Sloboda izražavanja jedno je od temeljnih postulata svake demokratske zemlje svijeta, pa bi tom logikom isti postulat trebao biti poštovan i u demokratskoj Bosni i Hercegovini. No, s obzirom da je u ovoj zemlji svaka logika nelogična, a svaki obris demokracije krinka autoritarizma, sloboda izražavanja ovdje baš i nije slobodna.
Pojašnjavajući nama studentima prvih godina novinarstva što je to sloboda izražavanja, jedan od bardova novinarstva, stasao u teškim vremenima komunističkih zabrana i cenzura, slikovito je pojasnio:
"Sloboda izražavanja je putanja tvoje šake do nosa tvog sugovornika. Točka u kojoj šaka dira nos sugovornika, točka je gdje tvoja sloboda prestaje, a počinje sloboda drugoga, njegov dignitet. Upravo se u ovoj točki treba zrcaliti sav sjaj osobne odgovornosti i procjena između dobrog ukusa i neukusa."
Francuski list Charlie Hebdo je zbog svog poimanja osobne slobode dobio strašnu odmazdu od zaluđenih fanatika, a bosanskohercegovački crtač, unatoč odmjereno postavljenim utezima na vagi slobode i vrijeđanja, unatoč mudrom postavljanju radnje, unatoč jednostavnosti duhovitog i mudrog izražavanja, verbalne napade, osobne prijetnje i linč „demokracije".
Nekada je ovaj potonji perfidniji od onog koji zaista fizički boli, jer ogrnut plaštem lažnih vrijednosti ima dulji rok trajanja. Ako u 21. stoljeću moramo živjeti pod zulumima srednjovjekovlja, čemu da se nadamo u budućnosti koja nas očekuje?
Filip Andronik, poznati bosanskohercegovački karikaturist i humorist to vrlo dobro zna. Upravo je zato, očito svjestan inspirativnog ali i u socijalizmu i osmanizmu debelo ukopanog stanja uma elitne kaste Bosne i Hercegovine, karikaturu dotičnog Alije sa Kovača prikazao apsolutno neutralnom.
Iako nigdje nije naznačano o kojemu se Aliji s Kovača radi, niti se ičim, osim po Kovačima, da naslutiti da se radi o prvom predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću, dežurni cenzori SDA-ovog infobiroa, odmah su skočili na zadnje noge i počeli vrištati o vrijeđanju i psovkama na rahmetli Aliju, Izetbegovića je li, na šehide, mezarja, Domovinu. Bog Tito - retorika nešto blaža, ali princip isti.
Nesvjesni da upravo time rade najveću reklamu ovom vrsnom crtaču, apartčici su žurno zatražili i od televizije na kojoj je Andronik gostovao da se brzo ispriča i ogradi od ovog nepoželjnog demokrate. Jer, demokracija ipak treba biti onakva kakvom je SDA kroji. I sloboda također, da ne zaboravimo.
I upravo ovdje nastupa sumrak demokracije.
Umjesto da otvori društvenu polemiku, pokaže svijetu pod kojim političkim pritiscima rade novinari u BiH, upoznaju međunarodne organizacije i udruženja za prava novinara autokraciju pod kojom rade, dotična je televizija odabrala najgore moguće – brzinom se svjetlosti pokajala i skrušeno ispričala. Progutala vlastiti ponos i skinula gaće.
Ogradili su se i od emisije i svoje novinarke. Sve za Domovinu, Domovinu ni za što.
Tragikomična situacija i neodoljivo inspirativna za novu i sočnu ilustraciju koju će Filip Andronik nakon ovog cirkusa nažalost možda zadržati u ladici.
Stranka demokratske akcije ništa drugo i ne može napraviti osim ovoga što je učinila s Filipom Andronikom, zabrani, ušutkaj, potkupi, laži. Stranka koja trideset godina hvata zalet demokratske akcije demokraciji se još uvijek nije ni primakla. Da stvar bude jasna, nimalo u toj izmišljenoj trci ne zaostaju ni hrvatski stožernici u BiH, no što se to događa s novinarima koji oguliše koljena klečeći i klanjajući se samoprozvanim ovozemaljskim božanstvima, babilonskim kulama bahatosti? Gdje je nestala hrabrost, gdje su nestale vrijednosti? Ne ove kojima mlade naraštaje pulena uči SDA, HDZ, SNSD i ostali, one prave, o kojima smo učili, slušali, sanjali kada smo odlučili biti novinari? U praznim novčanicima i zadnjim džepovima hlača?
Ne treba se čuditi SDA, ni njihovoj falšoj demokraciji, ne treba se čuditi političarima ove nezrele i lažne demokracije. Njih treba žaliti, no što s onima kojima je demokracija u opisu posla a boje je se zbog kukavičluka?
Krimen Filipa Andronika je ilustracija superjunaka Batmana koji se obraća dotičnom Aliji s Kovača psujući mu državu (kao što to čini i svaki odrasli građanin BiH) u kojoj su i s Batmobilea skinuli kotače. Nepoznato je u kojemu su to dijelu ilustracije, koja, ruku na srce može sugerirati i maćehinski odnos države prema građanima, guleći ih do kože raznim porezima i nametima, SDA-ovci prepoznali rahmetli Predsjednika. Pa sve i da je Andronik ciljao na Aliju Izetbegovića, rahmetli Predsjednik na ilustraciji nema nikakvu negativnu ulogu, dapače - koliko je bitan taj Alija da mu se dolazi žaliti jedan Superjunak na krađu? Koliko? Očito nimalo, dok ovako nastupaju oni koji bi trebali baštiniti njegove ideje.
„Svi koji pokušaju da u javnom prostoru vrijeđaju prvog predsjednika Bosne i Hercegovine ili da se na uvredljiv način odnose prema šehidima i poginulim borcima Armije RBiH, dobit će primjeren odgovor. Takvi bi trebali imati na umu da su mezarja na kojima leže ljudi koji su položili život u obrani Bosne i Hercegovine svetinja svakom Bošnjaku i svakom bh.patrioti. Nikome nećemo dozvoliti da tu svetinju vrijeđa."
Laku noć, demokracija, arriverderci slobodna Bosna i Hercegovina, dobro nam došlo sveto Osmansko carstvo harača, zuluma, fermana, čengela, džasa..i ostalog rahatluka!
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba
