Foto: screenshot
Zašto ovog puta šute hrvatske udruge koje bi da je u pitanju osuđeni Hrvat dosad digle na noge cijelu Hrvatsku?!
Nešto je trulo u državi Hrvatskoj! Definitivno! Kako drugačije objasniti šutnju pojedinih „dušobrižnika“ i udruga civilnog društva u Hrvatskoj koje ni glasa ne pustiše nakon što im se Nisvet Gasal, zapovjednik logora Armije BiH „Stadion“ u Bugojnu uslika u sred Splita nakon natjecanja na Split karate kupu.
Gasal koji je kao upravitelj logora „Stadion“ pred Sudom BiH 2013. godine pravomoćno osuđen na sramotno niske četiri godine zatvora, mirne je duše kao trener poveo članove bugojanskog Karate kluba „Master“ te se zajedno s njima pohvalio brojnim osvojenim nagradama.
Znao je Gasal, a očito je bio potpuno u pravu, da ovog puta nitko neće instruirati nadobudnu mladež koja o ratnim događanjima u BiH pojma nema. Naročito ih ne zanima što se to ratne 1993. godine događalo u mjestima poput Bugojna koje je etnički očišćeno od Hrvata. Da ih je zanimalo znali bi da je Armija BiH iz Bugojna protjerati 15 tisuća Hrvata. Oko dvije tisuće njih je pozatvarala u na desetine logora. Logor „Stadion“ otvoren pod tribinama Nogometnog kluba „Iskra“, bio je među najzloglasnijim. Kroz njega je prošlo 550 Hrvata. 294 zarobljenika nakon punih osam mjeseci tortura i mućenja normalnom ljudskom umu nezamislivih razmijenjena su 19. ožujka 1994. godine. Iz logora „Stadion“ zatočenici su vođeni i na prisilna kopanja rovova, a kad zatreba poslužili bi i kao živi štit. Njih osam nije se vratilo s takvih „zadataka“. Jednostavno su ubijeni. No, njihova je sudbina poznata. Za razliku od nasilno odvedenih i to uglavnom iz logora „Stadion“ o kojim se ni do danas ne zna ništa. Za tijelima 19 zatočenika obitelji bezuspješno tragaju skoro 26 godina.
Zapovjednik logora iz kojeg su odvedeni u nepoznato bio je nitko drugi nego Nisvet Gasal.
Nije Gasala nitko u Splitu vrijeđao niti mu dobacivao da je zločinac. On je u Splitu bio uspješan trener uspješnog karate kluba koji se okitio mnoštvom medalja. Pljeskalo mu se kao i osvajačima odličja jer eto Gasal je primjer mladima, uzor kojeg treba slijediti. Na njegovu sramotnu ratnu ulogu brzo se zaboravilo. No, ima i onih koji ne zaboravljaju, a to su obitelji ubijenih i nestalih, preživjeli logoraši. Šutnju hrvatskih udruga i pojedinaca mogu oprostiti samo ukoliko nisu znali tko je Nisvet Gasal. No, morali su znati kao što znaju za bošnjačke žrtve. Morali su i reagirati i to glasnije nego u slučajevima kada javno istupaju osuđeni Hrvati. Ali nisu! Njihova šutnja u ovom slučaju tužna je i sramotna. Jer nije Gasal samo optužen. Njega se treba pitati i za tijela nestalih o kojima bi kao zapovjednik logora iz kojeg su odvedeni morao znati. Ne samo o načinu na koji su likvidirani već i o lokacijama s tijelima.
Matija Perić/artinfo.ba
