Foto: screenshot
Nakon što je HVO zauzeo Lašvansku Grbavicu, život Hrvata u ovoj ratnoj enklavi bilo je lakši
Podsjećamo na pomalo zaboravljenu, jednu od najbriljantnijih bitaka HVO-a u središnjoj Bosni, bitku za Grbavici u Vitezu. Prema svjedočenjima sudionika, Bitki za Lašvansku Grbavicu prethodio je je iznenadni napad Armije BiH na prostor zvani Brdo iznad naselja Zabilje na granici travničke i viteške općine. Dogodio se 05. rujna 1993. godine u rano jutro, a cilj je bio zauzeti ovu stratešku kotu koja bi muslimanskim snagama osiguravala pregled i kontrolu jugoistočnog dijela doline rijeke Bile gdje se zatekao HVO i hrvatski narod nakon stravičnih događanja u lipnju 1993. Da je napad dugo i precizno planiran krunski je dokaz video snimak cijele akcije koju su sačinile snage napadača, zloglasne postrojbe El-mudžahid iz sastava 7. muslimanske brigade, prenio je portal hercegbosna.org u tekstu o Bitci za Lašvansku Grbavicu objavljenom prije devet godina. Prema snimci, zatočeni pripadnici HVO-a i radnoga voda su se predali na poziv i zahtjev pripadnika Armije BiH, koji su im jamčili sigurnost i poštivanje prava ratnih zatočenika. Neposredno nakon predaje i odlaganja oružja svi uhićeni Hrvati su odvedeni u selo Han Bila (općina Travnik) i od tada je njihova sudbina bila nepoznata. Iz sela Han Bila su krajem mjeseca rujna stigle neprovjerene informacije o tome da su sva četrnaestorica ubijena u tamošnjem zatvoru te da će njihova mrtva tijela biti uručena hrvatskoj strani 15.10.1993. godine. Ovo je postignuto tek uz posredovanje i pritiske pripadnika UNPROFOR-a, i tijela su predana obiteljima. Među njima je bio i malodobni Žarko Stojak, koji je skoro napunio 17 godina i koji se, kao domaći sin, dragovoljno odazvao za pomoć radnom vodu. Zatočeni su i ubijeni bojovnici HVO: Gabrijel Albert, Duško Ikić, Nikica Jerković, Vlado Krišto, Željko Lovrić, Jozo Marijanović, Srećko Mišković, Branko Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara, kao i četvorica pripadnika Civilne zaštite: Mladen Ikić, Milan Malinović, Tomo Petraš i Žarko Stojak.
Gubitak tako važne kote nije u HVO-u ostao bez reakcije pa su vrlo brzo pripadnici postrojbi za posebne namjene HVO Operativne zone Središnja Bosna uzvratile kontranapadom u kojemu su izgubljeni položaji vraćeni. Potisnute snage ABiH se povlače južnije prema Vitezu na plato u puku poznat kao Grbavica. To je prostor iznad naselja Stara Bila koji je odmah na početku sukoba ABiH i HVO zaposjednut od muslimanskih snaga sa ciljem da se presječe put M-5, komunikacija između Viteza i Travnika.
Prema istom scenariju kojim se ABiH poslužila u Kaćunima siječnja 1993. poslije kojeg su ostali odsječeni Lepenička i Lašvanska dolina, Ahmićima travnja 1993. kada je HVO osujetio prekid komunikacije Busovača - Vitez, Vrbanji srpnja 1993. koji je rezultirao padom Bugojna…i koji je pokazao stvarne nakane ABiH. Tako je i ovdje u naselju Divjak, između Stare Bile i Viteza zapriječena svaka komunikacija a sa uzvisine i platoa Grbavica je kontroliran i svaki pokret HVO-a. Od snajperskih hitaca odatle su stradali i brojni hrvatski civili, prenio je portal hercegbosna.org u povodu jedne od obljetnica Bitke za Grbavicu. Nove, dodatne snage ABiH na platou Grbavica, prijetile su da u potpunosti presjeku komunikaciju između HVO postrojbi i hrvatskog puka što bi bio uvod u definitivan poraz.
Tihomir Blaškić i Dario Kordić, uz svoje suradnike, grozničavo nalaze rješenje. U zoru 08. rujna 1993. godine postrojbe za posebne namjene HVO Operativne zone Središnja Bosna, uz brojne dragovoljce za tu akciju, angažiraju one male rezerve i kreću u bitku koja je bila ”biti ili ne biti” za hrvatski puk Lašvanske doline. Napad je počeo topničkom kanonadom. Vrlo precizno su gađani vojni ciljevi, prije svega zapovjedna mjesta i dobro utvrđeni rovovi. To je omogućilo da izuzetno motivirani hrabri mladi ljudi u odorama HVO, shvaćajući svu složenost situacije, uspijevaju probiti prve crte obrane ABiH već nakon nekoliko sati. Borbe se vode za svaki objekt prema planu koji je u analizu stavio svaki milimetar prostora i akcije. Sa obližnje Kalvarije neposredno zapovijeda Tihomir Blaškić. To poznato katoličko svetište i ovaj put svojim štovateljima donosi sreću. Već prvog dana snage HVO su izbile na plato Grbavice. Bez ijednog poginulog i sa nevelikim brojem ranjenih. Sva hrvatska Lašvanska dolina sa strepnjom i nevjericom prati vijesti. Noć zaustavlja napredovanje. Strah od minskih zapreka čeka jutro. Cijelu noć se javljaju novi i novi dragovoljci. Nitko ne spava.
Jutro započinje uraganski. Pojačanja koja stižu ABiH ne uspijevaju zaustaviti napredovanje HVO i oni svoje snage odmiču daleko prema Sadovačama i Bukvama. Popodne 09.09.1993. godine je vrijeme koje će ostati zapamćeno po briljantnoj pobjedi na Grbavici. Ta bitka i ta pobjeda će vratiti potpuno poljuljalo samopouzdanje lašvanskim Hrvatima. Ona će, nakon tri mjeseca pakla, prvi put uvjeriti i one najmalodušnije da je obrana moguća i da je opstanak izvjestan. Uz tekst preuzet s portala hercegbosna.org, prvi objavljujemo video prikaz jedne od najbriljantnijih bitaka HVO-a u središnjoj Bosni, Bitke za Lašvansku Grbavicu nakon koje je opstanak Hrvata u Lašvanskoj dolini bio izvjesniji.
Artinfo.ba
