× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

zene hrvatice

Sidonija Erdődy Rubido - primadona ilirskog preporoda


Prva hrvatska koncertna pjevačica i prva hrvatska operna primadona Sidonija Erdődy Rubido živjela je u 19. stoljeću te je potjecala iz nekih od najstarijih i najuglednijih velikaških obitelji Habsburške monarhije. On je bila prva koja se usudila zapjevati hrvatsku budnicu "Još Hrvatska ni propala" i prvu hrvatsku operu "Ljubav i zloba". I premda joj se smiješila karijera u Beču, ona se odlučila vratiti u Hrvatsku kako bi poduprla nacionalni kulturni preporod. Udala se za Antuna Rubida, a potom se pridružila inicijativi grupe Iliraca za postavljenje prve hrvatske opere.

- Pravo je čudo da je grofica iz slavne mađarske plemićke obitelji, unatoč protivljenju roditelja, odlučila gorljivo sudjelovati u ilirskom pokretu te je spremno odbacila svoje mađarsko podrijetlo kako bi postala pripadnica hrvatskog naroda u kojem je u tom trenutku bilo više od devedeset posto nepismenih - navodi Milana Vuković Runjić u knjizi Proklete Hrvatice.
Među ilircima je bilo toliko popularna da se njezin lik pojavio na igraćim kartama. Odbacila je mondene haljine i oblačila se u svoju romantičarsku verziju hrvatske narodne nošnje.

Grofica Sidonija jedna je od dvije žene (među mnoštvom muškaraca) prikazanih na Bukovčevom svečanom zastoru ‘Ilirski preporod’ u Hrvatskom narodnom kazalištu.


Dragojla Jarnević - književnica, odgajateljica i planinarka


Ova hrvatska književnica i učiteljica, živjela je i radila u isto vrijeme kad i Sidonija Rubido. I ona je bila vatrena ilirka, a pristupivši ilirskom, odnosno hrvatskom preporodnom pokretu počela je pisati domoljubne pjesme i tekstove na hrvatskom jeziku objavljujući ih u preporodnim časopisima iako je bila odgojena na njemačkom jeziku i literaturi.

Rođena je u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji u Karlovcu koja je nakon smrti oca osiromašila. Jedno vrijeme je zarađivala za život šivanjem, a poslije je kao odgojiteljica radila na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneciji. Vrativši se u rodni Karlovac 1840. godine osnovala je prvu privatnu djevojačku školu. Konstantno je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica.

Dragojla je bila žena ispred svog vremena i teško se uklapala u tada maleni Karlovac koji nije prihvaćao samostalne i samosvjesne žene. No, ipaksvjesno odabire položaj samostalne i neudane žene koja živi odrada svojih ruku, žene koja uviđa patrijarhalnu i materijalnu potlačenost žena svoga doba, te se bavi se pisanjem koje je u to vrijeme isključivo muški posao.

Literarno je najvredniji njezin intimni "Dnevnik", pisan s prekidima od 1832. do 1874. Na tisuću dvjesto stranica rukopisa osim autobiografskih zapisa sadrži i zanimljiva opažanja Dragojle Jarnević o istaknutim suvremenicima i bilješke o političkim događajima tog vremena. Njezin roman "Dva pira" s tematikom iz revolucionarne 1848., pisan u tradiciji romantizma izlazio je u nastavcima u "Domobranu" 1864.

Bila je začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba Ilirskog pokreta pa se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Godine 1843. kao prva žena popela se na Okić s južne, strmije strane. U to vrijeme bio je to velik pothvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama. Staza njezinog uspona danas je označena kao Dragojlina staza.


Dora Pejačević - skladateljica


Dora Pejačević, pripadnica hrvatske grofovske obitelji Pejačević, rođena je 1885. a već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. U Zagrebu uči violinu, glazbenu teoriju i instrumentaciju, a potom studira kompoziciju i violinu u Dresdenu i Münchenu. Tada pristupa skladanju većih glazbenih formi pa je njezin „Koncert za klavir i orkestar“ poznat u hrvatskoj glazbenoj literaturi kao prvo djelo te vrste.

 

Posljednji veliki vrhunac u nizu inozemnih uspjeha skladateljice, nakon praizvedbe dvaju stavaka simfonije u Beču, je praizvedba čitave simfonije u Dresdenu 1921.. Bio je to pravi trijumf i kod publike i kod kritike. Njezina umjetnička ostavština obuhvaća 58 opusa od kojih većina pripada području glasovirske, komorne i vokalne glazbe, a manji broj orkestralnim radovima.

