Vrlo zanimljiv sastanak dogodio se 8. ovoga mjeseca u Beogradu između srbijanskog kneza Aleksandra Vučića, turskog sultana Recepa Erdogana i troglavog Predsjedništva BiH, koje čine lukavi Šefik Džaferović, goropadni Milorad Dodik i ubogi Željko Komšić.
Piše Josip Jović za Slobodnu Dalmaciju.
Razgovaralo se, kako je javno rečeno, o infrastrukturnom (cestovnom, plinskom, željezničkom, električnom) povezivanju Srbije i BiH. Spomenute su autoceste Beograd – (istočno) Sarajevo te Sarajevo – Novi Pazar. Dominirao je prijateljski ton u stilu "ti meni kneže, a ja tebi viteže...".
Miriše na podjelu
Iskazujući svoj interes za mir na Balkanu dok je upravo spremao krvavi pohod na Kurde, miroljubivi je Erdogan uskliknuo: "Dragi prijatelju Vučiću!" Vučić mu je zahvalio za "stabilizirajuću ulogu na Balkanu", ne skrivajući radost što će Srbija biti bolje povezana s Nevesinjem. Svi su odlučni nastaviti započete sastanke i razgovore, već u svibnju u Istanbulu, u Sarajevu i prije.
Prva je pomisao sa strane kako je teško povjerovati da se razgovaralo samo o miru i infrastrukturi (zar bolji partner za to ne bi bili, recimo, Kinezi nego Turci?). Nekako sve miriše na dogovor o razgraničenju i podjeli BiH na srpski i bošnjačko-muslimanski dio. Nedostajao je tu samo Vladimir Putin, ali bi to onda bilo preočito.
U igri bi mogao biti i Sandžak, koji je ničim izazvan spomenuo srbijanski lider. Nedavna Deklaracija SDA koja ide za unitarnim uređenjem države, izgleda, i ne odnosi se na Republiku Srpsku, već samo na ovaj dio koji se zove Federacijom, što je samo nastavak kontinuiteta obespravljivanja hrvatskog naroda. Zato što se Deklaracija, valjda, na njih ne odnosi nije bilo reakcija iz Beograda pa je čak i Dodik bio neobično suzdržan.
Gotov čin
Podozrenje s hrvatske strane izaziva činjenica da na ovom razgovoru nije bilo predstavnika hrvatskog naroda u BiH, jer to Komšić uistinu nije. On se, zapravo, profilirao kao najradikalniji negator hrvatskih interesa i kao ogorčeni protivnik miješanja države Hrvatske u unutarnje stvari BiH. Uostalom, on nije izabran za člana Predsjedništva tek iz inata, već da bi se plan podjele interesa dviju strana bez treće lakše proveo.
Na pomolu je konačno rješenje dugogodišnje bosanskohercegovačke krize. Mogu EU i Amerika biti protiv, ali ako se postigne dogovor u krugu Turska-Rusija-Srbija-Bosna, stvorit će se stanje gotovog čina.
A Hrvati su također pred konačnim rješenjem, iliti pred "endlosung kroatische frage". Moći će izabrati jednu od tri solucije: pretvoriti se u komšiće, odseliti se u Hrvatsku ili u neku od trećih zemalja, možda čak i na Madagaskar.
