Dodik je zaštitio Hrvatsku od tužbe BiH pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu. Narodna skupština Republike Srpske, dvotrećinskom većinom, potvrdila je njegov veto na jedan u nizu neprijateljskih ataka bošnjačkog dvojca u Predsjedništvu BiH; SDA-ovog Šefika Džaferovića i njihove marionete, političkog janjičara Željka Komšića, prema Hrvatskoj.
Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Dodik je ovim potezom riskirao da ga oporba u RS proglasi srpskim izdajnikom, čovjekom koji umjesto srpskih štiti tuđe, hrvatske interese, da zarad osobne koristi radi za Hrvate.
A kvalifikacija izdajnika, opće je poznato, svakog političara u BiH, pa i njega, može skupo koštati na izborima. Unatoč tome, povukao je potez za koji je procjenio da će mu donijeti više koristi nego štete.
Sretna je okolnost da je istog dana kada su Džaferović i Komšić na dnevni red Predsjedništva BiH postavili pitanje Pelješkog mosta, potpisan ugovor o izgradnji mosta preko Save kod Gradiške kojim autoput od Banjaluke izlazi na koridor 10, autput Beograd- Zagreb.
Hrvatska je već tim potezom motivirala Dodika na ulaganje veta. Druge razloge veta Dodik je sam obrazložio:
Spriječio je sukob BiH s Hrvatskom i EU
Odbacio mogućnost da velika kineska državna tvrtka izgubi posao vrijedan milijardu maraka.
U Hrvatskoj je javnosti Dodik ovim potezom stekao simpatije, a preko Hrvatske (diplomacije) na Dodika će drugačije gledati i u Europskoj uniji.
Odioznost prema njemu u javnosti Hrvatske, koju je stvarala sarajevska propaganda, sada je, vjerojatno okrenuta prema bošnjačkoj politici, dok bi u Bruxellesu Dodik mogao steći imidž pozitivca koji “gradi, a ne ruši mostove” i koji je spriječio opstruiranje povezivanja teritorija Europske unije, u što je EU uložila i značajna vlastita sredstva.
Jednim udarcem Dodik je, narodski rečeno, ubio “više muha”.
Što su potezima Džaferovića i Komšića dobili Bošnjaci, koje njih dva predstavljaju i u čije ime nastupaju? Je li njihov potez uopće u interesu Bošnjaka ako se gleda njihov imidž unutar EU ili su povukli potez protivan dugoročnom interesu tog naroda?
Jesu li ojačali svoju poziciju?
Neprestanim pokušajima “miniranja” Pelješkog mosta, koji se gradi pola kilometra unutar teritorijalnih voda Hrvatske, ispod kojeg će moći prolaziti i najveći brodovi do neumskog akvatorija(mada za tim neće biti potrebe, jer Neum niti je niti može biti luka) i prijetnjama tužbom – proizveli su jedino osjećaj neprijateljskog djelovanja prema zapadnom susjedu.
Jesu li time pomogli BiH ili joj učinili još jednu medvjeđu uslugu?
Odgovor je više nego jasan. Narodna izreka kaže ” ne možete drugom činiti zlo – a dobru se nadati”.
Što bi iz svega kao pouku trebali izvući Hrvatska i Hrvati u BiH?
Shvatiti da je preriskanto dovesti se u poziciju da njihovi interesi ovise o političkoj volji ili interesima drugih – u ovom slučaju Republike Srpske i tamošnje vladajuće garniture.
Unatoč političkom savezništvu i prijateljstvu Čovića i Dodika, na koje će se u Hrvatskoj sada sigurno je drugačije gledati, da su okolnosti bile drugačije i da Dodik nije procjenio da je u njegovom i interesu RS ulaganje veta na odluku bošnjačkog dvojca, o Pelješkom mostu, Hrvatska bi se, sasvim sigurno, suočila s dugotrajnim sudskim procesom i neizvjesnim ishodom tog procesa pred Međunarodnim sudom. A takvo što sigurno ne želi ni jedna država.
Vladajuće strukture u Hrvatskoj, ako toga do sada nisu bile dovoljno svjesne, sada bi trebale postati kristalno jasno kako izbor Željka Komšića bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ili nekog novog Komšića u budućnosti, ne ugrožava ugrožava samo Hrvate u BiH, već vitalno ugrožava i Republiku Hrvatsku. I da to nije nikakva floskula.
Stoga bi Hrvatska i političko vodstvo Hrvata u BiH trebalo žurno i prioritetno napraviti strategiju sinergijskog djelovanja, kako bi se korištenje poluga vlasti u BiH i lobiranjem u Brusselsu, u Washingtonu, čim prije, ishodile izmjene Izbornog zakona, kojima bi Hrvatima, sukladno daytonskom Ustavu i presudi Ustavnog suda BiH, bio vraćen uzurpirani suverenitet u Predsjedništvu BiH i potpuno predstavljanje njihove političke volje u domovima naroda.
Tajming za to je odavno nastupio. Jer, vladajuća bošnjačka politika, to su i najavili njihovi eksponenti, ne namjerava stati sa svojim destruktivnim namjerama i ne namjerava pristati na suživot – onakvu BIH kakva je uređena međunarodnim mirovnim sporazumom, zaključuje Šutalo u kolumni.