Dora Pejačević preminula je u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog sina jedinca Thea. Umrla je u Münchenu, gdje je i privremeno sahranjena. U skladu s Dorinom željom, dva mjeseca poslije njezino je tijelo prevezeno u Našice, gdje je pokopana u odvojenom grobu, izvan obiteljske grobnice u kripti Crkve Uzašašća Gospodnjega.

 

Katarina Matanović Kulenović - pilotkinja i padobranka


Prva hrvatska pilotkinja i padobranka Katarina Matanović Kulenović, rođena 1913. godine u slavonskom selu Vuci kraj Osijeka sa samo 23 godine dobiva dozvolu sportskog pilota. Naime, njena pilotska priča počinje novinskim oglasom o otvaranju pilotske škole Aero-kluba u Zagrebu. Tada mlada činovnica, uporna i tvrdoglava, usprkos muškim podsmjesima, uspijeva sakupiti novac za školarinu, te nakon više od osamdeset sati leta, u listopadu 1936. godine položila letački ispit.
Dvije godine poslije na letilištu u Zemunu a izvodi svoj prvi skok s 1500 m visine i postaje prva žena u Istočnoj Europi koja je skočila s padobranom.
Ohrabrena svojim uspjesima u aeroklubu osnovala je "žensku sekciju" Aerokluba Zagreb i već 1939. godine organizirala veliki ženski aeromiting.

 

Kao vojni pilot nakon uspostave NDH primljena je 1941.g. u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika i letjela lakim dvosjednim avionom na zadacima prijevoza dokumenata, lijekova i ranjenika. Nikada nije sudjelovala u zračnim borbama, no saveznički su lovci oborili njezina supruga, novinara Namika Kulenovića, tijekom leta za Bihać. Iste 1944. godine ranjena je tijekom savezničkog bombardiranja borongajskog aerodroma u Zagrebu.

Nakon rata optužena je za špijunažu, ali nakon 42 dana zatvora puštena je.Izbačena je iz svog stana, no ništa je nije uspjelo obeshrabriti. Zaposlila se u Generalturistu, a nakon što joj je sin jedinca odselio živjeti u Köln i ona je napustila zemlju.

Katarina Matanović-Kulenović 1998. odlikovana je s Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a nakon 56. godina, u studenom 2001. godine ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb, koji se bio raspao nakon rata.

Slavonska Amelija Earhart umrla je 2003. Imala je 90. godina.


Zlata Bartl - 'teta Vegeta'


Profesorica kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije, Zlata Bartl, rođena 1920. od djetinjstva je bila zaljubljena u kemiju. Kao kemijski tehničar 1955. godine počinje raditi u Podravki u Koprivnici a samo dvije godine poslije na njenu inicijativu pokrenuta je proizvodnja dehidratiziranih juha. Godine 1959. izumila je najpoznatiji i najprodavaniji hrvatski proizvod - Vegetu.
U mirovinu je otišla davne 1976. godine, ali je suradnike nastavila posjećivati sve dok ju je zdravlje služilo.
Rodila se u Sarajevu, a u Podravci se zaposlila sasvim slučajno. Na službeno putovanje u Zagreb krenula je 1955., gdje je zbog vremenskih neprilika i ostala. Kako je diplomirala kemiju, fiziku i minerologiju, javila se na oglas koprivničke tvrtke. Nakon samo dva dana dobila je posao koji će joj obilježiti život. Vodila je Podravkin istraživački laboratorij, a nakon četiri godine u Podravci izumila je Vegetu, koja postala najpoznatiji hrvatski brand.

Dobitnica je mnogih priznanja, među kojima je i visoko odličje predsjednika Republike Hrvatske - red Danice s likom Nikole Tesle, te Zlatne kune za životno djelo.

Samozatajna genijalka, ‘teta Vegeta’, kako su je zvali, preminula je 2008. godine.

