Kada beba plače roditeljima srce počne ubrzano raditi, povisuje se tlak, znoje se dlanovi i steže se želudac. Odnosno, aktiviraju nam se instinkti i imamo potrebu zadovoljiti njezine potrebe. Baš zato je tako teško ostaviti bebu da plače jer to ide protiv roditeljskih nagona koji nam pomažu da joj osiguramo ono što joj je potrebno. Bebe čak pola svog dana provedu u suzama samo zato što nema drugog načina da vam daju do znanja kako imaju problem. I dok se od novopečenih mama očekuje da jednostavno znaju što znači dječji plač, u stvarnosti treba i vremena (i strpljenja) da se nauči jezik svakog pojedine vrste plača.
Način komunikacije
Plač je jedini način komunikacije s okolinom u ranoj dobi, posebice prvih šest mjeseci, kojim izražava glad, žeđ, bol, osjećaj osamljenosti, pospanost. Ne poznavanje nijansi plača neiskusne roditelje najčešće navodi na pomisao da je novorođenče gladno, a o drugim razlozima za plač se i ne misli.
Nakon rođenja mora se priviknuti na potpuno novu sredinu i iako nagonski traži hranu, prepoznaje majčin miris ima refleks sisanja, ipak se na takav novi način života mora naviknuti.
Nedostaje mu i majčina blizina uz osjećaj ugode i topline i sigurnosti koju ona pruža. Sve te svoje osjećaje novorođenče izražava plačem i majka ubrzo prepoznaje da dijete ne plače uvijek na isti način.
Novorođenče puno spava i najčešće plače kad je gladno. Majka neće pogriješiti ako hrani novorođenče kad ono to traži, makar su razmaci među obrocima kratki.
Plač zbog gladi je karakterističan: počinje kratkim jecajima, zatim se postupno pojačava, dijete okreće glavu prema jednom ramenu, stavlja šake u usta, nakratko i prestane plakati i potom se ponovno javi i plače sve intenzivnije dok se udovolji njegovoj potrebi i ne utaži glad. Treba znati da novorođenče vrlo brzo raste (5 cm tijekom prvog mjeseca) i za to je osjećaj gladi češći nego kasnije.
Plač zbog boli javlja se obično pojavom dojenačkih kolika – bolova u trbuhu, specifičnih za ranu dob djeteta. Bolni grčevi u trbuhu javljaju se već od drugog tjedna života, obično u večernjim satima.
Zadovoljene potrebe
Majka je u nedoumici jer su sve djetetove potrebe zadovoljene, ali ono ipak uporno plače. Ne pomaže ni stavljanje na prsa, držanje na rukama ni dudica: dojenče neutješno plače, privlači savijene noge prema trbuhu, na kratko se smiri jeca i potom ponovno počinje plakati. Ovi bolni grčevi, kojima još uzrok nije potpuno razjašnjen, obično traju do navršena tri mjeseca života.
Ako bebu ostavite da plače satima, ona ne zna jeste li vi u susjednoj sobi ili vani te hoćete li se vratiti za pet minuta ili nikada. Nakon nekoliko sati beba će prestati plakati, no to ne znači kako je shvatila da to ne treba raditi. Jednostavno više ne plače zato što je umorna, zato što vas nema, odnosno zato što ste joj pokazali da na vas ne može računati. To nikako nije dobro za razvoj vaše bebe ni za vaš međusobni odnos, na čijim će se temeljima zasnivati emocionalni razvoj vašeg mališana.
Dokazano je da roditelji koji izlaze ususret bebinim potrebama postupno uče bebin jezik i stvaraju bolji odnos sa svojom djecom. Njihove bebe sve manje plaču i odrastaju u stabilne i samouvjerene osobe.
Ako starije dijete plače jer ga nešto boli, jer je uplašeno, stidi se, umorno je i nesigurno, nipošto nemojte ignorirati plač ili kritizirati dijete. Utješite ga. No nakon druge godine zna se događati da dijete plače (gotovo redovito uz izljeve bijesa) kada mu postavite neke granice (ne želite mu kupiti autić u trgovini). U tim će situacijama ignoriranje plača biti najbolji način da svome mališanu pokažete da njegovo ponašanje nije prihvatljivo. Nikako ne popuštajte. Naravno, kritične situacije nećete riješiti samo ignoriranjem plača. Kada se dijete smiri, porazgovarajte s njim u skladu s njegovom dobi i ponudite mu objašnjenja. Mora mu biti posve jasno što od njega očekujete.
Nikolina J/artinfo.ba
