuti vjernici u javnosti, odmah će vikati kako to nije istina itd. Zato sam rekao da me boli što u javnosti govore o multietničkom i multireligioznom gradu, a vidimo kako uz blagoslov međunarodne zajednice to se provodi. Neka bude na obraz onima koji "izgrađuju mir" u BiH na takav način!
Dnevnik.ba/Jurica Gudelj