Dnevnik.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
Agro centar
Ecos

zene hrvatice

Sidonija Erdődy Rubido - primadona ilirskog preporoda


Prva hrvatska koncertna pjevačica i prva hrvatska operna primadona Sidonija Erdődy Rubido živjela je u 19. stoljeću te je potjecala iz nekih od najstarijih i najuglednijih velikaških obitelji Habsburške monarhije. On je bila prva koja se usudila zapjevati hrvatsku budnicu "Još Hrvatska ni propala" i prvu hrvatsku operu "Ljubav i zloba". I premda joj se smiješila karijera u Beču, ona se odlučila vratiti u Hrvatsku kako bi poduprla nacionalni kulturni preporod. Udala se za Antuna Rubida, a potom se pridružila inicijativi grupe Iliraca za postavljenje prve hrvatske opere.

- Pravo je čudo da je grofica iz slavne mađarske plemićke obitelji, unatoč protivljenju roditelja, odlučila gorljivo sudjelovati u ilirskom pokretu te je spremno odbacila svoje mađarsko podrijetlo kako bi postala pripadnica hrvatskog naroda u kojem je u tom trenutku bilo više od devedeset posto nepismenih - navodi Milana Vuković Runjić u knjizi Proklete Hrvatice.
Među ilircima je bilo toliko popularna da se njezin lik pojavio na igraćim kartama. Odbacila je mondene haljine i oblačila se u svoju romantičarsku verziju hrvatske narodne nošnje.

Grofica Sidonija jedna je od dvije žene (među mnoštvom muškaraca) prikazanih na Bukovčevom svečanom zastoru ‘Ilirski preporod’ u Hrvatskom narodnom kazalištu.


Dragojla Jarnević - književnica, odgajateljica i planinarka


Ova hrvatska književnica i učiteljica, živjela je i radila u isto vrijeme kad i Sidonija Rubido. I ona je bila vatrena ilirka, a pristupivši ilirskom, odnosno hrvatskom preporodnom pokretu počela je pisati domoljubne pjesme i tekstove na hrvatskom jeziku objavljujući ih u preporodnim časopisima iako je bila odgojena na njemačkom jeziku i literaturi.

Rođena je u dobrostojećoj trgovačkoj obitelji u Karlovcu koja je nakon smrti oca osiromašila. Jedno vrijeme je zarađivala za život šivanjem, a poslije je kao odgojiteljica radila na plemićkim dvorovima u Grazu, Trstu i Veneciji. Vrativši se u rodni Karlovac 1840. godine osnovala je prvu privatnu djevojačku školu. Konstantno je poticala svijest o potrebi boljeg obrazovanja djevojčica.

Dragojla je bila žena ispred svog vremena i teško se uklapala u tada maleni Karlovac koji nije prihvaćao samostalne i samosvjesne žene. No, ipaksvjesno odabire položaj samostalne i neudane žene koja živi odrada svojih ruku, žene koja uviđa patrijarhalnu i materijalnu potlačenost žena svoga doba, te se bavi se pisanjem koje je u to vrijeme isključivo muški posao.

Literarno je najvredniji njezin intimni "Dnevnik", pisan s prekidima od 1832. do 1874. Na tisuću dvjesto stranica rukopisa osim autobiografskih zapisa sadrži i zanimljiva opažanja Dragojle Jarnević o istaknutim suvremenicima i bilješke o političkim događajima tog vremena. Njezin roman "Dva pira" s tematikom iz revolucionarne 1848., pisan u tradiciji romantizma izlazio je u nastavcima u "Domobranu" 1864.

Bila je začetnica planinarstva i alpinizma u Hrvatskoj u doba Ilirskog pokreta pa se smatra prvom hrvatskom planinarkom i alpinisticom. Godine 1843. kao prva žena popela se na Okić s južne, strmije strane. U to vrijeme bio je to velik pothvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa po stijenama. Staza njezinog uspona danas je označena kao Dragojlina staza.


Dora Pejačević - skladateljica


Dora Pejačević, pripadnica hrvatske grofovske obitelji Pejačević, rođena je 1885. a već u dobi od dvanaest godina počela je skladati minijature za glasovir te za violinu i glasovir. U Zagrebu uči violinu, glazbenu teoriju i instrumentaciju, a potom studira kompoziciju i violinu u Dresdenu i Münchenu. Tada pristupa skladanju većih glazbenih formi pa je njezin „Koncert za klavir i orkestar“ poznat u hrvatskoj glazbenoj literaturi kao prvo djelo te vrste.

