Ni 25 godina nakon prestanka oružanih sukoba, u BiH nema trajnog mira. Jedina smo europska zemlja koja nije donijela vlastiti Ustav, a sve su slabiji pokušaji da konačno skinemo sa sebe „luđačku košulju“ skrojenu u Daytonu. Dok mladi i obrazovani odlaze, BiH tapka u mjestu nesposobna napraviti bilo kakav značajan iskorak pa tako i onaj ka ekonomskom napretku. A imamo i sposobnih poduzetnika, vrhunskih stručnjaka u svim oblastima. Što nas to koči sve ove godine?! Prošlost s kojom se nikad nismo suočili na jedan civilizacijski način, nesposobni priznati da žrtva uvijek žrtva, a zločinac, zločinac ma kojem narodu pripadao! Kao nikad dosad svima koji žele vidjeti to je postalo kristalno jasno upravo ovih dana kada su bošnjačke političke elite predvođene Bakirom Izetbegovićem i SDA-ovim slugom odanim Željkom Komšićem, odlučile nakon političkih prava, Hrvatima u BiH, mahom katolicima, oduzeti i vjerska prava. Cijela svita bošnjačkih političara i „intelektualaca“ pod jeftinom i prozirnom maskom borbe protiv antifašizma dala je sebi za pravo određivati za koga će se katolici moliti, nedopustivo se miješajući u stvari jedne vjerske zajednice. Treba li kardinal Puljić od Izetbegovića i Komšića tražiti dozvolu za svaku misu ubuduće? Kardinala ne treba žaliti jer njegovi su to dragi gosti, ali je nedopustivo da poglavar jedne vjerske zajednice od svjetovnih vlasti, a neke od njih još i nemaju legitimitet naroda, traži dozvolu za služenje obreda i „amanovanje“ nakane za koju će se moliti. Nezabilježeno je to i u najcrnja doba komunističke diktature.
Cijela hajka protiv mise za duše nevinih žrtava u Bleiburgu dobiva smisao jedino u kontekstu uspostave neobošnjačkog totalitarnog režima u BiH. Režima kojeg povijesne činjenice ne zanimaju, režima spremnog pogaziti i žrtve iz vlastitog naroda radi postizanja višeg cilja. Režim je to koji ne želi priznati da su se komunisti na Beiburškom polju okrutno obračunali sa ženama i djecom, da se žrtve nisu birale, da je među njima najmanje bilo Ustaša. Čak i da jest Ustašama je kao i svim pripadnicima poraženih vojski nakon sloma nacizma trebalo suditi. Trenutak zaslijepljenosti mržnjom potpuno je izjednačio nacizam i komunizam jer i u ime i jednog i drugog režima ubijani su nevini. Stotine tisuća njih. Molitva za duše žrtava vjerski je čin kojeg nitko nema pravo spriječiti. Svaki takav pokušaj uz negiranje jednih, a veličanje drugih žrtava je zločin. No, za one koji ga čine u ovom konkretnom slučaju to nije ništa novo. Isti tretman u bošnjačkoj javnosti i medijima imaju i hrvatske žrtve Domovinskog rata. Osmero djece ubijene ratne 93. u Vitezu za bošnjačke političare i medije nisu žrtve. Ona za njih ne postoje. Ali zato očekuju da se svi klanjamo žrtvama Ahmića. Sve dok se na ljudski i civilizacijski način ne suočimo s prošlošću i priznamo žrtvi da je žrtva, a zločincu da je zločinac, bez obzira kojem narodu pripadali, nemamo pravo pričati o suživotu, toleranciji, boljoj budućnosti. Crni oblak fašizma koji se ovih dana nadvio nad glavnim gradom BiH ne može se razići sve dok Sarajevo ponovno ne postane grad i Hrvata i Srba, grad nad kojim ekskluzivitet nemaju samo odabrane bošnjačke elite koje su metodama uspostave novog totalitarnog režima nadmašile čak i onaj srušen početkom 90-tih.
A kad ga već spominjemo nije zgoreg podsjetiti da je Europski parlament 19. rujna 2019. usvojio rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe “, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”. Ovom je Rezolucijom Europski parlament pozvao “sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim”. I mi bi postali članicom Europske unije zar ne? Dok zatvaramo oči pred komunističkim zločinima i negiramo žrtve ovog totalitarnog režima to je nemoguće. Europske integracije za Izetbegovića i Komšića samo su paravan za uspostavu neobošnjačkog totalitarnog režima u BiH koji je počeo oduzimanjem političkih, a završava gaženjem vjerskih prava Hrvata u BiH.
M. Perić/artinfo.ba
