Ni Srbi ni Hrvati, već upravo oni koji žele BiH po mjeri većinskog naroda glavni su krivci za sve poslijeratne krize..
Milorad Dodik zaprijetio je izlaskom Republike Srpske iz BiH jer vlasnik zemljišta u ovom entitetu nije RS već BiH, dok Dragan Čović i dalje inzistira na načelima legitimnog predstavljanja i izmjeni Izbornog zakona koji će osigurati da jedan narod drugom ne bira predstavnike u vlasti. I onda Dodik i Čović sjednu i otvoreno kažu kako podržavaju jedan drugog. Čović nema ništa protiv da trojica stranih sudaca u Ustavnom sudu BiH ustupe mjesto sucima iz triju konstitutivnih naroda dok Dodik po tko zna koji put ističe da je načelo legitimnog predstavljanja sasvim opravdano. „Nećemo popustiti ni jednim ni drugima“, odgovara Bakir Izetbegović, Hrvatima ćemo i dalje birati člana Predsjedništva BiH, Srbe ćemo uz pomoć stranih sudaca preglasavati, jasna je poruka koja se da iščitati iz Izetbegoviće izjave u kojoj su, za one koji žele znati i vidjeti, sadržani uzroci svih poslijeratnih političkih kriza u BiH. Naime, Bakir Izetbegović kao i sve redom bošnjačke te stranke koje se deklariraju građanskim, uz tek par rijetkih izuzetaka, BiH vide kao državu bošnjačkog naroda u kojoj će drugi narodi uživati onoliko prava koliko im oni odrede. Prednost će naravno imati halal Srbi i Hrvati čija mišljenja i stavovi, pa samim time i političko djelovanje, su u službi političkog Sarajeva. Sve koji im stoje na putu ostvarenja tog cilja treba eliminirati, medijski sotonizirati, optužujući ih za sve od rušenje države do fašizma. Uz pomoć medijske mašinerije koja im je na raspolaganju, deklaritati se Hrvatom ili Srbinom bez Bakirovog „halal certifikata“ postaje po život opasno.
Umjesto optuživanja Hrvata i Srba za sve loše u ovoj državi pozabavimo se malo velikobošnjačkom politikom, od rata pa do posljednjih događanja. Bošnjaci su se najprije izborili za ekskluzivisti jedine u svijetu priznate žrtve rata u BiH, ni srpske ni hrvatske žrtve nisu dobile ni približnu satisfakciju zbog stravičnih zločina koji su počinjeni nad pripadnicima ovih naroda u ratu kao i nakon njega. Sjetimo se poslijeratnih ubojstava travničkih Hrvata, povratnika i policajaca koja nikad nisu rasvijetljena, atentata na Jozu Leutara, ubojstva obitelji Anđelić u Konjicu, kreatora i nalogodavaca etničkog čišćenja Bugojna koji još slobodno šetaju ovim gradom dok obitelji vape za istinom o 19 nasilno odvedenih iz bošnjačkih logora, a pod izravnom su zaštitom velikobošnjačke politike. No, Bošnjaci su i dalje najveće žrtve rata! Ni svi islamski teroristi koji su se kalili u BiH te poslije demonstrirali stečena iskustva po svijetu, nisu pokvarili sliku „žrtve“ koju Bošnjaci pomno njeguju. Uz pomoć visokih predstavnika velikobošnjačka politika godinama doslovno otima prava hrvatskom narodu u BiH u Federaciji BiH, bira ovom narodu člana Predsjedništva BiH u tri navrata te po svaku cijenu nastoji zadržati sve mehanizme uz pomoć kojih će i dalje gaziti prava malobrojnijim Hrvatima. Po isprobanim receptu „ćevap diplomacije“, većina stranaca koji su na službi u BiH igra kako velikobošnjačka politika kaže. Svjesno li ne tako idu na ruku stvaranju države po mjeri većinskog Bošnjačkog naroda koji će potom odrediti koliko prava trebaju uživati Hrvati i Srbi. Dotad smo svi građani, doduše mnogi od nas drugog reda jer nemamo Bakirov „halal certifikat“.
I na kraju, pokušajmo prenijeti politička optuživanja na razinu razumljivu običnom čovjeku. Mnogi su od nas imali priliku susresti se s čovjekom kojemu nitko nije dobar, koji sve optužuje, mrzi, a sam čini upravo ono za što druge optužuje, otima, vara i predstavlja se žrtvom. I tako će sve dok ne dobije ono što je u svome mržnjom zatrovanom umu zamislio, priliku da drugima kroji sudbinu, odlučuje o njihovim pravima, prilagođavajući ih svojim potrebama. U odgovoru na pitanje tko je u ovoj priči glavni negativac, sadržan je i odgovor na pitanje tko je glavni krivac za sve poslijeratne krize u BiH, uključujući i ovu najnoviju!
Matija Perić/artinfo.ba