 

Posljednji veliki vrhunac u nizu inozemnih uspjeha skladateljice, nakon praizvedbe dvaju stavaka simfonije u Beču, je praizvedba čitave simfonije u Dresdenu 1921.. Bio je to pravi trijumf i kod publike i kod kritike. Njezina umjetnička ostavština obuhvaća 58 opusa od kojih većina pripada području glasovirske, komorne i vokalne glazbe, a manji broj orkestralnim radovima.

Dora Pejačević preminula je u dobi od samo 37 godina, nakon poroda svog sina jedinca Thea. Umrla je u Münchenu, gdje je i privremeno sahranjena. U skladu s Dorinom željom, dva mjeseca poslije njezino je tijelo prevezeno u Našice, gdje je pokopana u odvojenom grobu, izvan obiteljske grobnice u kripti Crkve Uzašašća Gospodnjega.

 

Katarina Matanović Kulenović - pilotkinja i padobranka


Prva hrvatska pilotkinja i padobranka Katarina Matanović Kulenović, rođena 1913. godine u slavonskom selu Vuci kraj Osijeka sa samo 23 godine dobiva dozvolu sportskog pilota. Naime, njena pilotska priča počinje novinskim oglasom o otvaranju pilotske škole Aero-kluba u Zagrebu. Tada mlada činovnica, uporna i tvrdoglava, usprkos muškim podsmjesima, uspijeva sakupiti novac za školarinu, te nakon više od osamdeset sati leta, u listopadu 1936. godine položila letački ispit.
Dvije godine poslije na letilištu u Zemunu a izvodi svoj prvi skok s 1500 m visine i postaje prva žena u Istočnoj Europi koja je skočila s padobranom.
Ohrabrena svojim uspjesima u aeroklubu osnovala je "žensku sekciju" Aerokluba Zagreb i već 1939. godine organizirala veliki ženski aeromiting.

 

Kao vojni pilot nakon uspostave NDH primljena je 1941.g. u službu Prve zrakoplovne luke u Zagrebu s činom poručnika i letjela lakim dvosjednim avionom na zadacima prijevoza dokumenata, lijekova i ranjenika. Nikada nije sudjelovala u zračnim borbama, no saveznički su lovci oborili njezina supruga, novinara Namika Kulenovića, tijekom leta za Bihać. Iste 1944. godine ranjena je tijekom savezničkog bombardiranja borongajskog aerodroma u Zagrebu.

Nakon rata optužena je za špijunažu, ali nakon 42 dana zatvora puštena je.Izbačena je iz svog stana, no ništa je nije uspjelo obeshrabriti. Zaposlila se u Generalturistu, a nakon što joj je sin jedinca odselio živjeti u Köln i ona je napustila zemlju.

Katarina Matanović-Kulenović 1998. odlikovana je s Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a nakon 56. godina, u studenom 2001. godine ponovno je primljena u Aeroklub Zagreb, koji se bio raspao nakon rata.

Slavonska Amelija Earhart umrla je 2003. Imala je 90. godina.


Zlata Bartl - 'teta Vegeta'


Profesorica kemije, fizike, matematike, meteorologije i mineralogije, Zlata Bartl, rođena 1920. od djetinjstva je bila zaljubljena u kemiju. Kao kemijski tehničar 1955. godine počinje raditi u Podravki u Koprivnici a samo dvije godine poslije na njenu inicijativu pokrenuta je proizvodnja dehidratiziranih juha. Godine 1959. izumila je najpoznatiji i najprodavaniji hrvatski proizvod - Vegetu.
U mirovinu je otišla davne 1976. godine, ali je suradnike nastavila posjećivati sve dok ju je zdravlje služilo.
Rodila se u Sarajevu, a u Podravci se zaposlila sasvim slučajno. Na službeno putovanje u Zagreb krenula je 1955., gdje je zbog vremenskih neprilika i ostala. Kako je diplomirala kemiju, fiziku i minerologiju, javila se na oglas koprivničke tvrtke. Nakon samo dva dana dobila je posao koji će joj obilježiti život. Vodila je Podravkin istraživački laboratorij, a nakon četiri godine u Podravci izumila je Vegetu, koja postala najpoznatiji hrvatski brand.

Dobitnica je mnogih priznanja, među kojima je i visoko odličje predsjednika Republike Hrvatske - red Danice s likom Nikole Tesle, te Zlatne kune za životno djelo.

Samozatajna genijalka, ‘teta Vegeta’, kako su je zvali, preminula je 2008. godine.

Dnevnik.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.