Fond za humanitarno pravo (FHP) podnosi krivičnu prijavu Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije za slučaj hrvatske porodice Abjanović iz šidskog sela Morović.
Rođena braća Mate i Ivica Abjanović odvedeni su iz svoje kuće 23. listopada 1991. godine i tada su posljednji put viđeni živi.
“Mi smo naredne dvije godine tražili oca i strica po sabirnim centrima u Šidu i okolici gdje su dovodili Hrvate iz okolice Tovarnika, Vukovara. Prošli smo kaznionice Beograd, Sremsku Mitrovicu, logore Stajićevo, Begejci.
Nigdje ih nismo pronašli”, kaže Vesna Abjanović, čiji se otac Mate i stric Ivica do danas vode kao nestale osobe u evidenciji Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Nestanak Abjanovića samo je jedan od dokumentiranih slučaja koje je Fond za humanitarno pravo predstavio u Dosjeu: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini.
“Otac je izrazio verbalno negodovanje kako mu nije jasno zbog čega ga privode na saslušanje jer ništa nije kriv. Jedan od naoružanih muškaraca rekao je drugome da ocu stavi lisice, na što je ovaj drugi rekao da nema lisice već je izvadio žicu. Tada nam je postalo sve sumnjivo.
Naoružani, uniformirani, identično odjeveni a nisu imali lisice”, ispričala je Vesna Abjanović kako je izgledalo odvođenje njenog oca.
Tog 23. listopada 1991. godine, u kuću porodice Abjanović u selu Morović u vojvođanskoj općini Šid, došla su četiri uniformirana i naoružana muškarca.
Došli su u dva siva automobila s registarskim oznakama JNA. Inzistirali su da 41-godišnji Mate pođe na saslušanje u stanicu policije u Šidu. Rekli su da imaju nalog za saslušanje, ali ga porodici nisu pokazali.
S Matom je pošao njegov dvije godine stariji brat Ivica. Odvezeni su vozilima Jugoslovenske narodne armije (JNA) prema Šidu i tada su posljednji viđeni. Ovo stoji u Dosjeu Fonda za humanitarno pravo: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini.
Iste večeri je Matovoj supruzi i sinu u stanici policije u Šidu rečeno da oni nisu izdali nalog za privođenje ili uhićenje braće Abjanović.
Porodica Abjanović nikada nije dobila službenu informaciju o tome što se dogodilo s Matom i Ivicom.
“Godina 1993. više nismo mogli podnijeti takav život u Moroviću, nego smo, kao i većina Hrvata u to vrijeme iz Vojvodine, zamijenili dvije kuće i oranice u Osijeku i okolici Osijeka”, kaže Vesna Abjanović.
Nitko nije odgovarao za njihovo odvođenje, iako je porodica Okružnom javnom tužiteljstvu u Sremskoj Mitrovici 2004. godine podnijela krivičnu prijavu. Tužilaštvo je odbacilo tu prijavu navodeći da je nastupila relativna zastarjelost krivičnog gonjenja.
Osim nestanka braće Abjanović i Stevana Đurkova, u Dosjeu FHP-a su dokumentirana i ubojstva 14 Hrvata u Vojvodini za koja je navedeno da su potvrđena iz više različitih izvora.
“Kao inspiratore kampanje zastrašivanja i progona Hrvata u Vojvodini FHP je identificirao članove Srpske radikalne stranke na čelu s Vojislavom Šešeljem, ali i razne grupe koje su bile povezane s njim”, rekla je Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.
“Međutim, Fond je također u svom istraživanju utvrdio brojna svjedočenja i dokaze koji ukazuju na umiješanost i JNA, Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, Resora državne sigurnosti (RDB) što govori u prilog činjenici da je progon nad hrvatskim stanovništvom vršen uz znanje vlasti u Srbiji”, navela je Žanić.
Šešelj je po izricanju presude rekao da je ponosan na sve svoje “pripisane” zločine i da je spreman da ih ponovi u budućnosti.
Šešelj je proveo svoj cilj da u Srbiji bude manje Hrvata nego što ih je bilo, ocjenjuje Ivana Žanić. Ona je navela da je na osnovu statističkih podataka iz izvještaja Pokrajinskog sekretarijata o kretanju hrvatskog stanovništva u Vojvodini, u periodu od 1991. do 2002. godine, primjetno da se broj Hrvata značajno smanjio u 39 od 45 općina.
“Najdrastičniji primer jeste u Kukojevcima (selo u općini Šid), gdje su Hrvati 1991. godine činili 90 posto stanovništva, dok ih je na osnovu statističkih podataka iz 2002. godine ostalo svega tri procenta. Slična situacija je i u selu Gibarac (općina Šid), gdje je broj hrvatskog stanovništva s 90 procenata smanjen na svega osam procenata od ukupnog broja stanovnika”, rekla je Žanić.
Dokazi predstavljeni u Dosjeu ukazuju da se kampanja zastrašivanja i pritisaka odvijala uz znanje i prešutno odobravanje političkih, policijskih i vojnih struktura republike Srbije, rekla je Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo.
Kolarić: Vlasti negirale prisilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine
“Izuzev reakcije saveznih organa na čelu s vladom Milana Panića u kolovozu 1992. godine, prisilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine negirano je od strane vlasti na svim nivoima”, navela je Kolarić.
U Dosjeu FHP-a piše da je služba RDB-a Srbije imala saznanja o prisilnim odvođenjima i etnički motiviranim ubojstvima vojvođanskih Hrvata.
Prema izvještaju Centra RDB-a iz Sremske Mitrovice, “registrirani su slučajevi dolazaka naoružanih pripadnika Teritorijalne obrane s područja Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema i drugih paravojnih formacija čiji su pripadnici ilegalno odvodili lica hrvatske nacionalnosti s našeg područja i vršili pretrese njihovih kuća”.
U istom izvještaju, kako prenosi FHP, navodi se da su “pritisci vršeni na različite načine, počev od anonimnih telefonskih prijetnji pa do fizičkih likvidacija”.
artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info
