"Moliti za hrvatski narod i za sve s kojima živimo", poziv je kardinala Puljića sudionicima duhovne obnove
Duhovna obnova katolika djelatnih u politici i društvu održana je 13. prosinca 2018. obuhvativši Svetu misu u katedrali Srca Isusova i predavanje u Svećeničkom domu Sarajevu, objavio je portal nedjelja.ba.
Na pozivu nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića svim katolicima – djelatnicima u društvenom i političkom životu u BiH na duhovnu obnovu kao pripravu za najradosniji kršćanski blagdan Božić, i ove su se godine odazvali brojni hrvatski dužnosnici svih razina vlasti, predvođeni predsjednikom Federacije Marinkom Čavarom.
Program duhovne obnove predvidio je prigodu za ispovijed, Svetu misu te prigodno predavanje u dvorani Svećeničkog doma u Sarajevu. Nakon ispovijedi, kojoj je pristupila nekolicina vjernika, Svetu misu u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova predslavio je, uz koncelebraciju četiri svećenika, kardinal Puljić.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je najprije govorio o sv. Luciji čiji se spomendan danas slavio. Govoreći o njezinu životu i svetosti, naročito je naglasio njezino mučeništvo i progone kojima je bila izložena tijekom svoga života posvećena Bogu. Primijetivši da i danas živimo u bremenitim vremenima, kardinal Puljić je pozvao nazočne da mole za hrvatski narod, za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu i za sve s kojima žive.
Poslije Svete mise predavanje pod nazivom „Vladavina nečujnog glasa“ je u Svećeničkom domu održao prof. dr. sc. fra Ante Vučković koji se referirao na tri koraka, tri imena: Sokrata, Heideggera i Hannah Arendt, preko čijih djela je kanio rastumačiti kakav je to unutarnji glas, glas savjesti. „Glas koji ne čujemo, ali je ipak glas“, posvijestio je prof. Vučković koji je u tom kontekstu podsjetio da je u Sokratovo vrijeme, i u doba kada su mu Atenjani sudili, savjest, unutarnji glas ismijavan. Sokrat, međutim, svome glasu vjeruje, ponosi se njime. No pritom nije mislio da svi ljudi imaju taj glas. Vjerovao je zato kako je ne slušati savjest zapravo strašno. „Za Sokrata je“, tumači fra Ante,“ njegova savjest religijsko iskustvo; Tko je poslušan savjesti ima kontakt s Bogom.“
Istaknuo je da nas jedan od najznačajnijih filozofa prošloga stoljeća Martin Heidegger poučava da je to stoljeće obilježeno neautentičnim životom. „Upozorava nas, naime, kako živeći tako dozvoljavamo da s nama upravlja „SE“ , odlučuje što se jede, što se radi, za koga se glasuje... Živimo neautentično, ali znamo da možemo živjeti autentično. To nam, uči nas Heidegger, govori naša savjest“, kazao je fra Ante dodavši da je njegova učenica Hannah Arendt mislila suprotno. „Savjest je fenomen na koji se ne možemo osloniti“, riječi su kojima je prof. Vučković podsjeća na njezinu tezu. Predavač se pritom referirao na slučaj suđenja Adolfu Eichmannu, nacističkom dužnosniku zaduženom za koordinaciju plana istrebljenja milijuna ljudi tijekom Holokausta te podsjetio da je Arendt temeljem toga suđenja napisala glasoviti esej „Banalnost zla“, zbog kojega su joj mnogi, posebice Židovi, zamjerili. Tvrdila je, uz ino, kako je (i) taj ratni zločinac imao savjest, te kako, iako je to bilo za očekivati, nije, zapravo, bio nikakav monstrum. Imao je, dakle, savjest, ali ona je bila izvan njega. Nije to, dakako, bio Bog, nego fuhrer.
Ovo iznimno zanimljivo - i političkim dužnosnicima vrlo edakuativno - predavanje, nadahnutog prof. Vučkovića moderirao je kardinal Puljić, čiji su komentari, također, potaknuli zanimljivu diskusiju koja je nastavljena uz prigodan domjenak. (kta)
artinfo.ba | preuzeto s portala ktabkbih.net
