Navršila su se puna tri mjeseca od izbora Željka Komšića, bošnjačkim glasovima, za hrvatskog (mnogi kažu i drugog bošnjačkog) člana Predsjedništva BiH. Njegovo ustoličenje u fotelju hrvatskog člana kolektivnog šefa države krunski je dokaz hrvatske političke obespravljenosti u Bosni i Hercegovini.

Ipak, hrvatski narod o toj činjenici zapravo ne želi puno ni razgovarati. Razlog tomu nije politička nepismenost hrvatskog naroda nego – razočarenje.

Hrvatski narod u BiH danas je razočaran u puno stvari – u državu BiH koja je nastala i žrtvom tog istog hrvatskog naroda a koja se danas prema njemu ponaša neprijateljski, u svoje susjede koji ih žele podjarmiti, u brojne društvene nepravde, ali prije svega u hrvatsku politiku.

Hrvatska politika, koja je trebala imati spreman „hrvatski odgovor“ na izborne prijevare davno prije samih izbora, danas se, izgleda, ponovno svela na „začešljavanje“ za pozicije.

Nije, naime, izbor Željka Komšića ni nova ni originalna stvar. Taj se fenomen ponavlja već treći put i izgleda da je odgovor hrvatske politike i po treći put isti: mlako negodovanje koje blijedi kako mjeseci prolaze i kako se očekuje „raspodjela resora“. Čeka se nova runda „obnašanja vlasti“ u Sarajevu.

Narod, naravno, to vidi i ne želi biti (ponovno) naivan. Ako se protiv izbornih prijevara snažno ne bore oni koji su za tu borbu plaćeni, zašto bi se onda borio narod? Zašto bi hrvatski narod po tko zna koji put na sebe preuzimao posao onih koje plaća da to čine u njegovo ime? Zajedništvo mora funkcionirati u oba smjera.

Tako postaje i razumljivo zašto danas hrvatski puk izbjegava pričati o fenomenu Komšić i povezanim prijevarama?

Zapravo, narod je svoje rekao na izborima, i više nema potrebe ponavljati jedno te isto.

Potpora koju su HDZ BiH, Dragan Čović i stranke Hrvatskog narodnog sabora dobile na posljednjim izborima jasno je pokazala kako hrvatski narod razumije političku situaciju u BiH. Narod je pokazao odgovornost, nije došlo do rasipanja glasova i HNS BiH danas okuplja gotovo 100 posto hrvatskog izbornog legitimiteta.

Narod je još jednom, možda i posljednji put, stao uz svoju politiku.

Hrvatska politika nije dobila ovako snažnu izbornu potporu zbog toga što je narod njome zadovoljan. To nije bila nagrada za do sada dobro urađeni posao. Ne! To je bio još jedan kredit koji je narod dao politici.

Narod vidi sve mane hrvatske politike, vidi nepotizam i korupciju, vidi foteljaše, vidi skupe automobile, kuće i vikendice, vidi uhljebe, vidi duge redove pred strankama koji vode do poslao „na državnim jaslama“. Isto tako, vidi i kolone svoje djece koja iz domovine odlaze trbuhom za kruhom. Sve je to jasno kao dan, i puku to ne treba objašnjavati.
Puk jasno zna za što je sve hrvatska politika odgovorna, što je mogla učiniti a nije, kao i što objektivno nije mogla učiniti, a trudila se.

Naravno, puk vidi i što mu spremaju druga i treća strana. Jasno mu je i da međunarodni centri rade na dekonstituiranju Hrvata. Narod zapravo jasno vidi cijelu sliku.
A ta slika kaže sljedeće: hrvatski narod nalazi se u objektivno teškoj političkoj situaciji; bošnjačka politika ima podršku stranaca u procesu dekonstituiranja Hrvata; Srbi danas podržavaju Hrvate jer tako slabe Bošnjake; hrvatski odgovor na sve to je mlak i nikakav; fotelje i beneficije su i dalje važnije od naroda.

Zadak hrvatske politike je promijeniti takvu sliku.

Hrvatska politika, predvođena HDZ-om BiH i Draganom Čovićem danas zapravo ima jedan zadatak koji je puno važniji i od Komšića i od Izbornog zakona, a posebno od uspostave vlasti.

Danas je nužno povratiti povjerenje naroda u politiku. To povjerenje kroz godine je izgubljeno i nebrojeno puta iznevjereno. No, Hrvati ipak jesu politički narod (iako se mnogi trude dokazati suprotno) i na posljednjim izborima dali su politici još jedan kredit.

Sada puk gleda kako će politika taj kredit vratiti.

Prvi korak treba biti potpuna afirmacija Hrvatskog narodnog sabora BiH. Ako već imamo problema s legitimnim predstavljanjem u institucijama BiH, onda idemo barem osposobiti HNS BiH i od njega napraviti istinski hrvatski parlament u BiH. jednako tako, Glavno vijeće HNS-a treba biti vlada hrvatskoga naroda u BiH.

HDZ BiH bi trebao prepustiti HNS-u donošenje ključnih političkih odluka vezanih za budućnost Hrvata u BiH. HNS ne smije biti ničiji alat, nego institucija čije se odluke poštivaju i provode.

Isto tako, hrvatski političari moraju svojim primjerom pokazati da su spremni na sve, ali baš sve, kako bi izborili jednakopravnost hrvatskoga naroda u BiH.

Ako bi, recimo, hrvatski izabrani dužnosnici krenuli spavati ispred Parlamenta BiH u znak prosvjeda zbog hrvatske obespravljenosti u BiH, onda bi im se zasigurno pridružio i narod. Politika i političari moraju svojim primjerom pokazati narodu da se iskreno bore za naša prava.

Narod je iznio teret borbe za politička prava u ratu kao i nebrojeno puta u poraću. Politika do sada to nije bila u stanju pratiti.

Sad je vrijeme da hrvatska politika pokaže da se ipak bori za načela i za slobodu a ne za fotelje. U suprotnom, na sljedećim izborima neće ih imati tko izabrati. Jer postat će isto jaše li nas Kurta ili Murta.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba