Izbijanjem pandemije virusa COVID-19 većina kompanija kako u javnom tako i privatnom vlasništvu našla se pred ozbiljnom opasnošću za opstanak i ekonomskom krizom. Centar civilne zaštite FBIH donio je niz odluka kojima su zabranili rad određenim subjektima u prevenciji i borbi protiv covid-19 počevši od 16.03.2020. godine. Na prve znakove krize uprave kompanija kao i vlasnici počeli su donositi niz mjera putem kojih su pokušali spriječiti krizu nepopularnim mjerama. Prva mjera privatnih i javnih pravnih subjekata je bila otkazivanje ugovora o radu zaposlenim. Zadržavanje minimalnog broja radnika, a sve iz više sile i ekonomskih razloga.
A šta kaže zakon o radu FBIH:
Program zbrinjavanja viška radnika Član 109. Poslodavac koji zapošljava više od 30 radnika, a koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o radu najmanje petorici radnika, dužan je da se konsultira sa vijećem zaposlenika i sindikatom.
Poslodavac je obavezan da se konsultira sa vijećem zaposlenika i sindikatom i to striktno navodi član 110. zakona o radu FBiH. Konsultiranje moraja biti u pisanoj formi i započinje najmanje 30 dana prije davanja obavijesti o otkazu radnicima na koje se odnosi. Poslodavac akt konsultiranja dostavlja vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka konsultiranja a sadrži:
– razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
– broj, kategoriju i spol radnika za čije je ugovore predviđen otkaz;
– mjere za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje radnika na drugo radno mjesto kod istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skraćivanje radnog vremena);
– mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći radnicima da nađu zaposlenje kod drugog poslodavca;
– mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalifikacije radnika radi zapošljavanja kod drugog poslodavca.
Također u tački 110. Zakona o radu FBIH stav 3. navodi se da:
– Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 109. ovog zakona, poslodavac namjerava da zaposli radnike sa istim kvalifikacijama i stepenom stručne spreme ili na istom radnom mjestu, prije zapošljavanja drugih lica dužan je ponuditi zaposlenje onim radnicima čiji su ugovori o radu otkazani.
Bitno je istaći da se ovo ne odnosi na prestanak ugovora o radu po drugom osnovu, npr. protekom vremena na koji su zaključeni.
Poslodavci su počeli sa obračunom plata za mart mjesec 2020. godine, ali retroaktivno smanjenjem osnovice plate, uskraćivanje plaćanja noćnog rada, prekovremenog rada pravdajući ove mjere, ukidanjem toplog obroka, mjerama da se očuvaju radna mjesta.
Ovde ćemo se pozvati na član 119. odnosno na pravo sudjelovanja radnika u odlučivanju preko vijeća zaposlenika koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti njihovih prava i interesa ili putem sindikata. Sindikat ima obaveze i ovlaštenja koja se odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom. Ovde moramo i napomenuti da su prve naredbe o zabrani rada pojedinim subjektima od strane civilne zaštite počele od 16.03.2020.godine.
Radnik ima pravo na naknadu plate u slučaju više sile što se i navodu u članu 81. Zakona o radu FBIH stav 3. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog okolnosti za koje radnik nije kriv (viša sila, privremeni zastoj u proizvodnji i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Ovde se također trebamo pozvati na član 76. Zakona o radu FBIH u kojem se navodi da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad i noćni rad, te za rad na dan sedmičnog odmora, praznika ili nekog drugog dana za koji je zakonom određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
A član 38. Zakona o radu FBIH definiše prekovremeni rad u slučaju više sile kao obavezu radnika da na zahtjev poslodavca obavezan da radi duže od punog radnog vremena a najviše 8 sati sedmično. Ako prekovremeni rad radnika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od 10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obavještava nadležnu inspekciju rada.
Član 55. Zakona o radu FBIH navodi u stavu 3. da radnik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po život i zdravlje zbog toga što nisu provedene mjere zaštite predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i o tome je dužan odmah obavijestiti poslodavca i nadležnu inspekciju rada. U stavu 4. se navodi da radnik koji odbije da radi iz razloga navedenih u stavu 3. ovog člana ima pravo na naknadu plaće kao da je radio, a za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere predviđene propisima o sigurnosti i zdravlju na radu i drugim propisima, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće poslove.
Kao zaključak bitno je istaći sljedeće:
1. Poslodavci su dužni radnicima koji rade obezbijediti sigurne uslove za obavljanje poslova, u protivnom radnik ima pravo da odbije da radi.
2. Radnici imaju pravo na za dane koje rade i na naknadu za topli obrok
3. Radnici imaju pravo i na prekovremeni rad
4. Poslodavci ne mogu retroaktivno donositi odluke kojima se umanjuju prava radnika za prethodne mjesece, već se iste mogu donositi i primjenjivati od dana donošenja
Preuzeto sa RLO /poduzetna.ba