Službena stranica Franjevačke provincije Bosne Srebrene prenijela je reakciju fra Janka Ćure na objavu tiskovine Oslobođenje, od 17.srpnja ove godine.
Reakciju prenosimo u cijelosti:
Jedna je stvar oko koje će se ljudi u BiH, u svoj svojoj različitosti, složiti: današnja BiH je ne samo složena nego i eksperimentalna stvarnost. Riječ je o osjetljivom, gotovo postmodernom mozaiku različitosti i sličnosti.Taj i takav mozaik može poprimiti različite oblike jer mu je temelj vrlo fluidan. U oblikovanju bosanskohercegovačkoga mozaika značajnu ulogu igraju mediji iza kojih se kriju najčešće različiti politički i/ili politikantski interesi, koliko god se neki mediji predstavljali neovisnim a u što ne mogu ni sami sebe uvjeriti. Itekako su svjesni svoje medijske moći u oblikovanju stvarnosti. A ondje gdje je moć tu je i politika.
Koliko mediji u BiH grade, a koliko razgrađuju ionako lomljivu i krhku bh. društveno političku stvarnost, gotovo školski je pokazalo sarajevsko Oslobođenje. Naime, u izdanju za 17. srpanj ove godine, Oslobođenje je izdvojilo i istaknulo iz intervjua fra Drage Bojića, danoga drugom mediju u drugoj državi, kao izjavu dana njegovu sljedeću tvrdnju: „Čini se da ovakav hrvatski narod, generalno, ne može imati bolju vlast, jer bi to bila lažna, vještačka, uopćena slika naroda, koji je, općenito, politički nepismen, kulturno zapušten, moralno oronuo, nacionalistički opijen, vjerski zatucan.”
U današnjem umreženom vremenu nije novost da svatko može svašta izjaviti. Svakodnevno se možemo uvjeriti u sjajne i konstruktivne visine ljudske umnosti ali i u mračne ponore ljudske gluposti, za koju je Einstein ustvrdio kako se boji da, nažalost, nema dna. Ipak, treba li baš sve i objaviti? Ne bi li odgovornost trebala biti temelj za svaku objavljenu riječ? Ne želim nagađati razloge fra Dragine za hrvatski narod i katolike u BiH u potpunosti uvredljive i ponižavajuće izjave, niti bih polemizirao s odgovornima u Oslobođenju. To sada ne bi imalo nikakvoga smisla. Želio bih samo utvrditi, trebaju li Oslobođenju i sličnim medijima izjave o hrvatskom narodu poput fra Dragine, ili će, samo objektivnosti radi, prenijeti i ovu izjavu u istoj rubrici o istoj temi iz istih redova franjevaca Bosne Srebrene: „Čini se da ovakav hrvatski narod, generalno, može i treba imati bolju vlast, jer bi to tada bila istinita, prirodna i konkretna slika naroda, koji je, općenito, politički pismen, kulturno izgrađen, moralno uzdignut, nacionalno osviješten, vjerski zreo.”
Ovo tvrdim ne samo da bih iznio drukčije mišljenje, nego zato što za ovakav stav prema svom ali i prema svakom drugom narodu kršćanina nadahnjuje Biblija. Naime, Bog je obećao Abrahamu da neće osuditi niti uništiti Sodomu i Gomoru ako u njima bude samo 1 (slovima: JEDAN) pravednik. Ako Bog ne osuđuje i ne uništava gradove i narode u kojima ima samo jedan pravednik, zašto bih ja, kao vjernik, osuđivao ili ismijavao bilo koji narod u kojemu ima ne jedan, nego velik broj dobrih i poštenih ljudi?
To je razlog zbog kojega ne bih osudio ili uvrijedio bilo koji narod, a kamoli svoj hrvatski narod. Ne bih to učinio čak ako bi se kojim slučajem našao neki hodža koji bi nešto slično izjavio za bošnjački narod, pravoslavni sveštenik za srpski, rabin za židovski itd. Njihove izjave ne bih objavio jednostavno zato što ne bi bile istinite, što bi bile uvredljive i što bi kao takve bile potpuno destruktivne. U svim ovim narodima nedvojbeno ima ogroman broj sjajnih, uzornih i susretljivih ljudi, zbog kojih samih je vrijedno biti pozitivan prema cijelom narodu premda oni, nažalost, nemaju uvijek vođe kakve zaslužuje. Samo tako gradimo, samo se tako zbližavamo, samo tako stvaramo bolje i ljudskije društvo. Pa, poštovane kolegice i kolege urednici, ako nam se u tom nastojanju ne želite pridružiti i pomoći nam stvarati bolje i pravednije društvo, onda vas molimo da nam ni ne odmažete, a pogotovo da nas ne zavađate. Ne odgovaramo za ono što netko izjavi, nego samo za ono što odlučimo objaviti. A kad nešto objavimo, kao da smo i sami isto to rekli.
fra Janko Ćuro
Izvor: Svjetlo riječi
